Svi znamo kako to ide. Prvo, pazi kako otvaraš vrata, jer će se vrata otvoriti tog dana još mnogo, mnogo puta. Drugo, ni slučajno ne spominji kolegama iz drugih knjižnica da radiš subotom ujutro jer će ti se smijati. Treće, navikni se na kratke vikende, barem dvaput mjesečno. Taj dan možda dolaziš malo kasnije na posao, i ranije stižeš na ručak (ili pred ručak, ako je na tebi red za kuhanje) – ali taj te dan također čeka i... groznica subotnjeg jutra!

Subota je dan kad se ide na tržnicu i na kavu s kolegicama, po mogućnosti tim redom. A ako putem obiđete knjižnicu, nitko sretniji od vas. (Mi bismo bili sretniji da kilo oslića ili papalina ili što već skrivate u toj poluprozirnoj, izrazito mirisnoj vrećici ostavite vani, ali ne možemo uvijek birati.) Jesam li već spomenula, za strance iz dalekih krajeva, da se Središnji odjel GKR-a nalazi točno između tržnice i Korza?

Za dječje i mješovite odjele i ogranke, subota je dan u kojem roditelji i djeca nahrupe u velikom broju (to većem što je vani ružnije vrijeme) na pričaonice i slična događanja. To otprilike izgleda ovako: do deset i pol na rasporedu je kolektivno zijevanje, nakon toga utrka na pet kolosijeka istovremeno. Sjećate se priče o ljetnom radnom vremenu? E, pa, subote su uvijek takve. Da ne mislite da zabušavamo samo zato što radimo kraće.

Nekoć je subota bila dan kad se išlo na čitateljski klub, dok je danas ta privilegija raspoređena na sve ostale dane u mjesecu. Ako mislite da se zafrkavamo, bacite pogled na popis čitateljskih klubova u organizaciji Gradske knjižnice Rijeka i recite nam koliko slobodnih dana, odnosno dana bez sastanka čitateljskog kluba, postoji tijekom godine. (Kad smo već kod toga, zašto ne odaberete jedan od njih i priključite mu se? Dajemo vam besplatnu slobodnu subotu!)

Subota je, naravno, dan kad se nikome ne žuri – osim onom korisniku koji ti dođe točno dvije minute prije kraja radnog vremena i onda mu nije baš najjasnije zašto treba izaći na kraju radnog vremena (jer ne, mi još uvijek NE PRODAJEMO ništa i ne isplati nam se biti dulje otvoreni, hvala lijepa). U redu, da, radimo kraće. A opet, nije da magično mijenjamo subotnje radno vrijeme tijekom godine – zaista, subota je jedini dan koji baš svaki put radimo u fiksnom vremenu, odnosno od osam do jedan – ali ponekad se zaista čini tako.

Da zaključimo, subota je dan kad bi svaki knjižničar koji drži do sebe najradije ostao doma.

A kad smo već kod toga, zašto ne bismo preskočili i ponedjeljak?