U uvodnoj sceni serije ''The Marvelous Mrs. Maisel'' novopečena gospođa Miriam ''Midge'' Maisel održava zdravicu na vlastitom vjenčanju u kojoj se prisjeća svih koraka koji su je doveli do tog sretnog trenutka. Između ostalog, kaže da je već sa šest godina odlučila da će studirati rusku književnost, a s dvanaest je pronašla frizuru koja joj najbolje pristaje.

Jasno je pritom da su svi navedeni koraci, uključujući odabir fakulteta Bryn Mawr, bili samo postaje na putu do cilja, a cilj se zove Joel Maisel. Dok opisuje savršenog muškarca kakvog je zamišljala, a kamera polako prelazi na odabranika njenog srca (koji se s tim opisom već na prvi pogled baš i ne poklapa), uspijeva nasmijati goste i aktivno ih uključiti u govor. Zapravo, ta zdravica je već umnogome nalik nastupima stand-up komičarke, što će Midge uskoro i postati, iako taj korak definitivno nije bio predviđen na njenom pomno isplaniranom putu.

Bilježi i zapisuje svoje tjelesne mjere svaki dan već deset godina, što nije prestala činiti niti u trudnoći.

A kada kažem da je njen put pomno isplaniran, definitivno ne pretjerujem. Midge je, najblaže rečeno, perfekcionistica. U jednom trenutku saznajemo da je imala najpomnije sročene bilješke na fakultetu, a dok njen suprug u pauzama od posla u marketinškoj agenciji koji ga ne ispunjava mašta o karijeri stand-up komičara, ona na njegove nastupe dolazi s bilježnicom u koju zapisuje još pomnije sročene bilješke o tim nastupima. Zapisuje, primjerice, točno koliku količinu smijeha u publici je izazvala svaka pojedina njegova šala i koliki je bio intenzitet tog smijeha te vlastite ideje o tome kako bi mogao poboljšati nastup.

Dok Joel ne zna ni kako se zove upravitelj kluba Gaslight u kojem mu Midge dogovara nastupe, ona peče ''brisket'' kako bi Joelu omogućila ne samo da nastupa, već da nastupa u terminima kada je najviše ljudi u publici. I sve to radi tako da se čini kao najlakša stvar na svijetu i pritom uvijek izgleda besprijekorno. Svake noći nakon što Joel bezbrižno utone u san, Midge obavlja svoje rituale ljepote. Stavlja kremu na lice, miče umjetne trepavice i uvija kosu, a ujutro se budi s prvim zrakama sunca, trči u kupaonicu da bi prije nego što se i Joel probudi maknula kremu s lica, našminkala se, počešljala i vratila u krevet praveći se da se probudila tek nakon njega. Bilježi i zapisuje svoje tjelesne mjere svaki dan već deset godina, što nije prestala činiti niti u trudnoći.

Autentičnost

Midge kasnije u više navrata propituje očekivanja koja društvo nameće ženama, a ona koja se odnose na izgled jako su zastupljena u seriji. Midgeina majka već sada brine što njena unuka ima veliko čelo; radije bi da ima veliki nos jer to bi se barem moglo riješiti plastičnom operacijom. Podsjetilo me to na scenu iz jedne druge serije čija se radnja također odvija u kasnim pedesetima/šezdesetima, a to je Mad Men. Betty Draper skrivila je blažu prometnu nesreću dok su u automobilu bila njena djeca, sin i kći. Njen najveći hipotetski strah nije da se moglo dogoditi da je kći poginula, već da je ostala živa, ali s nekim groznim ožiljkom na licu zbog kojeg se ne bi mogla udati i biti sretna. Zanimljivo je pritom što Betty u tom periodu odlazi kod psihoterapeuta kojem se žali kako se ona, eto, ''uspješno'' udala pa ipak nije sretna.

Ona polako shvaća da se zapravo sama želi baviti komedijom i počinje sve više otkrivati, ne toliko svoj glas jer ona ga je zapravo cijelo vrijeme imala, već to koliko je njen glas vrijedan toga da se čuje, da odzvanja.

Maiselica tom problemu pristupa s više humora, ali nikada trivijalno. Kada počne raditi kao stand-up komičarka nikome u svijetu show-businessa pri upoznavanju ne pada na pamet da se bavi komedijom već pretpostavljaju da je pjevačica. No nakon što joj poznata stand-up komičarka koja se skriva iza šminke i odijela koje je čine lažno debelom savjetuje da izmisli neku takvu ulogu kojom će već na prvi pogled nasmijavati publiku, jer nitko se neće moći smijati šalama žene čiji izgled ne izaziva smijeh već divljenje, Midge to odbija i takav stav uspješno ismijava u svojoj sljedećoj točki. I upravo se u tome krije njena tajna. Naime, Midge nakon jednog rijetko neuspješnog nastupa poklekne i zatraži savjete komičara šarlatana koji naplaćuje neoriginalne i drugorazredne šale i ne samo da njima ne uspijeva nasmijati publiku već ih uopće ne može prenijeti baš zato što, za razliku od Joela (kod kojeg je upravo suprotno i koji vlastitim šalama ne može nasmijati publiku već mora kopirati druge komičare) ili komičarke koja se skriva iza ''fat suit-a'', Midgein talent i uspjeh počivaju upravo na njenoj autentičnosti koja uvijek ispliva na površinu.

