Slava i bogatstvo stečeni kroz sudjelovanjem u nasilnom reality show-u stoje u gotovo bolnoj opoziciji naspram neimaštine sugrađana u približno jednako snažnim razmjerima kao opozicija tehnološki naprednog, modernog, bogatog i svjetlucavog Capitola i ostatka zemlje.

Perverzija društva koja moć vježba u gladijatorskim arenama gdje djeca, žrtve političkih okolnosti, u ime potvrde potlačenosti i zabave bogataša bivaju prisiljena ubiti kako bi preživjela, nastavkom romana i filma (Plamen) dobiva novu dimenziju. Peeta i Katniss, pobjednici s doživotnim traumama, otkrivaju kako Igre za njih nisu gotove. Poput svih drugih pobjednika, političke igre reprezentacije, potvrđivanja i vječitoga posjedovanja od strane Capitola ostaju neposredna istina njihove egzistencije. Kršenjem pravila, nadmudrivanjem Igara, vještom manipulacijom emocijama i idejom nesretne romantične ljubavi, osim bijesa tvoraca, posvećenici Distrikta 12 na sebe su navukli obožavanje potlačenih sunarodnjaka, koji u njima vide nadu te za koje postaju simbol otpora.

Distopija i začetak revolucije

Collins je prvim dijelom trilogije, romanom Igre gladi, ocrtala klasični distopijski scenarij užasnoga jaza bogatih i moćnih na jednoj strani te siromašnih i potlačenih na drugoj strani. Centralizirana, totalitaristička zemlja Panem, podijeljena na 12 Distrikta i Capitol, svoju moć održava mehanizmima straha i spektakla u kombinaciji klasične vojne sile represivnoga režima i hegemonijskoga pristanka dijela društva, koji uživa privilegije. Igre gladi, spektakularizirani poligon preživljavanja te simbolički podsjetnik na posljedice otpora i nemira, igraju dvojaku ulogu. Na jednoj strani medijskom prisutnošću, nasilnim podređivanjima tijela nevinih, proizvoljno izabranih učesnika, nasilnom ekranizacijom, mehanizmom žrtvovanja za primjer imaju funkciju zastrašivača, dok na drugoj strani kroz modus reality show-a, konstrukcije, spektakla, glamura i zabave namijenjene za razonodu populacije služe kao određeni displej bogatstva, tehnološke nadmoći i pristanka.

Igre gladi stoje kao glavna razdjelnica bogatih, koji su nedotaknuti te kojima su Igre najvažniji, gotovo festivalski događaj u kojem sudjeluju u funkciji promatrača i navijača koji su medijskom posredovanošću gotovo odlijepljeni od stvarnosti i imanentnosti smrti u Igrama, od ostatka stanovništva, koji svake godine u Igre šalje vlastitu djecu, kao oblik žrtvovanja. Ono se na najokrutniji način naglašava apsolutnom prisutnošću činjenice, te konstantnim podsjećanjem na nju, kako isključeni iz Igara u svojim šakama drže moć nad životom i smrću. Bez ulaska u raspravu o etičnosti realityja, o degutantnosti društva koje direktno ekranizirano nasilje nad tuđom tjelesnom i psihičkom egzistencijom percipira kao zabavu, totalitarizam koji opisuje Collins rastvara niz problema s posebnim naglaskom na političku nadmoć, na klasičnu vojnu i tehnološku silu koja brutalizacijom i direktnim nasiljem održava postojeći društveni poredak nevjerojatnoga rascjepa bogatih i siromašnih te moć hegemonijskoga pristanka na situaciju i snagu medijske propagande.

