Već po sedmi put Društvo hrvatskih književnih prevodilaca knjižnicama diljem lijepe naše šalje zanimljive izložbe o prevoditeljima i djelima koja su preveli tijekom prošle godine. Planirano vrijeme 7. izložbe Od Izvornika do prijevoda u Narodnoj čitaonici bilo je od 4. do 30. studenoga (dakle, dijelom tijekom Mjeseca hrvatske knjige), no produžena je do 4. prosinca 2013. 

Izložba je sadržajno toliko bogata da je šteta ne ostaviti digitalni trag i u GKR magazinu. Posredstvom izdvojenoga sadržaja o prevoditeljima i prevedenim književnim djelima može nam, između ostaloga, poslužiti i kao sjajan poticaj u izboru knjiga za čitanje.

Uz prepoznatljiv vizualni identitet prevoditeljima je pružen prostor za slobodno predstavljanje sebe, prevoditeljskoga rada i prevedenih knjiga koji koriste na različite načine. Neki od njih detaljno predstavljanju svoju biografiju, neki zašto su preveli određeno djelo, neki citiraju isječke iz prevedenih djela, neki promišljaju prevoditeljski poziv kao takav, neki predstavljaju konkretne izazove koje im je određeni prijevod sa sobom postavio.

S obzirom na količinu i veličinu teksta koju nije lako detaljno iščitavati u izložbenom prostoru iz njezina sadržaja izdvojili smo mnogo zanimljivih informacija. Ovim putem zahvaljujemo Društvu hrvatskih književnih prevodilaca i njegovim članovima na 7. izložbi Od izvornika do prijevoda i uvidu u prošlogodišnje prevoditeljske uratke. 

Od izvornika do prijevoda - 7. izložba DHKP

Zec jantarnih očiju

Edmund de Waal

Hladnoća. Izolacija : [roman]

Thomas Bernhard

Ljeto hirovito

Vladislav Vanćura

Tuga Belgije: roman

Hugo Klaus

Na putu

Joris-Karl Huysmans

Postaja u pustinji

Josif Brodski

Život i sudbina

Vasilij Grosman

Kraj

Salvatore Scibona

Ispario

Georges Perec

Kuća duhova

Virginia Woolf

Riba-škorpion

Nicolas Bouvier

K.

Tom McCarthy

Josip Hranitelj

Thomas Mann

Nekropola

Boris Pahor

Razumiješ, ne?

Andrej Blatnik

Mnogo mora : obluci sjećanja

Ilma Rakusa

Pričaj mi o bitkama, kraljevima i slonovima

Mathias Enard

Žena koja je legla u krevet na godinu dana

Sue Townsend

Evolucija Calpurnije Tate

Jacquelline Kelly

Legende o samoubojstvu

David Vann

Paralelne pripovijesti

Peter Nadas

Kuća svile

Anthony Horowitz

Dijete stranca

Alan Hollinghurst

A onda više nije bilo nikoga

Gilbert Adair

Rye Cooder

Priče iz Los Angelesa

Sindrom WikiLeaksa

Viktor Pelevin

Josif Brodski

Lav Losev

Drevni rad: roman

Radnan Nassar

Čitajući "Smrt Ivana Iljiča": razmišljanja jednog liječnika – izbor eseja

João Lobo Antunes

Stroj za pravljenje Španjolaca

Valter Hugo Mae

Winesburg Ohio

Sherwood Anderson

Sjećanja jedne kuje

Francesca Petrizzo

Ana Badurina (Rijeka, 1978)

–studij povijesti i talijanskog jezika, prevodi s talijanskog i engleskog jezika.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=389

Prevedeno djelo:

U GKR katalogu: http://goo.gl/ho8vgm

O djelu: plastični prikaz antičkog svijeta, brižljivo artikuliran Helenin glas (naravno, radi se o lijepoj Heleni iz Trojanskog rata)

O prijevodu: poštovanje prema melodiji romana

Vjera Balen Heidl (Zagreb)

–studij komparativne književnosti i engl.jezika, HRT novinarka, nagrada DHKP-a za životna djelo 2011, urednica biblioteke Hit Znanje.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=151

U GKR katalogu: http://goo.gl/THjGWZ

O djelu: Autor je inovator moderne priče. U svojoj najboljoj prozi dekonstruira jezik. Knjiga obuhvaća 23 međusobno povezane pripovijetke, a svi su protagonisti u neku ruku groteske – čudaci, fanatici, razočarani ljudi, opsesivni, osamljenici.

O izazovu prijevoda: ponavljanje istih riječi i fraza, krajnje slobodno korištenje interpunkcija, utjecaj Gertrude Stein.

Tanja Tarbuk (Zagreb, 1961)

- prevodi sa španjolskog i portugalskog jezika, piše doktorat na temu Nadrealizam u Portugalu. Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=138

U GKR katalogu: http://goo.gl/aevhKQ

Valter Hugo Mae o svojem pisanju: Siguran sam da me pisanje čini boljom osobom. Kada ne bi bilo tako, bilo bi besmisleno. Uz to, moje pisanje djeluje i na čitatelje.

