Kad kažemo mačke, mislimo – februar. A ipak, priroda se poigrava s nama. Čitava tri mjeseca kasnije, ispraćajući svibanj čujemo mijauke… jače no ikada… 

U sjeni jednog od najvažnijih mačaka na svijetu koji se upravo ovih dana pojavio i na našim prostorima (Findus, Zagreb, ZBF!), cijeli je jedan mačji svijet strpljivo čekao da dođe na red i da se svjetla reflektora uperena u Findusa polako okrenu i prema njihovu čoporu.

Stigle su do nas tragom klasika. Onim istim tragom kojim su izabrani najbolji recepti za blagovanje, cijeli gradovi i države, razni idoli i barabe, stižu i one, prepredene, mazne, samožive, opasne, nježne, lijene…

Došle su, ali tek kao naznaka i kao najava, kao mig i kao mijauk, pravi orkestar sprema nastup za koji dan, uštimava glasove.

A do tada, a i tada... čekaju nas doma. Točnije, u stanovima. Vode od predsoblja preko kuhinje, mazno nas uvode i u spavaće sobe, a posebnu nam atmosferu jamče u dnevnim boravcima:

U dnevnoj pak sobi mačke se bave književnim radom. Pišu i čitaju, pretvaraju stare tekstove u nove, diskutiraju o literarnim djelima i prevode. Manje ambiciozne životinje lektoriraju i korigiraju ono što je napisano. Neke samo čitaju i maštaju. Upravo je fascinantno koliko je velika umjetnička produkcija mačjih kabineta. Velika i raznolika! Dokaz su tomu knjige koje govore o mačkama. I svjetovi viđeni mačjim očima. I mačkopisi, dakako, raznih vrsta i žanrova.

Rukopis Irene Lukšić, u ovom slučaju mačkopis, prepoznaje se bez dvojbe. Zabavljena putovanjem kroz književna djela koja prevodi, uređuje, češlja i promovira bibliotekom Na tragu klasika, dokazuje da se s neiscrpnim vrelom tema može poigravati a biti potpuno ozbiljna. Može se zabavljati i promovirati knjige i čitanje istovremeno.

No nemaju sve mačke sreću živjeti u adekvatnom stanu i imati razumne ljude za kućne ljubimce. One koje to imaju znaju cijeniti pravu umjetnost. I drže se one stare latinske uzrečice: nijedan dan bez crte, što će reći – nijedan dan bez igre.

Igra je temelj Irenine književne analize. Igra misli, igra riječi, igra klupkom koje se razmata i raspliće... Čitatelj Ireninih tematskih poslastica osjeća se poput voajera, onog koji kopa po njenim čitateljskim bilješkama, papirićima koje rasipa oko kreveta dok čita, dok čitateljskom glađu vođena skače iz knjige u knjigu pa kao usput, onako ovlaš, bilježi napomene, zamjedbe, primjedbe, pitanja i zaključke… Zadaje zadatke, izmišlja kvizove, organizira natjecanja književnih likova, prikuplja glasove, komunicira s čitateljem...

Tematsko selektiranje knjižničarski je sindrom – ponudimo čitatelju literaturu na pladnju – dajte mi nešto o... Irena Lukšić pridružuje se knjižničarskom klanu, roni za temom kroz razna djela s načelom: dajmo mu da blaguje, dajmo mu da putuje, da otkriva svoje idole i detektira barabe, da čita (s) mačkama i da mačke biraju (za) njega...

U ovoj knjizi dočaran je i duhovni život mačaka u dnevnoj sobi. Prvo je objašnjeno što mačke čitaju i kako mačke čitaju knjige, potom su priložena iskustva drugih vlasnika mačaka, a na kraju se otkrivaju razne vježbe s literarnim djelima što ih mačke izvode kad ih nitko ne gleda – od sastavljanja antologije poezije iz pročitanih knjiga i izbora Miss i Mistera Klasika preko poučnih i zabavnih priloga (od kojih ne potječu svi iz mačje radionice i nisu nužno vezani uz njih) do niza dojmova nakon druženja s mačkama. Valja isto tako spomenuti i fotografije kao važan dio izdanja: one potječu iz mačjih stanova s bogatim društvenim životom (...).

