(Prošli smo dugotrajni postupak zapošljavanja, specijalnu obuku i došli na svoje dugoočekivano radno mjesto: knjižnicu. Naše su gumene rukavice spremne, kao i blokić za bilješke; fedora je na mjestu, cigaru smo ostavili doma (tu su ipak protupožarne prskalice). Nisko svjetlo nad nama baca duboke sjene dok farovi automobila osvjetljavaju nervoznog klijenta – spremni smo za istražiteljski postupak.)

CSI KNJIŽNIČAR: Da ponovimo još jednom – tvrdite da ste tu knjigu već imali, ali posudili biste je ponovno?

KORISNIK: Ma da, ali ne znam jesam li je ja čitao, ili je to bio mamin bratić, šefica ili susjeda… ali znam da sam je imao u rukama!

CSI KNJIŽNIČAR: Izvrsno. Pojasnite nam malo – ne znate ni jednu riječ iz naslova? Sjećate li se možda... (pauza za dramatično skidanje naočala) na koje je slovo počinjalo prezime autora? (Paralelno s bilježenjem, CSI knjižničar na svojoj najdražoj kompjuterskoj kanti otvara povijest čitanja na iskaznici koju je korisnik predočio – i utvrđuje da se radi o iskaznici petnaestogodišnjeg srednjoškolca koji je posuđivao samo lektire – s povremenim ljubićem. CSI knjižničar zna, čak i ako klijent možda nije upoznat s tom tematikom, da je to pojava poznata kao "kad baka dođe po lektiru").

KORISNIK (naginje se bliže CSI knjižničaru u želji da pomogne istrazi): Ma mislim da je bilo M. Ili možda W. Ne, siguran sam, bilo je to U! Ali negdje unutra je bilo i S. Ali ne na kraju.

CSI KNJIŽNIČAR: ... sigurni ste da slovo S nije bilo na kraju? (Jedan od ljubića bio je od Nore Roberts, što zvuči dovoljno blizu da…)

KORISNIK: Potpuno siguran! Časna riječ.

CSI KNJIŽNIČAR: U redu. (Ako povijest posudbe ne pomaže, CSI knjižničar ovlašten je posegnuti za težim kalibrom – katalogom sindikata slobodnih knjižničara, kojem će pristupiti nakon što i on i klijent pristojno pričekaju da se odvrte milozvučni zvuci povezivanja modema priključenog na staru istražiteljsku kantu.) Zamolit ću Vas da mi pobliže opišete radnju knjige kojoj treba ući u trag. Spomenuli ste neko… dvadeseto stoljeće?

KORISNIK: Ma da, ja vama velim – znam samo da nije bilo onih, onih, krinolina, ali da nije bilo ni danas, kao, nije to neki akcijski triler ili kako biste vi to već rekli. Ali možda je bio srednji vijek. Imali su one… traktore, što već.

CSI KNJIŽNIČAR: To nije… u redu, u redu. (Pauza za upisivanje riječi “povijesni” u katalog. Čekanje na odgovor.) Možete li mi možda opisati naslovnicu?

KORISNIK: E, super da me to pitate – na naslovnici je bila neka žena! U crvenom kaputu. ... žutom? Bila je okrenuta leđima.

CSI KNJIŽNIČAR: (Pauza za dramatično kuckanje kemijskom olovkom po izlizanom stolu i kontemplaciju nad zlehudom sudbom CSI knjižničara. Vraćanje naočala na nos.) Je li žena na naslovnici nosila crveni ili žuti kaput?

KORISNIK: ... ma mislim da je možda bio zeleni.

CSI KNJIŽNIČAR: Oprostite, ali trebat će mi točniji podaci. Nije svejedno – crveni, žuti ili zeleni. To mi neće proći na sud- ovaj, polici. Jeste li ranije imali problema s razlikovanjem boja?

KORISNIK: … kakve veze to ima?

CSI KNJIŽNIČAR: Svaki detalj može pomoći istrazi. Vama to možda tako ne izgleda... (knjižničar se odmiče na svojoj stolici na kotačićima i dramatično uzdiše, vrteći prstima) ali mi svakodnevno ispunjavamo velik broj istražiteljskih upita. Uspjeh ili neuspjeh istrage može ovisiti i o Vašem opažanju. No, (prigušeni CSI knjižničarski uzdah – možda zijev?) vratimo se mi na konkretnija pitanja. Kada ste, otprilike, vidjeli tu knjigu?

KORISNIK (široko se smiješeći): E, konačno da me pitate nešto što znam! To je bilo prošli tjedan.

CSI KNJIŽNIČAR: (Prsti CSI knjižničara zastaju nad izlizanom, mrljama od kave prekrivenom tipkovnicom dok male sive stanice rade punom parom.) Prošli tjedan? Je li to možda bilo… u knjižari?

KORISNIK (namršteno): Kakvoj knjižari? Ne, na kavi!

CSI KNJIŽNIČAR: S… dotičnom osobom, koje se ne možete sjetiti – ili ne želite podijeliti taj detalj sa mnom. Shvaćam. Gospodine, jako mi je žao što Vam to moram reći, ali postoji stanovita mogućnost da knjiga koju želite još nije stigla u knjižnicu. Znate, ako je tek izašla – ako ju je osoba kod koje ste je vidjeli kupila, bojim se da vam doista ne mogu pomoći.

KORISNIK (odmiče se, pokazuje znakove uzrujanosti): Kako to mislite? Ne bih se obratio vama da mi niste posljednja šansa! Ako me vi odbijete, nemam kamo poći.

CSI KNJIŽNIČAR: Vidite, zna proći... određen broj mjeseci prije nego knjižnica kupi tek objavljenu knjigu. Ovisno o našim sredstvima, o tome koje je doba godine…

KORISNIK (glasnije): Ali tu preko puta vas imaju knjigu u izlogu!

CSI KNJIŽNIČAR (beskrajno strpljivo. Naglašeno.): ... gospodine. Ako ste knjigu vidjeli u izlogu, zašto niste zapisali naslov, ili možda autora knjige? S točnijim podacima...

KORISNIK: Pa šta će mi to kad vi sve znate! Dosad su mi Vaše kolegice uvijek našle knjigu po opisu! Ovo je prvi put da mi se ovo dogodilo! Kakav je ovo način?

CSI KNJIŽNIČAR (uspravlja se u stolici, okreće se prema novom klijentu): Jako mi je žao, ali ja Vam više ne mogu pomoći. Pokušajte za mjesec-dva. Mogli bismo je dobiti u tom periodu.

KORISNIK: Mjesec-DVA??

CSI KNJIŽNIČAR: Ili više. Ugodan dan. Može dalje, izvolite?

KORISNIK: *cenzurirano*

KORISNIK: *cenzurirano cenzurirano cenzurirano*

KORISNIK: Ovo je zadnji put da se obraćam vašoj instituciji.

CSI KNJIŽNIČAR: Doista mi je žao što to čujem. (U čekanju razrješenja situacije, strpljivo pod stolom briše naočale koje su se zamrljale od pretjeranog rukovanja njima.) Izvolite, tko je sljedeći?

KRAJ SCENE

NASTAVIT ĆE SE!

(Fade to black.)

Fotografije: csifiles.com