Najslađe

Mali princ, Antoine de Saint-Exupéry  ̶  najbolja knjiga na svijetu, neka vrsta vlastite Biblije. Mislim da bi ju mnogi ljudi danas trebali ponovo pročitati (ako su još uvijek sposobni razumjeti je).

Alan Ford, Max Bunker & Mangus  ̶  obavezna lektira, legendarni strip.

Tarzan, Edgar Rice Burroughs (svih 13 knjiga)  ̶  pročitao jednog ljeta, u jednom dahu. Čitao sam ih i dok sam prelazio cestu. Kao što to najčešće biva, ekranizacija mi nije bila toliko dobra.

Priče o Koku, Ivan Kušan  ̶  doslovno sam ih gutao jednu za drugom, sve. U Ljubavi ili smrti mi je super bila ona ilustracija izraza “popušili gol”.

Velika očekivanja, Charles Dickens  ̶  prva i jedina (zasad) Dickensova knjiga koju sam pročitao (svaka mu čast), jedna od najljepših (životnih) priča koje sam pročitao. Ponekad znam ljudima kao životni savjet reći: “Počni čitati Dickensa”.

Notturno, Antun Gustav Matoš  ̶  jedne mlačne noći sam doživio tu pjesmu, zapravo, uživo. I zanimljivo: tek sad sam saznao da se piše Notturno, a ne Nocturno :) U svakom slučaju, jedna od rijetkih pjesama koja mi je ostala u dubljem sjećanju.

Grendel Tales, Darko Macan, Edvin Biuković, Matt Hollingswort  ̶  "Devils and Deaths" - s Grendelima sam zakoraknuo na novu stepenicu u razvoju kao čitatelj stripova. Ujedno i jedan od prvih hrvatskih crtača stripova koji se probio u inozemstvu. Izvrsna priča i atmosfera, svakako preporučam. Šteta što u odjeljku sa stripovima knjižnice nema i drugih nastavaka.

Volim te, Mladen Kušec  ̶  ova zbirka pjesama ima posebno mjesto u mom srcu i vezana je uz jednu posebnu osobu. Pst, tiho, tiše…

Iz lektire i malo šire

Combray, Marcel Proust - tu sam naučio što znači reminiscencija i ubrzo nakon toga i sam doživio jednu (dok sam jeo hrenovku). Jedna od rijetkih knjiga iz "odraslijeg" dijela školske lektire koja me ponukala da pročitam još nešto istoga autora. Pa sam tako pročitao i Jedna Swannova ljubav. Sad se više ne sjećam ni o čemu se točno radilo, ali mi se nekako u glavi vrti da mi se svidjela više nego “Combray”.

Stepski vuk, Hermann Hesse - odigrala dosta važnu ulogu u vrijeme kad sam ju čitao. Kasnije se na nju Siddhartha sasvim lijepo nadoštukala.

Alkemičar, Paulo Coelho - kad je ta knjiga izašla, od dosta ljudi sam čuo da ih je razočarala i, koliko sam shvatio, zato jer su od nje očekivali više mudrosti i poučnosti, neku puniju filozofiju. Ja sam ju pročitao kao najobičniju priču/roman i bila mi je super.

Slika Doriana Graya, Oscar Wilde - jedina knjiga koju sam pročitao na izvornom engleskom. Teško, teško, ali isplatilo se.

Pustolovine Toma Sawyera i Pustolovine Huckleberryja Finna, Samuel Langhorne Clemens - s njima sam ruku pod ruku zaplovio u razne pustolovine i upoznao raznolike ljude i krajeve. Becky mi je bila ful slatka i zgodna.

Kroz pustinju i prašumu, Henryk Sienkiewicz - između svih tih pustolovina uspio sam naučiti da se od banana može raditi kruh. Kasnije mi je bilo baš fora kad sam shvatio da Schweppes tonik sadrži kinin.

Osim navedenih, u školskoj lektiri sam pročitao i razne druge knjige koje su na mnoge načine utjecale na moj život i razmišljanje te oblikovale moj pogled na život i svemir.