U GKR katalogu: http://goo.gl/kUiOp8

João Lobo Antunes o Hitnoj službi: To je zapravo bezvremena medicina, odnosno medicina jedne beskrajne noći... Po tome kako briše vrijeme i koliko su njezine drame oštre, ta je medicina istodobno boemski okrutna i duboko osamljena, kao što je netko rekao "at night one must sustain reallity without help."

U GKR katalogu: http://goo.gl/VWBmgf

Radnan Nassar o svijetu: Ima već neko vrijeme, svijet je izgubio smisao. Nakon raspada Istočne Europe, govorili su da se čak i Povijest raspala. Sve se raspada na sve strane. Raspadaju se države, prijateljstva, jezik. Eto, recima ima pjesnika odjevenih u radnička odijela i mehaničara koji čitaju Joycea. Teško da se možemo kladiti u utopije, ... Naposljetku, ovaj svijet nije stvorio dobar bog, dobar bog samo naizgled vlada – ovaj svijet, ovakav kakav jest, mogao je samo vrag stvoriti.

Irena Lukšić (1953., Duga Resa)

–prevodi s ruskog na hrvatski.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=261

U GKR katalogu: http://goo.gl/z5rsg8

O djelu: Riječ je o biografiji jednog od najvećih ruskih pjesnika – Josifa Brodskog. Lav Losev, Josifov bliski prijatelj i sam briljantan pjesnik, napravio je puno više od portreta jednog umjetnika. Složio je, mislim, sliku kulture XX. stoljeća.

U GKR katalogu: http://goo.gl/Ie3lSn

O djelu: Čitajući poigravanja jezikom, kulturnim klišejima i masmedijskim smicalicama, Pelevin otkriva sliku suvremenog svijeta u najrealističkijoj mogućoj varijanti.

Damir Biličić (1966)

- preveo i objavio više od 200 naslova. Iz hobija se bavi pisanjem uzaludnih otvorenih pisama.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=181

U GKR katalogu: http://goo.gl/UfMie0

O djelu: Nostalgični, pomalo "noirovski hommage" L.A.-u 40 i 50-ih godina 20. stoljeća.

O prijevodu: puno autentičnih žargona, nerazumljivih i većini prosječnih Amerikanaca, puno lokalizama i španjolskih "dionica". Puno sočnog "mesa" na kosturu fino ispričanih priča.

U GKR katalogu: http://goo.gl/Cyy1EC

O djelu i prijevodu: Posljednji roman (i treći iz trilogije) o detektivki Evande Mount škotskog genijalca (1944. - 2011.) Klasičan krimić u postmodernističkome okviru, duhovit i razigran tekst, inteligentna igra i parodija iz pera vrsnog prevoditelja koji kolegama i supatnicima u tom poslu nije nimalo olakšao život. Naprotiv! Ali ga je zato ujedno i razvedrio i obogatio.

Giga Gračan (Osijek, 1945)

- prevodi s njemačkog i engleskog jezika.

Više na pozveznici http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=163

Prevedena djela:

U GKR katalogu: http://goo.gl/GfC6TP

...prijevod pola romana u prijevodnoj suradnji s Jagodom Splivalo Rusan.

U GKR katalogu: http://goo.gl/G7RuDW

Možda će zvučati balsfemično, ali kao osobi koja je odvalila 500 kartica Doyleova Shelrlocka, Horowitzova ovostoljetna stilska vježba uvlačenja u njegovu kožu – a Kuća svile to po narudžbi Doyleove zaklade i autorovoj realizaciji jest – gotovo da je elegancijom nadmašila zadani format (krimića).

Prijevod opisan na prošlogodišnjoj izložbi mrdnuo se iz desetljetne hibernacije.

Xenia Detoni

- prevela sijaset mađarskih proza.

- za prijevod ispod naveden ovjenčana nagradom Iso Velikanović za 2012. g.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=135

U GKR katalogu: http://goo.gl/mRyVYu

O djelu:

U središtu Paralelnih pripovijesti, romana neslućene dubine i širine koji zahvaća dvadesetostoljetnu povijest srednjoeuropskih naroda – Mađara, Židova, Nijemaca i Roma – nalaze se osobne priče trojica prijatelja te njihovih obitelji, prijatelja... Paralelne pripovijesti roman su u kojem se savršeno dotiče eros i tanatos, u kojem je tjelesno i seksualno magično spojeno s filozofskim i povijesnim iskustvom. Peter Nadas napisao je knjigu koja opisuje život kakav jest – kaotičan, nabijen strašću i natopljen tjelesnim. Paralelne pripovijesti nastajale su 80 godina i istinsko su djelo književnog majstora koji je čedesno stvarniji od života samog.

