Hvala ti, Čovječe! 

Poveznica radova na ovoj izložbi nije tema, a ni likovni problem koji autori trebaju riješiti. Radovi su rađeni u nekoliko medijskih područja - od klasičnog slikarstva, skulpture, fotografije, karikature, primijenjene keramike itd. Dakle, dosta nepomirljivo, a u prostoru zahtjevno za izlaganje. Svi prisutni autori (svaki u svom području) već su  se javno prezentirali i ostvarili i kroz samostalne i kroz skupne izložbe. Neki su od ovih autora i nagrađivani pa je to dodatna potvrda vrijednosti njihova rada. Ova im je izložba samo jedna u nizu izložbi na kojima sudjeluju. Nisu im ovo usputne, povremene aktivnosti i stanice u životu, već je to kontinuitet njihova života i paralelnost s  profesionalnim im zanimanjem.

Promatrajući ovu izložbu, vidimo da se izloženi radovi doimaju jasnima i zrelima. Ovo je ona vrsta duhovne aktivnosti koja ne samo da autore oplemenjuje već javnim izlaganjem doprinosi općoj kulturi sredine njihova djelovanja. Gledajući radove, neovisno u kojem su stvaralačkom okviru nastali, vidimo da imaju jednu, sasvim sigurno vrijednu, osobinu - da su izvučeni iz strasti, iz emocije autora. Tim više što je nukleus stvaranja u iskrenosti i emociji, ovi radovi emaniraju stvaralačku aureolu kao svoju nevidljivu zaštitu. Autori s ove izložbe nisu na vjetrometini nesigurne egzistencije pa da svoje umjetničke aktivnosti rade za novac, novac zarađuju u nekom drugom zanimanju: oni su umirovljenici, novinari, računovođe, liječnici itd. I zato svome djelu pristupaju sasvim slobodno; nema nikakve zadanosti unaprijed, osim želje da se stvara i ostvaruju vlastite kreativne vizije. Njihovi radovi svjedoče o želji da život vide i drugačije, prvenstveno plemenitije i humanije. A to je i pretpostavka svake umjetnosti -  da oplemenjuje, da se odmakne od efemernog i da sam život, ma koliko sama pomisao na život jest lijepa, učine još ljepšim i plemenitijim.

Što ih onda, osim te stvaralačke neomeđenosti, povezuje na ovoj izložbi? Povezuje ih upravo ta univerzalna misao i želja da život, ma čiji bio, njeguju i čuvaju na najuzvišeniji način dajući dio sebe. Baš tako - oni daruju dio vlastitosti da spase drugoga. Ako krv jest simbol i tijela i duše, onda naši autori u potpunosti daruju život nekom drugom. Kome?

Vrlo često darujemo nešto znanoj, konkretnoj osobi. Dakle, tad točno znamo kome, što i zašto darujemo. Naši autori znaju što daruju, ali ne znaju kome.  Ne znaju osobu koja prima njihov dar, ali znaju da on odlazi u one prostore u kojima život nosi najfiniju svetost. Naši su autori dobrovoljni darivatelji krvi. To je snažna životna poveznica koja čini odabranu skupinu homogenom i u plemenitosti nerazdvojnom. Gledano kroz ovu prizmu, njihovo stvaralaštvo ima životnu korelativnost. Sama okupljenost ovih autora po crti dobrote ima snagu života  njihovog prvog vriska kada su im pupkovinu rezali. Taj prvi vrisak i sada odjekuje kroz sve  date doze krvi kako bi sačuvali ili produžili život nekome nepoznatom. Ovo su veliki ljudi. Ne samo zbog umjetničkog im rada već i zbog toga što samo Čovjek može drugom Čovjeku život dati.

Lijepo se osjećam kada mogu danas nekome reći: Zdravo, Čovječe, i hvala ti, Čovječe, u ovom raščovječenom svijetu. Hvala vam, dobri ljudi!

Borislav Božić, prof.