Riječku potragu za Josephom Conradom potaknula je gostujuća izložba "U potrazi za Conradom: priče i brodovi pisca pomorca" koju su priredili Giancarlo Costa (desetljećima proučava život i djelo ovoga pisca) i Pierangelo Campadonico (stručnjak za povijest pomorstva) u Muzeju mora Galata u Genovi 2014. g.

Što nas povezuje s ovim piscem poljskoga podrijetla, koji je svoja najznačajnija djela pisao na engleskome jeziku? Iskrena ljubav prema moru i pomorskom životu prije svega (Navigare necesse est, vivere non est necesse), a onda duša slavenska.

Strast se rodila u Marseilleu kada je sa 16 godina prvi put vidio more. Ugovor između Rusije i Francuske, tj. nemogućnosti da se Poljak ukrca na francuski brod, usmjerio ga je prema engleskoj floti i državljanstvu. Od običnog mornara napredovao je postupno do zapovjednika broda ploveći svim morima svijeta. Plovio je drvenim jedrenjacima koji su pod olujama gubili bitke pred prirodom, kao i čeličnim parobrodima koji su bili snažni i sigurni. Djelo Josepha Conrada izvor je za razumijevanje svijeta jedra i jedrenjaka, mora, luka i ljudi s kraja 19. stoljeća. Analogije radi, Nedjeljko Fabrio u svome je "Vježbanju života" dao naslutiti kako se nestanak jedrenjaka prijelomno odrazio na život riječkih pomoraca i brodograditelja.

U surovom pomorskom životu koji nemilosrdno oduzima živote Joseph Conrad nije ogrubio i nije izgubio ljudskost premda se izgledno neko vrijeme bavio i krijumčarenjem, što se okončalo neuspjelim pokušajem samoubojstva. Bio je intelektualac otvorena uma i antikolonijalističkog svjetonazora, koji je rado pričao s putnicima o različitim temama.

U svojim je djelima znao povezati prirodne osobitosti krajeva kojima je plovio s osjećajima koje je kao pomorac duboko proživljavao s posadom broda.

Joseph Conrad bio je mornar na kopnu i pisac na brodu. Bio je otmjen, uvijek dotjeran, ali i pomalo usamljen, jer nije uvijek bio od riječi u društvu britanskih kolega na kopnu. Ali su zato pomorci s kojima je plovio imali visoko mišljenje o njemu.

Potop Titanica prema njemu je bila logična posljedica svjetske opsjednutosti materijalizmom.

Kao uspješan predstavnik modernizma u književnosti Joseph Conrad utjecao je na brojne suvremene pisce (William Faulkner, Francis Scott Fitzgerald, Arthur Koestler, George Orwell, Andre Malraux, Graham Greene, Gabriel García Márquez i Vidiadhar Naipaul.), pa je čak bio i predložak za kultni film F. F. Coppole "Apokalipsa sada".

Ako još niste posjetili izložbu u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka, učinite to do 9. rujna, jer je u kombinaciji s eksponatima riječkog muzeja zaista inspirativna, a posebno za one koji su, ovako ili onako, već zatravljeni pomorstvom. 

Ako ste, pak, od onih koji sve čine u zadnji čas, ovaj put vas u to ime čak čeka i izvjesna nagrada: 9. rujna u 17.30 kreće posljednji organizirani obilazak izložbe - ravnateljica Muzeja, dr. sc. Tea Perinčić, kustosica, provest će vas pričom kroz izložbu, a zatim vas u 18 prepustiti našim čitateljskim klubovima u raspravi o Conradu romanopiscu i o njegovu romanu "Srce tame" koji još uvijek stignete pročitati. A da riječi neće nedostajati pobrinut će se desetak Nedopričljivih, izabrane One, pokoji Sanjar, poneki student iz Studentskog čitateljskog kluba i gdjekoji marginalac iz kluba Na margini. Nema razloga da ne dođete i vi!

 

"Osmjehnuo se, kao na neku blagu šalu:
'Znači, vi idete onamo. Slavno. Zanimljivo, također.' 
Premjerio me pogledom i pribilježio još nešto.
'Ima li kakvog ludila u vašoj obitelji?' upitao je, nepristranim tonom. Jako me uzrujao.
(...)
"Izbjegavajte uzrujavanje više od izlaganja suncu. Adieu. Kako vi Englezi ono kažete, a? Do viđenja. Ah! Do viđenja. Adieu. U tropima se prije svega mora ostati smiren.'"

Srce tame, J. Conrad