Lorena Monica Kmet (Umag, 1963)

- potpisuje prijevode mnogih suvremenih autora zavičajne talijanske književnosti slovenske, talijanske i hrvatske istre

- predaje hrvatski jezik u talijanskoj srednjoj školi u Bujama.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=117

U GKR katalogu: http://goo.gl/Am5Jwb

Prevoditeljica o djelu i prijevodu:

Fulvio Tomizza napisao je 1960. roman Materade i na velika vrata ušao u svijet talijanske i europske književnosti kao pisac s granice. Nastavio je svojim minucioznim radom na temi egzodusa Istrana, pa su već 1963. i 1966. objavljeni romani La ragazza di Petrovia i Il bosco di accacie, zamišljeni kao nastavak istarske trilogije. Prvi dio Trilogije na hrvatski je 1966. preveo Mate Maras, a drugi i treći ostali su neprevedeni sve dok mi 2010. Gradska knjižnica Umag nije ponudila suradnju. Tako se ostvarila moja želja da prevedem Djevojko iz Petrovije i Bagremovu šumu te Tomizzinu istarsku rapsodiju drugog poraća predstavim hrvatskom čitateljstvu.

Marko Kovačić (Zagreb, 1970)

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=167

O prevođenju:

Prevođenje je primijenjeno jezikoslovlje, jezikoslovlje je teorija prevođenja. Stoga se bavim jednim i izučavam drugo. Književno prevođenje je most između znanosti i kulture.

U GKR katalogu: http://goo.gl/kWkDBm 

O djelu:

Legende o samoubojstvu zbirka je priča Davida Vanna koji neprestano u svojoj beletristici kruži oko svoje biografije, oko odnosa oca, majke i sina Raya, kao mačke oko vruće kaše.

Petra Mrduljaš (Zagreb, 1979)

- komparativna književnost i engleski jezik

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=274

U GKR katalogu: http://goo.gl/vWHNje

O djelu:

Priča je o tome koliko je važno imati hrabrosti za prekid s tradicijom, ali i strpljenje za njegovanje odnosa unutar obitelji.

O prijevodu:

Prevoditi za mlade čitatelje zahtjevno je koliko i uzbudljivo, pogotovo kad je riječ o ovako spretnoj i duhovitoj autorici. Lakoća i ritmičnost rečenice svijet dočarav ju iz vizure djevojčice koja dokazuje da nisu samo pjesnici nego i znanstvenici "čuđenje u svijetu" pa je bilo važno prenijeti njezine sitne zablude. A kada je riječ o evoluciji mlade znanstvenice, dakako, nezaobilazan su izazov i zoološki i botanički termini, u čemu su mi pomogli srdačni zaposlenici zagrečkog Botaničkog vrta.

Ozren Doležal (Zagreb, 1972)

- prevodi nekoliko časopisa i beletristiku

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=383

U GKR katalogu: http://goo.gl/uHw4PK 

Žena koja je legla u krevet na godinu dana humorističan je roman s fantastičnom premisom: Eva Beaver, otprativši svoje dvoje blizanaca na fakultet, zalijeva juhom od rajčice naslonjač čiju je presvlaku vezla pune dvije godine i povlači se u zamamnu bjelinu svojega kreveta odakle ne kani ustati do daljnjega.

Mia Pervan

- četiri desetljeća prevoditeljskog rada

- diplomirala engleski i ruski

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=129

U GKR katalogu: http://goo.gl/A1a7M9

Roman Pričaj mi o bitkama, kraljevima i slonovima suvremenog francuskog pisca Mathiasa Enarda postmodernistički je pastiš fikcije i zaboravljenih povijesnih činjenica. To je priča o dvojici veklikih umjetnika svestranog Michelangela Buonarottija i otomanskog pjesnika Mesihija od Prištine, protkana razmišljanjima o vječnom položaju umjetnika, o tjeskobnoj sudbini prognanika, o simbolu nedovršenog djela, o mostovima među kulturama i vjerama. Ispripovijedan brušenim jezikom u kratkim, stilskim suptilnim pogledima, ovaj mali roman ugodno je i napeto štivo za koje je autor 2010. godine dobio nagradu Gonocourt des lycĕens.

Latica Bilopavlović Vuković (Nova Gradiška, 1976)

- diplomirala njemački jezik i književnost i francuski jezik i književnost

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=144

U GKR katalogu: http://goo.gl/zeTVc3

Kroz oči djevojčice i djevojke osjetiti život u Srednjoj Europi u vremenu podjele na Istok i Zapad, opisati intelektualno sazrijevanje uz oca Slovenca i majku Mađaricu, biti svugdje kod kuće i svugdje stranac i zauvijek se sjećati mora i obale Jadrana. Sve to i još mnogo više oživljava Ilma Rakus u Mnogo mora.

Nataša Medved (Rijeka, 1976)

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=180

Roman Skogland pametan je krimić koji progovara o mračnim temema suvremenog svijeta... uklopljenima u napetu priču koja će mladim, ali i onim starijm čitateljima, ostaviti jasnu poruku o tome kako je za mir, pravednost i dobrobit svih ljudi potrebna samo dobra volja, tolerancija i nepristajanje na prihvaćanje bilo kakve vrste ideologija.

