Pet godina nakon izlaska prvog dijela dobili smo nastavak Suicide Squada, s ponešto izmijenjenom ekipom. Kada je riječ o samoj radnji filma, teško je očekivati preveliki odmak od svega što filmovi iz ovakvih franšiza uvijek nude. Dakle, ni u ovom slučaju nema pretjeranih iznenađenja na tom polju. Red političkog komentara, red obiteljskih trauma, red dobrih fora... i slični slojevi očekivanih redova. Pa ipak, nastavak je nekim svojim drugim elementima uspio isprati donekle gorak okus koji je ostao nakon prvog dijela.

James Gunn se puno bolje snašao kao redatelj ekipe zlikovaca nego što je to bio slučaj s njegovim prethodnikom, Davidom Ayerom, a posebno su do izražaja došle njegove scenarističke sposobnosti. Drugi je Suicide Squad zaista duhovit, s nekoliko toliko dobrih provala da se može i naglas nasmijati, što je možda i najjača strana filma.

Scenarij je očekivano meta. Primjerice, dok velika morska zvijezda napada ljude i uvodi strku i paniku na ulicama grada mi od jednog od likova dobivamo usporedbu s kaiju žanrom. 

No, još nešto što je ovom filmu pošlo za rukom puno bolje od svojeg prethodnika je da je prikazao svoje zlikovce kao one koji su često zapravo ''good guys''  te se vrlo uspješno poigrao zlatnim pravilom da je pravila nekad zaista ispravno prekršiti. U prvom dijelu sve je to nekako ostalo na razini težnje, a svi gledatelji koji su inače najveći ljubitelji onih likova koji su inače sporedni tek su djelomično došli na svoje s prvim pokušajem da ih se pretvori u glavnu ekipu. Gunn je s puno više topline prikazao svoje ''bad guys'' i, sve u svemu, servirao jednu ne baš nikad viđenu niti sasvim nepredvidljivu, no ipak sasvim solidno zaokruženu i zabavnu priču.

To što nisu svi članovi glumačke postave reprizirali svoju ulogu i u nastavku zapravo također ide u prilog filmu. Srećom, nismo izgubili Margot Robbie kao Harley Quinn. Ona je još jednom dokazala da je zaista jedna od najboljih glumica mlađe generacije, bez obzira na to pojavljuje li se u nekoj ''ozbiljnoj'' ulozi kojom se puca na Oscara ili kao luckasta, a opet na mahove toliko tužna Harley Quinn. Ostatak ekipe također je odradio dobar posao, a posebno veseli vidjeti Taiku Waititija u maloj ulozi. On samom svojom pojavom daje doprinos šarmu ovog filma.

Scenarij je očekivano meta. Primjerice, dok velika morska zvijezda napada ljude i uvodi strku i paniku na ulicama grada mi od jednog od likova dobivamo usporedbu s kaiju žanrom. Još nešto što vrijedi posebno pohvaliti je soundtrack. Po svemu sudeći, Gunnovo ostvarenje je veliki favorit za titulu ljetnog filmskog hita godine.