Svake godine 23. travnja obilježava se Svjetski dan knjige i autorskih prava te Dan hrvatske knjige, a u Hrvatskoj je, po drugi puta, održana Noć knjige. Obilježilo ju je preko sto gradova diljem zemlje, a iz pouzdanih izvora doznajem kako je nama bilo najzabavnije! To nimalo ne čudi jer ipak je Studentski čitateljski klub prvi takve vrste u cijeloj Hrvatskoj, a zna se, gdje smo mi tu je i zabava!

Nakon vrlo uspješnog prošlogodišnjeg druženja s riječkim piscima ove smo se godine odlučili usmjeriti na same članove kluba te održati neformalno druženje članova obje grupe, Beskorisnih i Odsutnih. Bila je ovo izvrsna prilika da se podružimo i bolje upoznamo jer grupe održavaju svoje sastanke u različitim terminima te se vrlo malo susrećemo međusobno, osim na gledanju filmova i čitanju u Domu za starije i nemoćne osobe Kantrida. Iako ugodna, ta su druženja ipak određena svojim sadržajima te smo upravo iz tog razloga odlučili ne imati ikakav formalni plan već pustiti članove da spontano obilježe Noć knjige. Takva se formula pokazala vrlo uspješnom! Okupili smo se oko 20 sati, a malo prije 23 sata naša nas je Verena sa smiješkom upozorila kako je vrijeme da krenemo svojim kućama, što neki od nas nisu učinili, već su se preselili u obližnji kafić, no to ulazi u sferu privatnog pa o tome nećemo...

Uz neizostavne sokove i grickalice 15-ak je članova SČK-a tri sata raspravljalo, blebetalo, ćakulalo, zbijalo šale i pošalice, neki su se odvažili te zapjevali na mikrofon (dobro, JA sam se odvažila i zapjevala na mikrofon), neki su pristigli kasnije, drugi pak otišli malo ranije, sve kako je tko mogao i htio. Pričalo se o knjigama i sastancima, ali pokrenulo se i nekoliko tema nimalo vezanih uz književnost. Bilo je zaista puno smijeha i zabave, voditelji grupe Almir i moja malenkost su se kao i obično prepucavali oko toga tko je bolji voditelj, Nikol nam je čitala jednu dječju priču, a Orbi je bila glavna i odgovorna za Bookcrossing (svi znate o čemu je riječ. Ne znate?! Brzo saznajte! Dobro, dobro, reći ću vam...Bookcrossing je prijevozno sredstvo kojim knjiga putuje svuda po svijetu, iz ruke u ruku, a za sobom ostavlja zlatni trag. Više o svemu doznajte na web stranici www.bookcrossing.com). Dvije Tine (Babić i Kovačić iliti ga, za one upućenije – Orbi i šefica) dale su intervju za Radio Sovu, a popratili su nas i drugi mediji.

Jedan od glavnih ciljeva ovakvog druženja bio je i taj da damo priliku potencijalnim budućim članovima da se susretnu s nama, upoznaju nas, raspitaju se o svemu što ih zanima te osjete vibru SČK-ovaca. Prvo nas je došla upoznati Anita koja me je izrešetala pitanjima, na koja sam joj sva redom odgovarala – samo opušteno, mi smo ti opušteni, sve je opušteno. Srećom, to je nije otjeralo te je rekla pridružiti nam se već na sljedećem sastanku, a hrabro je stala i pred mikrofon Radio Sove! Nakon nje posjetile su nas dvije zgodne mlade dame kojima nisam zapamtila ime jer ih je Almir odmah uzeo pod svoje okrilje i pridobio za svoju grupu. Neka mu je, jer ni ja nisam ostala kratkih rukava.

Već pri samome kraju druženja, odjednom, kao u vesternu, u Narodnu čitaonicu ulazi mladić te odmah s vrata traži – glasno čitanje! Nije on pogriješio vrata već smo zaista za tu večer planirali i glasna čitanja omiljenih autora, no nekako nismo bili raspoloženi, a kako mi nikoga na ništa ne tjeramo (jer određeni članovi SČK-a imaju vrlo izraženu averziju prema moranju) nismo htjeli ni tjerati sami sebe. No, mladić je tu, želja je izražena – što ćemo sad?! Ne budi lijena, šefica uzima u ruke neku zbirku ženskastih (razlikujte od ženskih!) kolumni te upoznaje prisutne s pojmom SMS-seksualca. Novopridošlica je zadovoljan te odlazi s obećanjem da će svakako nastaviti pratiti naš rad te nam se prvom prilikom pridružiti – zna se u čiju grupu.

I to je bilo to. Ako sam vas ovim izvještajem ponukala da nam se pridružite, javite se! Gdje? Uvijek možete doći u Stribor i pitati za nas ili poslati mail na programi@gkri.hr. Imate li neku knjigu koju želite poslati na putovanje, javite se knjižničarkama u Središnjem odjelu (a tamo vas čekaju i knjige koje su već krenule na put pa možda poželite da zastanu na vašoj stanici). Ako ništa od toga nije vaš đir, nema veze. Onda samo čitajte - čitajte za sebe, čitajte nekome, čitajte glasno, u sebi, brzo, temeljito, s ljubavlju, sa zgražanjem, s osmijehom na usnama ili suzom u oku, čitajte kod kuće, u autobusu, čekaonici, na plaži, u šumi... Čitajte!

Fotografije: Gradska knjižnica Rijeka