Jagna Pogačnik (Zagreb, 1969)

- diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

- sa slovenskoga jezika prevela je stotinjak književnih i stručnih tekstova objavljenih u periodici, desetak radio drama te tridesetak knjiga uglavnom suvremenih slovenskih prozaika: Andrej Blatnik, Brane Mozetič, Desa Mück, Aleš Čar, Irena Svetek, Aleš Debeljak, Drago Jančar, Dušan Čater, Miha Mazzini, Andrej Skabic, Goran Vojnović

- Za prevođenje je 2000. godine nagrađena međunarodnom nagradom «Kulturkontakta » iz Beča.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=130

U GKR katalogu: http://goo.gl/SaZDLf

U GKR katalogu: http://goo.gl/ZRe1s5

BLATNIK, HVDOLIN, PAHOR... moja prevoditeljska 2012.

Andrej stvarno zna što je kratka priča, čak i ako se radi o samo jednoj rečenici. Jurij je neko vrijeme živio u Istri i to mu definitivno nisu najbolji dani u životu. Borisov život i pisanje obilježen je stravičnim imenima logora Natzweiler-Struthof, Harzungen, Dachau i Bergen-Belsen. Andrej voli električnu gitaru i prisluškuje kratke rečenice i šutnje dvoje koji ne znaju trebaju li se voljeti i dalje. Kad putuje, a puno putuje, svugdje nailazi na iste stvari, jer tako je to među ljudima, isti princip, sve su ostalo nijanse. Andreja zanimaju te nijanse koje može pretočiti u riječi, u ovom slučaju što manje njih, kristalno jasnih i znakovitih. Jurij u romanu ne želi kriti da neke stvari možeš zapisati samo ako si ih proživio, obitetjsko nasilje, na primjer. I male, zagušljive sredine u kojima alkohol, nemoral i brutalnost teku u izobilju. I nacionalna netrpeljivost, da, i ona. Ali knjige, knjige mogu promijeniti svijet mladog čovjeka, to je šansa koju daje svom nesretnom i maltretiranom liku. Boris i njegova knjiga izazivaju strahopoštovanje, onako kao i Kertesz i Levi, čak do te mjere da se bojiš krenuti u njegove rečenice, plašeći se da nešto ne pokvariš i posklizneš se na krivu stranu. Kao što su logoraši o kojima piše samo jednim krivim korakom nestali sa lica zemlje. Boris piše literaturu koja je dokument i dokument koji je literatura, opomena i svjedočanstvo, strašan krik protiv bešćutnosti nacizma. Boris je odavno klasik svjetske književnosti. Andrej je pisac kojeg prevode i čitaju u svijetu puno širem od granica nešeg susjedstva. Jurij piše o svijetu na granici i ljudima na rubu, temama koje lako prelaze u svjetske okvire. A ja sam ponosna na njih i na sebe što smo bili zajedno u još jednoj mojoj prevoditeljskoj godini.

Milan Soklić (Tuzla, 1955)

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=139

U GKR katalogu: http://goo.gl/3VoYlD 

Manje ili više nasumice odabrano mjesto iz prijevoda Mannova Josipa Hranitelja'' zgodno ilustrira stil kojim je pisan cijeli opus o Josipu, kompleksnost i ljepotu Mannove rečenice, ali i neobičnu poziciju naizgled sveznajućega pripovjedača koji se vješto poigrava različitim perspektivama: najprije onom svojega čitatelja, potom vidikom predajnoga teksta Slanoga zavjeta i napokon vlastitom pozicijom suvremenoga kvazi-znanstvenoga interpretatora koji u biblijski opis događaja umeće nove okolnosti i likove (ovdje je to izmišljeni lik Maj-Zahmea), da bi onda za njih ironično zahtijevao jednaku vjerodostojnost kao i za prvobitni tekst predaje, u kojem se oni navodno ne spominju samo zbog ekonomičnosti teksta, pa s blagim humorom, koji relativizira 1 svoj i svaki drugi zahtjev za nepobitnom vjerodostojnošću. Izlaže dosad nepoznate" događaje „točno" onako kako su se nekoć odigrali.

Dean Trdak ( Zagreb, 1974)

- diplomirao engleski i talijanski jezik i književnost te završio slobodi studij portugalskog jezika književnosti u Zagrebu

- od 2009. godine suvlasnik malog obrta za prevođenje i pouku stranih jezika,

- 2011. započeo suradnju s lutkaricom Moranom Dolenc iz koje je 2012. nastala predstava Femme Fadal. San o Amaliji Rodrigues u slikama kazališta sjena

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=318

U GKR katalogu: http://goo.gl/677IfI 

Zašto čitati roman Toma McCarthyija K?