Tragajući za jednom temom i nalazeći sve te dokaze da je ona bila u mnogim stopama na tragu klasika, već nalazi nove, ideje se rađaju jedna iz druge... Gle, u međuređu mačjih priča već se naslućuju sljedeće...

Listajući ovu literarnu poslasticu, unaprijed se veselimo listanju prave knjige, sporom čitanju, onom koje nam dopušta uživati u tekstu, izgubiti se među redcima autoričinih misli, bilježaka, mačjih komentara, iščitavanja, književnih odabira, u skloništu za životinje iz knjiga biblioteke Na tragu klasika (Meki bestijarij),

Osim kućnih ljubimaca i zvijeri iz divljine na popisu su i proizvodi fantazije. Mačke, koje su sastavile ovaj meki bestijarij, misle da je korisno prijeći pogledom primjere nazočnosti životinja u književnim djelima i uvjeriti se koliko naša civilizacija (ne) poštuje život bića “nižeg reda”, tj. svih onih vrsta koje nisu čovjek. Trebali bismo se zamisliti nad time!

čitanju izbora poezije koju mačke vole (Mačke, kao prvo, vole poeziju, a poeziju vole zato što obožavaju glazbu.). Kao i autorica, uostalom.

Mačke su zaslužne i za facebook grupu Miss i Mister Klasika – grupa ima 750 članova koji svakodnevno imaju priliku da ih se podsjeća na književne likove iz ove biblioteke i birati svoje omiljene ali i omražene. Naravno da se kratki izbor našao i na stranicama ove mačje antologije na tragu klasika.

Pisma čitatelja literarnost su sama za se… :) Čitatelji se svade s autorima, zamjeraju im pogrešne interpretacije, zahvaljuju na poticaju, komuniciraju s literarnim djelom. Suština čitanja, smisao samo naizglednog besmisla... :)

A onda prava igra za prave literarne sladokusce: mali poučni kviz. Pitanja nisu teška, potiče autorica, prava su, mačja, iz područja kulture i života uopće. Autorica nudi i pitanja i odgovore, ništa nije skriveno, nema bodova, i kako sama kaže, „igra se na povjerenje“. Mi ćemo biti okrutniji, nabacit ćemo samo zadatke, odgovora ćete se morati dosjetiti sami (igrajte se!) ili pričekati knjigu koja samo što nije (ipak, igrajte se, pa usporedite svoje znanje potom):

Gastronomija! Napišite recept za neku slasticu koja u nazivu ima mačku.

Jezik! Nabrojite dvije-tri ili više riječi i izraza koji u osnovi imaju pojam mačke.

Kazalište! Znate li kako se zove prvo “pravo” mačje kazalište na svijetu?

Književnost! Nabrojite barem deset knjiga koje u naslovu nose mačku.

Zemljopis! Navedite nekoliko mjesta u regiji koja su nazvana po mački.

Knjiga Klasici ostavljeni mačkama : pokušaj drukčijega čitanja književnih tekstova na kraju sadrži i knjigu dojmova i zahvale, a kad smo već kod jednih i drugih, završimo citiranjem dviju glavnih zvijezda ove knjige - dva šaptača, dvije muze. To su Biba i Liba. One biografiju autorice započinju (i zaključuju) ovim riječima:

Da nije bilo nas mačaka, život ove autorice bio bi posve drukčiji. Ne u smislu da u njenoj biografiji ne bi bilo ove knjige, nego u smislu da u njenim knjigama ne bi bilo ovakve biografije. Obilježene mačkama.” (Biba i Liba)

Knjiga Klasici ostavljeni mačkama iz tiskare izlazi sljedeći tjedan. 

Fotografije: naslovnica knjige koju ćemo uskoro držati u rukama