Ne bih baš za svaku od tih knjiga mogao nešto posebno reći jer ih više doživljavam kao skup knjiga koje su zajednički djelovale na mene. Suptilno i podsvjesno, razne poruke i skupovi vrijednosti iz tih knjiga zavukli su mi se pod kožu i čuče tamo, spremne na djelovanje.

Tu i tamo se sjetim pokoje zgode iz neke od njih ili osjetim njihov feeling, utjecaj u svome životu. Izdvojit ću još samo nekoliko: Don Quijote, Ana Karenjina, Evgenij Onjegin, Junak našeg doba, Razbojnici, Divlji konj, Družba Pere Kvržice, Junaci Pavlove ulice, Galeb Jonathan Livingston, Robinson Crusoe.

Aktualnije

Dylan Dog, Tiziano Sclavi – uvijek prisutna mješavina melankolije, smijeha, utjehe i promišljanja, protkana nekim stripovskim spleenom. Volim ga čitati i kad sam sretan i kad sam tužan.

1984, George Orwell - dok sam ju čitao, doslovno sam osjećao paralelu s našom poviješću, kao da priča o Jugoslaviji. Najjači dio mi je to što je na kraju potpuno uništio glavnog lika - nije mu ostavio ni mrvicu samoga sebe.

Svjetski seksualni rekordi, Axel Garding - knjiga koja mi je proširila “pogled na” i “razmišljanje o” seksualnosti, više nego što bi se to ikad dogodilo u današnjem društvu i krugu mojih poznanika. Objektivno napisana i bez senzacionalizma. Na puno mjesta se poziva na Kinseya.

Ipak i ovdje, Forest & Tardi - strip kojeg sam nedavno pročitao i koji mi je otvorio potpuno novu dimenziju percepcije stripa. Pročitala ga je i Tea (koja inače uopće ne čita stripove) i njoj je isto izvrstan. Preporučio bih ga svakome, bez obzira volite li stripove ili ne.

GKR Magazin - o tome sam sve napisao ovdje.

Sherlock Holmes, Sir Arthur Conan Doyle - dedukcija + ekscentričan lik. Kombinacija koja neće svima biti zanimljiva, ali meni je izvrsna. Ako smijem, osvrnuo bih se i na ovu novu seriju Sherlock. Na prvi pogled mi se nije svidjela... Likovi čudni, drukčiji nego u knjizi, malo "pomaknuti", događaji drukčiji, sa svojim vlastitim zapletima. Ali, nakon jedne odgledane epizode mi se zasvidjela, shvatio sam da je to zapravo izvrstan remake originalnog Sherlocka Holmesa utopljen u duh današnjeg vremena. Da su Sherlock i Watson danas živi, bili bi baš takvi.

Izvanserijski

Izviru pjesme iz duše, Bore Lee - krenuo sam čitati tu zbirku i skužio da su mi njegove pjesme odlične. Nakon daljnjeg čitanja, skužio sam da je to zato jer me njegove pjesme podsjećaju na moje. :)

Biblija u stripu - lijep način za upoznavanje djece s Biblijom. Unatoč velikom valu i trendu nezadovoljstva s Katoličkom crkvom u našem društvu, smatram da Biblija (između ostalog) sadrži u sebi i puno vrijednih poruka, a “Biblija u stripu” te poruke približava dječjem uzrastu.

Pustolovine baruna Münchausena - preporučam svakome i bilo kome. Priče zabavljaju i opuštaju mozak, ali suptilno, kroz svu svoju bizarnost, pokazuju i kritički stav prema mnogim životnim pojavama.

Priče iz davnine, Ivana Brlić-Mažuranić  ̶  predivan svijet bajki, čarolije i mašte. Za mene jedno od najboljih hrvatskih djela, ako ne i najbolje.

Najljepše priče klasične starine, Gustav Schwab  ̶  Grčka, ljudi i bogovi, ratovi i ljubavi. Što više reći, i kome se to ne bi svidjelo? Meni osobno, bolje i od Ilijade, i od Odiseje.

Fotografije: Alan Ford