K. nije običan roman. U tome se slažu čitatelji i kritika u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Sjedinjenim Državama K. vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima; ili ćete ga voljeti — ili ćete ga mrziti. To je jedan od onih romana uz koje bi trebalo priložili upute za uporabu, a jedno od najvažnijih zasigurno je: ne čitati kao tradicionalni realistički roman, tako će vas on pokušati zavarali i natjerati da ga upravo tako počnete čitati. Riječ je o teško prohodnom romanu koji je u izvorniku napisan u prezentu, što je bez sumnje vrlo znakovito. U prijevodu sam se, nakon mnogo premišljanja, ipak odlučio za perfekt kako bih čitatelju bar malo olakšao zadatak. Unatoč svemu, pružite mu priliku; K. vas neće razočarati. Tajna romana vjerojatno leži u njegovu naslovu: C. je treće slovo engleske abecede, kemijski simbol za ugljik, početno slovo mnogih riječi u engleskom jeziku, a svojim zvukom podsjeća na imenicu the see i glagol to see. K na hrvatskom jeziku podsjeća nas na Kafku, početno je slovo riječi kao što su knjiga i književnost i označava dušu u egipatskoj mitologiji. K. je roman za književne sladokusce: u njemu ćete, izravno ili neizravno, naći tragove tekstova Spensera. Shakespearea, Holderlina, Josepha Addisona, A.E. Housmana, Thomasa Manna, Freudova »Čovjeka vuka" i još mnoge druge.- K. pripovijeda priču o Sergeu Carrefaxu koji početkom 20. stoljeća odrasta na imanju na jugu Engleske s roditeljima i sestrom, odlazi u Prvi svjetski rat, studira arhitekturu u Londonu, a zatim odlazi u Egipat. Zar je to sve? Da, a Uliks je samo roman o čovjeku koji odlazi u šetnju.

Sanja Lovrenčić

- bavi se prevođenjem književnih tekstova s francuskog, engleskog i njemačkog jezika

- za prijevod knjige »Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu Kiklop 2012.

- prevodi i djela s područja društvenih znanosti: povijesti, povijesti umjetnosti i sociologije

- prevela nekoliko knjiga za djecu (Kipling, Spyri, Kastner, Grirnm, Saint-Exupery, Pressler)

- njen prijevod treće knjige "Narnijskih kronika" C. S. Lewisa, "Konj i njegov dječak", uvršten je na Časnu listu IBBY-a

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=152

U GKR katalogu: http://goo.gl/do18mT 

Prijevod knjige Riba Škorpion bio je moj izbor. Privukla me literarna kvaliteta teksta i njegova žanrovska neodređenost, na razmeđi putopisa, romana i autofikcije. Zahvaljujem kolegici Bosiljki Brlećić što mi je skrenula pozornost na tekstove Nicolasa Bouviera.

U GKR katalogu: http://goo.gl/Du4edm 

Kratkom prozom Virginije Woolf počela sam se baviti prije dvadesetak godina, kao suradnica emisije „Svjetska proza" na III. programu Hrvatskog radija, te sam 2012. napokon odlučila prevesti cijelu zbirku "Kuća duhova" i objaviti je u svojoj nakladničkoj kući Mala zvona. Kratke priče iz te zbirke, koju je nakon autoričine smrti pripremio njezin suprug, zadale su mi, svojim profinjenim stilom i dvoznačnostima, prilično mnogo prevodilačkih muka, no prevoditi tekst takve literarne kvalitete bilo mi je i veliko zadovoljstvo. Specifičan problem - s kojim se susreću i drugi prevoditelji V. Woolf - bio je pronalaženje hrvatskih ekvivalenata za rodno neodređene rečenice u izvorniku. Priče su raznolike, tematikom i pristupom, a upravo se u nekima od ovih kratkih tek-stova - "Znak na zidu" iz 1917. i „Park Kew" iz 1919. - autorica počela baviti formalnim eksperimentima. tj. stvarati svoju osebujnu impresionističku tehniku i služiti se tokom svijesti. Mnogi motivi, pa čak i neki likovi njenih romana, poput čuvenog para Dalloway nalaze se i u njenim kratkim pričama.

Vanda Mikšić (Šibenik, 1972)

- diplomirala je talijanski i francuski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomski studij završila je na Universite Libre de Bruxelles, doktoriravši na temu tišina u jeziku i poeziji Stephanea Mallarmea

- za prijevod pjesničke antologije Tonka Maroevića Uskličnici Društvo hrvatskih književnika joj je 2004. godine dodijelilo nagradu Davidias, a 2009. je dobila nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. (Povijest retorike)

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=184

U GKR katalogu: http://goo.gl/PwqBqS 

O prijevodima i djelima:

Za ovogodišnju izložbu odabrala sam dva naslova: roman Georgesa Pereca Ispario (Meandar Media, 2012), te francuski prijevod zbirke pjesama Branka Čegeca Pun mjesec u Istanbulu — Lune pleine a Istanbul (L'Ollave, Rustrel, 2012), koji su-potpisuje Martina Kramer.

Prvi je naslov, izvorno objavljen 1969, po mnogo čemu osobit, a najpoznatiji je po činjenici da je Georges Perec cijelim romanom proveo lipogram, odnosno da na preko tristo stranica nema nijednoga slova E! No daleko od toga da se može smatrati pukom formalno-jezičnom akrobacijom, ovo je djelo gusto tekstualno tkanje o nestanku (čime aludira i na tragičnu sudbinu svoje majke, koja je 1943. pokupljena s ulice i odvedena u Auschwitz), koji na površinskoj razini i jest nestanak jednog od likova za kojim drugi kreću u potragu, ali je u podtekstu svakako i priča o pisanju, s brojnim meta, inter i ekstratekstualnim referencijama i aluzijama, te čitavim spektrom igara riječima. Smatram da je u vrijeme kad je književnost preplavio suvišak stvarnosti ovo jedan od vrijednih primjera literarne kompleksnosti i otvorenosti, a u prevoditeljskom je smislu najveći mogući izazov.

