Čak vas i gradski autobusi izbjegavaju u prolazu, koliko ih mrko gledate. (Korisnicima se loše piše.) Oči vam se sklapaju. 

Kućna kava nabrzaka nije nimalo pomogla u vašim naporima da se osjećate življe.

Patite od sindroma loše frizure – kad između vas i ogledala nije bilo nijednog načina na koji biste mogli upristojiti kosu za taj dan. (Nismo sigurni je li stvar u ponedjeljku, jutru ili frizuri.)

Aparat za (drugu) kavu se zablesirao i sad čekate neodredivu količinu vremena da dođe k sebi. (A kad ćete vi doći k sebi?)

Printer za ispis iskaznica mrlja otisak već mjesecima, a uništeni se kartončići za iskaznice gomilaju. Internet je spor (ili je možda problem u korisniku interneta).

Od printera za račune, neki su dobro raspoloženi, ali nekima je također ponedjeljak. (Nisu printeri krivi.)

Hrpa novih knjiga čeka iza pulta da im se posvetite čim ulovite trenutak slobodnog vremena.

Tona papirića posvuda oko vas podsjeća vas na desetak stvari koje biste jutros trebali obaviti.

Kolegice u smjeni uspavanije su čak i od vas (ako ste te sreće da niste sami jednog tmurnog ponedjeljka ujutro).

Kiša je pala na putu do posla (ipak radite u Rijeci).

Sunce je granulo na putu do posla, na koji ste stigli otopljeniji od fonduea (ipak radite u Rijeci).

Rezervne cipele ispale su pretanke (ponedjeljak – znamo da grijanje vikendom nije raspoloženo, kao ni oni koji ga plaćaju).

Ako se usudite pomisliti upaliti radio prije gužve u pola smjene, ZAMP će vam sjesti za vrat. (Ako ne vama, nekome drugome, sasvim sigurno, koji će onda vama sjesti za vrat, pokrećući opću lančanu reakciju.)

Ponedjeljkom je lijepo prolunjati internetom i raznolikim tiskovinama kako bismo vidjeli ima li što novog o knjižnici i njenim tegobama u medijima. (Pa, uvijek se isplati pokušati.)

Ne možete se sjetiti koju ste knjigu zadnju pročitali da uživo sudjelujete u Prvoj jutarnjoj, iako je vaša smjena. (Ipak, veselite se listi koja izlazi negdje tijekom idućeg utorka, ako ni zbog čega drugog, onda da vidite tko se još oduševio vašom trenutno najdražom knjigom.)

Ponedjeljak je dan za čudne dogovore, pokušaje osmišljavanja radnih rasporeda (ako se ispostavi da prošlotjedni nisu funkcionirali) i svakojake druge, ozbiljne radne obveze. (Budimo realni, sve povezano s poslom obično je ozbiljno – ali neke su stvari čak i zabavne. Čisto da razlikujemo bitno od nebitnog.)

A kad smo već kod posla (ima i toga, pogotovo ponedjeljkom ujutro), možda nije suvišno pripomenuti da je dio hrpice knjiga koja čeka na stubištu (onom drugom stubištu) preko noći nekako uspio kliznuti prema podu, postavljajući nam još prepreka (da ne posegnemo za nekim težim izrazom, možda prepona?) na putu između raznih službi i poslova u Odjelu. (Knjižničarska olimpijada nameće se kao logičan sljedeći korak – skok preko kutije, štafeta do depoa, izbjegavanje višekilogramskih knjiga iz referentne zbirke koje neumitno jure prema knjižničaru s visine, trčanje po preuskim stepenicama, penjanje po klimavim ljestvama, rukovanje spaljenim, smočenim i popljuvanim knjigama, provlačenje kroz neljudski uske prostore, preživljavanje na klackalici od spremišne galerije...)

No, prije nego se uputimo u novu rundu pripreme za olimpijadu, prisjetimo se da je ponedjeljak, što znači da je prvi korisnik ušao u 8:01 i tražio lektiru koje nijedan primjerak nemate već dva tjedna. U slobodnom pristupu. Desetak ih je, naime, zatočeno u spremištu, ali tamo ne smijete ući jer je opasno po život. Život ili knjiga, pitanje je sad.

Nadate se iz sveg srca da idućem korisniku mobitel neće zvoniti onoliko glasno kao prošlom.

Ako još jednom čujete pitanje "treba li kartica?" prilikom vraćanja knjige, odgovorit ćete isto k’o dosad – treba... (Može i knjižica, to nam dobro zvuči – da nas barem netko doživljava podjednako relevantnima kao zdravstvene ustanove.)

S druge strane, još uvijek nema konkretnih vijesti oko selidbe. (Ja sam lokacija “A”. Ja sam lokacija “B”. Ja sam knjižničarkino potpuno odsustvo iznenađenja.)

Gle, internet je proradio. (Još malo pa će i ZaKi.) Idemo u nove radne pobjede.

Ali, ni Stranica se neće napisati sama…