Na neposredan i jednostavan način autor Bruno Šimleša iz svog očišta pričao je o odnosu prema sebi u kontekstu duhovnosti, o osjećaju ljubavi i međuljudskim odnosima te religioznosti i Crkvi kao instituciji.   

U stalnom iščekivanju trenutka u kojem će doći do ispunjenja (ostvarit ćemo sebe kad dođemo kući s posla, za vikend, kad nađemo svoju polovicu i oženimo se) život se živi kao generalna proba, a ne život sam. Isto tako, u ljubavnom odnosu očekujemo svoje ispunjenje, pa ako tu ne uspijemo, ruši se potpunost. Pritom se zaboravljaju ljubavi koje se također dio našega života kao što su ljubav prema moru, prijateljima i slično te ih često ne cijenimo dovoljno i ne iskazujemo istinsku zahvalnost za osjećaj koji nam pružaju.

Ljubav nije samo ljubavni odnos već sve ono što u našim srcima pruža osjećaj potpunosti. Ljudi nisu projekti i rad na sebi prvenstveno znači uočavanje svih vrijednosti i vrlina svoga života. Učiti se na greškama može, ali tek onda kad smo duboko svjesni svojih dobrih strana.  

To su samo neke od teza koje nam je popularni autor prenio tijekom predstavljanja svoje knjige. Sve ostale možete pročitati u njegovoj najnovijoj kao i prethodnim knjigama.

Fotografije:

Tagovi: Psihologija, Religija, Knjiga