Drugi je naslov domaća kritika dočekala s velikim entuzijazmom, a mala provansalska izdavačka kuća L'Ollave, iza koje stoji pjesnik i umjetnik Jean de Breyne, Čegecovu je zbirku objavila na francuskom prošloga proljeća, što znači istodobno s izlaskom izvornika! Prijevod je nastajao četveroručno, u suradnji s likovnom umjetnicom, pjesnikinjom i prevoditeljicom Marinom Kramer koja već dugi niz godina živi u Francuskoj. Sama zbirka veoma je zanimljiv spoj pjesama, fotografi ja i poetskih zapisa o fotografiji, koji su nastajali za vrijeme autorova jednomjesečnog boravka u Istanbulu.

Mirna Čubranić (Zagreb, 1968)

- diplomirala engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

- dvanaest godina bila je izvršna producentica Festivala plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, a sad je već četvrtu godinu izvršna producentica Valamar jazz festivala u Poreču.

- prevela vise od sto naslova raznih autora, medu kojima su Jonathan Lethem, Lawrence Norfolk, Annie Proulx, Toby Litt, Siri Hustved, Monaldi&rSorti, Jane Austen, John Steinbeck, Umberto Eco.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=146

U GKR katalogu: http://goo.gl/Sk7yUS 

O prijevodu i djelu:

Umjesto nekoliko rečenica o mom odnosu prema izloženim prijevodima, spomenula bih da sam prevodeći Scibonin "Kraj" imala privilegiju komunicirati sa samim autorom i postaviti, mu pitanja na koja bih odgovore inače morala tražiti sama. Riječi veoma često znaju biti zakučaste, naročito kad ih više osjećaš nego doista su bile zamišljene. Nadam se da će ih osjetiti i čitatelji i osjete li ih, znat ću da kao prevoditeljica nisam iznevjerila autora. Jer ovaj je roman ponajprije roman „riječi", odnosno, da navedem autora, „nepomućenog prirodnog stanja koje prethodi bivanju u obliku stvari: bivanja u obliku riječi".

Fikret Cacan (Zenica, 1958)

- slavist, pjesnik, prevodilac i bibliograf ( izradio katalog s iscrpnom bibliografijom hrvatske puškinistike)

- dobio je godišnju nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca za prijevod Pjesama i eseja O. Mandeljštama (1989)

- objavio je niz većih publicističkih i književnih prijevoda, poput izabranih pjesama Borisa Pasternaka, Varlama Šalamova, Josifa Brodskog, Marine Cvetaeve, Daniila Harmsa

- za festival Književnost uživo 2006-2008. preveo je poeziju vodećih ruskih pjesnika Vjačeslava Kuprijanova, Grigorija Kružkova, Alekseja Cvetkova, Sergeja Gandlevskog, Sergeja Glovjuka, i Elene Fanajlove.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=128

U GKR katalogu: http://goo.gl/Gs3dYN 

O djelu:

Povijesni roman „Život i sudbina" mnogi s pravom smatraju »Ratom i mirom" dvadesetog stoljeća. U ovom djelu Grossman prikazuje svijet koji razdiru ideološke tiranije i rat, oslikavajući život svoje zemlje u dramatičnome povijesnom razdoblju kroz paralelne priče pojedinih članova jedne obitelji te ljudi koji su s njima na razne načine sudbinski povezani.

Središnja je tema romana Staljingradska bitka, no uz ratnu epopeju iznimno su zorno i krajnje potresno prikazane i druge strahote rata, poput smrti u plinskim komorama i progona, u kojima se radi pukog preživljavanja žrtvuje čak i vlastito dijete. Ne negirajući herojstvo naroda u obrani zemlje od nacističkog osvajača, Grossman realno iznosi sve mane sovjetskog režima i pritom ne štedi tadašnju političku elitu sa Staljinom na čelu. Stoga je ovo djelo, dovršeno 1960., zaplijenio KGB te je objavljeno tek dvadeset godina poslije, nakon što je prokrijumčareno iz SSSR-a.

„Život i sudbina" jedan je od najboljih prikaza strahota jednoumlja ne samo nacizma nego i staljinizma.

U GKR katalogu:http://goo.gl/1OkVMp

O djelu:

Josif Brodski je posljednji veliki svjetski pjesnik. U njega je poetska misao stalno usmjerena k rješenju nekoga dubokog pitanja (nerješivoga, a i rješivoga), daleko ispred povremeno ekstatičnog ili češće prigušenog iskazivanja osjećanja i dojmova. Brodski je nevjerojatno originalan u svemu: bilo to otkrivanje klasicističkih prethodnika ili inoviranje strofike i tematike. Svaku temu i predmet osvjetljava iz više kutova i s više razina (od autorske i ljudske do nerijetko metafizičke i onostrane), u čemu se otkriva pjesnikov kozmopolitski univerzalizam, tako dalek od suvremenog hermetičnog individualizma. Razvijanje teze, preko antiteza do uvijek efektne poante, podsjeća na geometrijske konstrukcije, iakosu stihovi uvijek svježi i iskreni, a i jednostavni za neopterećenoga čitatelja.

