Knjigu Mama, volim te (Mama I love You, 1956) Williama Saroyana (1908―1981), simpatičnog brke nasmijanih očiju, ako je suditi po fotografijama, a velikog emotivca s obzirom na tople i vrlo osobne tekstove koje je ispisao, davnih mi je dana za 9. rođendan darovala Arijana, prijateljica iz razreda. Istih je godina i djevojčica u knjizi, pripovjedačica i glavna junakinja, kojoj na 250 stranica nalazimo brojne nadimke (Žabica, Twink, gospođa Nijinski, Maslačak), no ne i pravo ime. Poslije ću saznati kako je njezin lik inspiriran autorovom kćerkicom Lucy, u odrasloj dobi filmskom i kazališnom glumicom. Bibliografija ovog američkog pisca armenskog podrijetla osim romana (pročitajte Zovem se Aram/My Name Is Aram, 1940) bilježi i kratke priče, drame, eseje, memoare, a uz knjigu koju s nostalgijom držim u rukama, 1957. godine objavljuje još jednu namijenjenu djeci ― Tata, ti si lud (Papa, You're Crazy), također autobiografskog karaktera. 

Pripovijest privlačnom čini nepatvorena djetinja optika ― istovremeno naivni i oštroumni uvidi devetogodišnjakinje koja sa životnim zavrzlamama nakraj izlazi spretnije od odraslih iz svog okružja, svih odreda do grla u stvarnim ili umišljenim problemima.

Nedozrela i pomalo neodgovorna, zabrinuta ponajviše zbog izgleda i neizbježnog starenja, njezina je majka televizijska glumica u usponu, koja žudi za ozbiljnijim kazališnim ulogama i slavom. Slijedom fragmentariziranih opisa iz vizure njezine kćeri, zamišljamo je kao crvenokosu varijantu Marilyn Monroe, dok vječito u cajtnotu, skockana i koketna, juri po domjencima i audicijama. Velika djevojka od 33 godine svojoj je djevojčici prvenstveno prijateljica, a tek formalno roditelj. Dapače, uloge se u ženskom dijelu obitelji (Žabičin otac skladatelj nakon razvoda živi sa sinom u Parizu) počesto obrću jer djevojčica je ta koja svoju nesamopouzdanu roditeljicu tješi, hrabri i savjetuje. Unatoč svemu suživot smušene i malčice nestabilne mame i njezine žgoljavice ispunjen je uzajamnim obožavanjem, malim ritualima i užicima, mudrim i šaljivim pseudoodraslim razgovorima. 

Malena nas u svoj svijet uvodi jedne večeri koja neočekivano isklizne iz njezine kalifornijske rutine. Spremačica i dadilja, majka Viola, koja „dolazi k njima subotom, kuha, sprema i gleda televiziju“, zbog nepoznatog se razloga ne pojavljuje u dogovoreno vrijeme, pa Mamici propadne odlazak na zabavu nekog producenta. Sita provincijske besperspektivnosti, ona se spontano s kćeri ukrcava na kasni let za New York. Tako se cure doslovno preko noći nađu u epicentru glamuroznih zbivanja, na Petoj aveniji, u otmjenom hotelu Pierre, početkom kazališne sezone. Odjednom se stvari zakoturaju posve filmski: mala pametnica sasvim slučajno dobiva ulogu u perspektivnom komadu koji doživljava prerade kako bi se glumačkoj postavi mogla pridružiti i Mamica. Otada čitatelj u sjajno napisanim pasažima s dvjema protagonisticama i nizom zanimljivih pobočnih likova proživljava uzbudljive etape začetka zvjezdane glumačke karijere, čaroliju teatra, naporne probe, euforiju, strepnje pred premijeru. 

Djevojčici su intrigantni mehanizmi postavljanja kazališne predstave, život u hotelu s pet zvjezdica, turneja Amerikom; inspirativna su joj druženja s iskusnim kazalištarcima koji se s njom ophode kao s ravnopravnom kolegicom, no premalena je da bi bila impresionirana tim miljeom, mistificira ga ― kad odraste, želi biti igračica bejzbola. Ona silno uživa u svršetku ljeta na uskipjelim ulicama New Yorka, šetnjama s mamom Central Parkom kojim prhuću kolibrići, hranjenju golubova sjemenkama kupljenim kod skromnih uličnih prodavača, večerama u vrevi popularnog samoposlužnog restorana (Automat), zabavi na Coney Islandu. Ipak, nedostaje joj jednostavna kalifornijska svakodnevica u harmoničnu obiteljskom domu kakav je bio prije rastave roditelja, s najboljom prijateljicom, starijim bratom, tatom. 

Saroyanova gorkasto-slatkasta knjiga, tako životna, energična i beskrajno inspirativna, bila mi je u danima djetinjstva, Francuzi bi to rekli ― livre de chevet, drago štivo koje se čuva uz uzglavlje, uspavljuje nas, a potom na najbolji način ispraća u novi dan. Upravo sam je sada nakon puno vremena pročitala ponovno i ― odahnula. Bez obzira na vremenski odmak od dvadesetak godina, sva je magija još uvijek tu. Stoga najtoplija preporuka. Za male i velike djevojke. Živjele! I samo hrabro u nove izazove.

Pronađite djela Williama Saroyana na našim policama http://bit.ly/1iiEOxW