Što je to u oku skrivala Helena Sablić Tomić putujući velikim gradovima, ali i onim malim, naoko možda nebitnim mjestima, upoznavajući njihove vizure, gastronomiju, duh i ljude?

Skriveno u oku u Filodrammatici 

Predstavljanje knjige i razgovor s autoricom Helena Sablić Tomić o njenom djelu Skriveno u oku održat će se u Središnjem odjelu Filodrammatica tijekom Noći knjige 22. 4. u 19 sati. Razgovor vodi Natali Nanić Volarić. 

Ova vrsna književna teoretičarka, fakultetska profesorica i dekanica Umjetničke akademije u Osijeku, svojom je novom knjigom „Skriveno u oku“ u izdanju Naklade Ljevak, još jednom dokazala koliko je, intimističkim ključem pisana proza, potentan književni obrazac, istovremeno osoban, podijeljen sa čitateljima, zapravo zajednički.

„Skriveno u oku“ čini 50-tak putopisnih minijatura, autoričinih krajnje intimnih doživljaja prostora kojim se kreće i u kojima boravi, od onih poznatijih poput Beča, Budimpešte, Beograda, Zuricha, do manje znanih- Male Dube, Drenovaca, Luna ili Malinske koji važnost dobivaju unutar posve osobne percepcije. „Prepuštanju hedonističkom putnom osjetu dokoličarenja“, kako je vlastiti poriv za putovanjima definirala u jednom od svojih nedavnih intervjua, Helena Sablić Tomić pridružuje sveukupnost doživljavanja unutar pojedinih lokaliteta, pri čemu jednak značaj imaju osjećaji, dojmovi, jela i pića, knjige i na koncu vlastite bilješke svega, što je u nju utisnuo određen lokalitet.

Sinestetički kut kojim promatra prostor oko sebe, urodio je putopisima koji odišu bojama, mirisima i atmosferom, svime onime što Helena Sablić Tomić nije željela prepustiti zaboravu, i što je po nahođenju subjekta koji piše, vrijedno zabilješke upravo kako NE bi ostalo skriveno samo u oku.

„…kada sam pisala o Splitu, Sarajevu, Skopju, Rijeci ili Hvaru, nastojala sam im pristupiti bez namjere za pisanjem već znane priče o njima“, ističe autorica, stvarajući na taj način jednu novu priču za svako od mjesta koje se nalaze unutar njene knjige.

Upravo te, nove priče o gradovima i mjestima pobuđuju znatiželju i želju za čitanjem, a pitanje koje autorica nameće- kako nas oblikuju i preoblikuju prostori u kojima se krećemo, ljudi koje srećemo, okusi i mirisi koji se u nas zasijecaju, u svijetu rastuće globalizacije, aktualnije je možda više no ikad. Da li je moguće čitati prostor ikako drugačije nego intimno?

Helena Sablić Tomić svojom novom knjigom daje izravan odgovor na ovo pitanje, čime je još jednom izuzetno uspješno dokazala važnost intime, toliko zanijekane u današnjoj masovnoj kulturi, kao i autobiografskog diskursa u suvremenoj književnoj praksi, što je i jedan od predmeta njenog znanstvenog izučavanja.

Tekst priredila: Natali Nanić Volarić