U Brodskog zapažamo i gotovo obrisanu granicu između poezije i proze: iako su to obično rimovani stihovi u jednakim strofama, ipak je rječnik zapravo prozni, tj. svakodnevan, konkretan i izravan, a uvijek praktično bez epiteta, tj. ukrasa. Ne osjećamo okovanost formom - iskaz teče neusiljeno, potvrđujući premoć poezije nad filozofskim diskursom u obradi najtežih tema.

Božidar Petrač (Zagreb, 1952)

- književni povjesničar, kritičar, antologičar, prevoditelj, pjesnik i publicist

- izvršni je urednik biblioteke „Vrhovi svjetske književnosti", urednik biblioteka „Hrvatska katolička baština XX. stoljeća" (Glas Koncila), "Sintagma" (s Milivojem Solarom, AGM), „Media" (Kršćanska sadašnjost) te glavni urednik nakladničke kuće „Alfa".

- prevodi sa francuskoga i talijanskoga jezika.

U GKR katalogu: http://goo.gl/d5usGn

Romana Perečinec (1973)

- studij povijesti umjetnosti i germanistike, pohađala predavanja na lektoratu nizozemskog jezika

- mentorica na seminaru za književno prevođenje na otočiću Premudi i vodila radionicu književnog prevođenja u organizaciji Goethe Instituta i Austrijskog kulturnog foruma

- najvažniji prijevodi: Harry Mulisch 'Otkrivanje nebesa', Cees Nooteboom "Rituali" i "Izgubljeni raj", Martin Walser "Zaljubljeni Goethe", Zoran Drvenkar "Sorry", Tommy VVieringa "Joe Speedboat (sve Fraktura), Geert Mak "U Europi" (prva trećina - za Jesenski i Turk)

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=287

U GKR katalogu: http://goo.gl/KUQqez 

Renata Kuchar (Zagreb, 1944)

- o snovnu i srednju školu pohađala u Pragu, završila Pedagošku akademiju i na FF studij rusistike i bohemistike

- od 1971. g. lektor za češki jezik na FF u Zagrebu

- danas (i sutra) u mirovini.

U GKR katalogu: http://goo.gl/YrFskD 

O prijevodu i djelu:

Kako od sedamdesetak kartica odabrati dvije stranice koje će predstavili sadržaj djela: tri dana i noći u životu triju prijatelja zrele dobi koji provode ljeto na riječnom kupalištu, krateći vrijeme dobrom kapljicom i nadmudrivanjima. Idilu, a možda lipanjsku dosadu, prekida dolazak cirkuskih kola s čarobnjakom-artistom i njegovom mladom pomoćnicom.

Autor je jedan od suosnivača češkoga poetizma. Pripada čapekovskoj generaciji, no u književnost ulazi tek nakon Prvoga svjetskog rata. Eksperimentira s jezikom vraćajući se starim glagolskim oblicima, zastarjeloj sintaksi i leksiku s kojim se do današnjih dana bore čak njegovi sunarodnjaci. Na takvu, počesto biblijskom jeziku što se sudara s gotovo otrcanom svakodnevicom počiva podnaslov »Hurnoristički romančić« najavljujući blag i topao humor, no nipošto lišen oštrice. Autor je cijenjen, voljen, i citiran i u našem stoljeću. Teško je u Češkoj pronaći čovjeka koji ne poznaje danas već krilaticu iz njegova Ljeta Ovaj način ljeta dođe mi ponešto zlosretan.

U nas Ljeto hirovito još nije bilo prevođeno, možda stoga što nije bilo izdavača Šareni dućan, ali prikazivao se film istoga naiziva snimljen prema noveli u režiji Jiřja Menzela.

Odabrah stranice gotovo s početka knjige, misleći kako će poslužili u svrhu upoznavanja s ambijentom, ponekim likom i jezikom.

Ana Pranjković (Zagreb, 1982)

- diplomirala je njemački i španjolski jezik i književnost, gdje je pohađala i slobodni studij portugalskog

- bavi leksikografijom i književnim prevođenjem

- prvi objavljeni prijevod bile su joj dvije priče u Antologiji kubanske kratke priče Pobuna bolesnih, Calverta Caseva i Femanda VUlaver-de, nakon čega je slijedio prvi roman Okus jabučnih koštica Katharine Hagene. Prijevod kapitalnog djela s područja strukturalizma Teorija jezika i opća lingvistika Eugenia Coseriua objavljen joj je 2011. godine, kao i prijevod romana Scipion urugvajskog pisca i likovnog umjetnika Pabla Casacuberte.