Još na fakultetu Midge i Joel posjećivali su nastupe stand-up komičara. Samoj Midge bilo je šokantno kada se na koncu Joelov san da postane jedan od njih počeo ostvarivati njoj umjesto njemu, ali kroz flashbackove i detalje njihove svakodnevice gledateljima je jasno da je zapravo svaki njen korak koji nije onako pomno isplanirala kako je isplanirala one koji su je doveli do braka, vodio upravo do takvog ishoda. Ona nasmijava gledatelje svojim primjedbama dok joj budući muž govori da želi nasmijavati nju svakoga dana do kraja života, ona nasmijava svoje prijatelje na tulumima, njeni razgovori za posao su zasebne komične točke, nakon što je muž napusti zbog svoje tajnice njena prva reakcija je ta da se, uz malo ohrabrenje iz boce, zaputi u Gaslight i nasmije publiku tom pričom. Uz pomoć zanimljivih sporednih likova poput svoje buduće menadžerice ili poznatog komičara kojeg upoznaje u policijskom automobilu nakon što njen prvi stand-up nastup dovede i do njenog prvog uhićenja, ona polako shvaća da se zapravo sama želi baviti komedijom i počinje sve više otkrivati, ne toliko svoj glas jer ona ga je zapravo cijelo vrijeme imala, već to koliko je njen glas vrijedan toga da se čuje, da odzvanja.

Autorica serije, Amy Sherman-Palladino, najpoznatija je kao autorica ''Gilmoreica''. Neću puno pisati o ''Gilmoreicama'' jer o njima je već napisano mnogo više redaka nego o gospođi Masel, ali podsjetit ću na fun fact s kojim je svaki fan upoznat, a to je da su epizode ''Gilmoreica'' obično imale deblje scenarije od svih drugih serija jer su likovi govorili punom parom. Scenarij je snažna strana i ovom slučaju. Dijalozi su duhoviti i vrckavi te uvijek pametni. Možda ovaj opis zvuči previše pojednostavljeno, ali upravo u tome i jest čar serije. Naizgled je jednostavna i vizualno besprijekorna, baš kao i sama Midge, a zapravo uspješno propituje razne probleme i navodi gledatelja na isto, bez da to od njega očito zahtijeva.

Na rubu

Odnos Midge s roditeljima kod kojih se ponovno useljava nakon što Joel i ona prekinu posebno je zabavan. Njen otac Abe, poznat po ulozi Monka u istoimenoj seriji, i majka Rose uspijevaju učiniti gotovo svaku scenu u kojoj se pojavljuju duhovitom toliko da je gotovo na rubu karikature, ali po mojem mišljenju taj rub nikada ne prelaze. Bilo da je riječ o bračnim razmiricama koje rješavaju dizanjem doslovnog zida od knjiga među sobom ili o svim poigravanjima sa židovskim identitetom i stereotipima, kojih je u seriji napretek, sve se uvijek uklopi u opći ritam koji gledatelja na svakom koraku nasmijava nekim svojim humorom kojim se izdvaja od ostalih, bez obzira na sličnosti koje možemo pronaći s nekim drugim serijama. Ponovno, baš kao i sama naslovna junakinja.

 

Sve se uvijek uklopi u opći ritam koji gledatelja na svakom koraku nasmijava nekim svojim humorom kojim se izdvaja od ostalih.

Na koncu bih izdvojila jedan od presudnih trenutaka na Midgeinom putu, a to je razgovor sa spomenutim komičarem kojeg je upoznala na putu do zatvora, a u kojem ga upita voli li on posao kojim se bavi. Njegov odgovor glasi ne, ali govori da. ( I ne u problematičnom smislu u kakvom se obično pojavljuju takve ''yes means no'' formulacije, već na najbolji mogući način.) On kaže da bi, da može, radio bilo što drugo čime bi zarađivao za život, pa krene nabrajati što bi to moglo biti: rad u kemijskoj čistionici specijaliziranoj za članove Ku Klux Klana, slikanje portreta bolesne djece, posao nadglednika u klaonici... Dok tako nastavlja svoj monolog, pritom vidljivo uživajući u svakoj riječi, njegov odgovor se pretvara u još jedan mini stand-up nastup (kakve i Midge izvodi u svakodnevnim situacijama poput vožnje liftom) i Midge s olakšanjem i veseljem prepoznaje da on itekako voli svoj posao.

Naime, u tom trenutku Midge već zna da ga voli i ona, bez obzira na sve poteškoće s kojima se susreće dok iz temelja mijenja svoj život iz onog savršenog o kakvom je sanjala u nesavršen koji je možda miljama daleko od svih njenih planova, ali koji će joj poneki posve neplanirani san zaista i ostvariti.