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=293

U GKR katalogu: http://goo.gl/UBqqA6 

O djelu i prijevodu:

Vjerojatno je san svakog književnog prevoditelja moći prevesti djelo svog omiljenog pisca. Ta velika želja meni se ostvarila upravo prijevodom trećeg od pet autobiografskih romana Thomasa Bernharda - Hladnoća. Izolacija. Radi se možda i o najintimnijem od tih romana, a obuhvaća osjetljivo razdoblje rane mladosti koju autor dijelom provodi u zloglasnom sanatoriju Grafenhof, prema kojemu je put najčešće jednosmjeran. Osim što je kao teški plućni bolesnik osuđen na život u potpunoj izolaciji i lošim uvjetima javnog lječilišta u doba poratnog procvata tuberkuloze, nosi se i s teškom obiteljskom situacijom te traga za svojim identitetom. Od majke koja je, oboljela od raka, na samrti, pokušava doznati nešto o svome ocu bez kojega je odrastao. Budući da ostatak obitelji mora skrbiti za nju, mladi Berhard prepušten je sam sebi, pa utjehu traži u glazbi i pokojoj srodnoj duši unutar sanatorija. Stalno se koleba između potpune prilagodbe bolesničkom životarenju i otpora, a njegov ga specifičan humor ne napušta ni u najcrnjim trenucima.

Pripreme za ovaj prijevod na neki su način trajale desetak godina. Sastojale su se od kontinuiranog proučavanja Bernhardovih djela, biografija i korespondencije, uspoređivanja hrvatskih prijevoda iz Meandrove edicije, praćenja tekstova pisanih o njemu te prevođenja ulomaka iz nekoliko njegovih djela. Zahvalna sam izdavaču što je pokazao povjerenje i pristao na moj prijedlog i odabir. Budući daje Bernhard jedan od kultnih autora koji nemaju i vjerojatno nikad neće imati široku publiku, u današnje vrijeme, kad je izdavaštvo u velikoj krizi, to je osobito riskantan potez. Nadam se međutim da je povjerenje opravdano. Osim berlinske stipendije ovaj mi je prijevod prošle godine donio i priznanje Ministarstva obrazovanja, umjetnosti i kulture Republike Austrije za posebno uspješan prijevod austrijskog autora, što mi je - uz ono najvažnije, a to su pozitivne reakcije čitatelja - bio dodatni poticaj da se prihvatim vrlo zahtjevnog posla prevođenja još jednog Bernhardova romana.

Patricija Vodopija (Osijek, 1970)

- diplomirala je engleski i njemački jezik i književnost, a neposredno nakon studija počela se intenzivno baviti prevođenjem

- voditeljica književnog programa „Bookvica" te suorganizatorica i moderatorica drugih književnih zbivanja u Splitu (festivala „Pričigin", TraduM tribine i dr.)

- o d prevedenih književnih djela izdvaja sljedeća: Ruth Rendell: „Brojalica" / „Adam and Eve and Pinch Me" (Mozaik knjiga, 2004.), Sophie Hannah: „Lice djeteta" / „Little Face" (Mozaik knjiga, 2008.), Agatha Christie: „Zajedno protiv zločina" / „Partners in Crime" (Mozaik knjiga, 2009.), Sophie Dahl: „Igranje s odraslima" / „Playing with the Grown-ups" (Fraktura, 2010.), Alan Bennett: „Suverena čitateljica" / „The Uncommon Rea-der" (Fraktura, 2010.).

Više na poveznici: http://www.dhkp.hr/component/dhkp/?view=member&cid[0]=95

U GKR katalogu: http://goo.gl/IHkXvT 

O djelu:

Roman „Zec jantarnih očiju" / „The Hare with Amber Eyes", književni prvijenac britanskog lončara Edmunda de Waala, očaravajući je spoj obiteljske (auto)biografije, povijesnog romana, detektivske priče i putopisa. U izvorniku je postao velika uspješnica i osvojio nekoliko književnih nagrada.

Naslijedivši zbirku od 264 japanske figurice netsuke, autor se upita kako su one uopće, prije više od 130 godina, stigle u njegovu obitelj i kome su sve pripadale, a potraga za odgovorom odvodi ga u pustolovinu što započinje u Odesi polovicom 19. stoljeća i povezuje Proustov Pariz, Musilov Beč, dva svjetska rata, Tokio i London. I mnogo ljudi i sudbina. Okvir priče povijest je nekoć bogate, bankarske židovske obitelji Ephrussi, koja zrcali povijest Židova u Europi krajem 19. i tijekom 20. stoljeća.

Na suptilan, nenametljiv način ovaj se roman dotiče mnogih problematičnih pitanja povijesti 20. stoljeća, koja su, slučajno ih namjerno, ostala u sjeni velikih povijesnih zbivanja i povijesti kako je pišu pobjednici. Dragocjen je i kao vodič kroz francusku i austrijsku umjetnost - književnost, likovnu umjetnost i arhitekturu - iz razdoblja belle epoque i secesije, kojima prilazi iz nesvakidašnje, osobne perspektive.

O prijevodu:

Roman je bio iznimno zanimljiv za prevođenje jer navodi mnoštvo manje poznatih povijesnih činjenica i izvora koji su me potaknuli na daljnje istraživanje i doveli do novih saznanja. Kad god bi se spomenula neka slika, knjiga, zgrada, neki povijesni događaj, bio mi je to poticaj za daljnje čitanje. Prevodeći ovu knjigu obogatila sam svoje znanje i opću kulturu, a nadam se da je to jedan od pozitivnih učinaka koje ima i na čitatelje.