Ono na čemu počiva nastavak romana pod nazivom Catchingfire tj. Plamen, te izvrstan film zvučnoga budžeta, izvanredne produkcije i odlične glumačke postave (Jennifer Lawrence, Liam Hemsworth, Woody Harrleson, itd.), upravo je postupak buđenja revolucije – nastanak otpora. Korakom nadilaženja pravila Igara, nadmudrivanjem tih pravila prema kojima ostaje samo jedan preživjeli, Katniss i Peeta, s instinktom preživljavanja, izveli su manevar neslućene važnosti za razvoj otpora društvu doista problematičnih vrijednosti i političke situacije. Prvi je put u povijesti Igara pobijedilo dvoje posvećenika i zakompliciralo percepciju oba dijela rascijepljenoga stanovništva.

Problem simbolizma i reprezentacije

U maniri reality show-a, u kojemu se tijelo nudi na pogled i posjedovanje od strane promatrača, prirodna je reakcija gledatelja razvoj interesa za sudionike i emocija prema sudionicima. Mediji se i u današnjem svijetu rotiraju upravo oko carstva emocija. Igre gladi nisu izuzetak – sponzoriranje i naklonost tvoraca Igara ovisi o popularnosti kod publike. Peeta i Katniss su konstrukcijom nesretne ljubavne veze zadobili ogromnu naklonost publike, sunarodnjaka i bogatih Capitolaca, dok su eskivacijom pravila, odlukom samoubojstva iz ljubavi, odaslali dvojaku poruku.

Na jednoj je strani čin protumačen kao očajni pokušaj tragičnoga ljubavnog para koji je izazvao simpatije i spektakularizaciju dijela publike koji igre konzumira kao temeljni modus zabave, dok je na drugoj strani čin protumačen kao otpor potlačivanju. Snaga reprezentacije i simbolizma očita je razvojem situacije po završetku Igara. Prividno stabilna politička struktura, osiguravana vojnom prevlašću i totalitarizmom, puca po šavovima. Nezadovoljstvo je političkom, društvenom i gospodarskom situacijom kanalizirano u slučajni simbol – u lik šojke rugalice i Katniss Everdeen. Iako je šojka rugalica proizašla iz osnovnoga instinkta za preživljavanjem protagonistice, s gotovo nepostojećim razinama političkoga revolta, već samo iz revolta naspram bezizlaznosti situacije direktnoga nasilja na vlastito tijelo, shema oko otrovnih bobica koje bi Igre ostavile bez pobjednika, dobiva niz konotativnih značenja s posebnim naglaskom na poziv na otpor. Prikazujući Katniss kao pomalo politički naivan lik orijentiran na vlastito preživljavanje i preživljavanje najužega kruga obitelji, autorica dodatno potencira slučajnost situacija koje mogu uzdizanjem na razinu simbola postati pokretači društvenih promjena. Istinska snaga medija i propagande očita je putem Igara koje su na jednoj razini mehanizam kontrole, a na drugoj strani gubitkom kontrole nad reprezentacijom postaju opasnost za sustav koji putem njih distribuira određene poruke.

Otpor Katniss i Peete izveden bez političkoga predznaka iščitan je kao politički čin koji je proizveo niz nuspojava nepogodnih za sustav. Manevar, koji je u situaciji Katniss i Peete slučajan, postaje taktičko potkopavanje kroz sam mehanizam kontrole. Prikazano svima s različitim tumačenjima daje naslutiti kompleksnost problematike reprezentacije i iščitavanja ovisno o različitim kontekstima. Za potlačene čin je samoodržanja postao iskra revolucije.

Revolucija i nasilje

Dok su prvi roman i film, generiran iz njega te naslonjen na problem oslikavanja distopije, konteksta i problema reality show-a kao mehanizma kontrole, nasljednik na ekranu i njegov literarni predložak iznikli su iz problematike revolucije i promjene. Kontekst nasilja društveno političke egzistencije rađa revoluciju koja će biti utemeljena na nasilju te čiji će pokušaj suspenzije također biti utemeljen na nasilju. Iako se prateći situaciju Katniss i Peete, revolucija dobiva dojam potrebe nevjerojatno suptilnih manevriranja, taktiziranja, manipuliranja i razrade, dok se sami neredi rješavaju posezanjem za alatima vojne i policijske moći, kažnjavanjima i ubojstvima. Pristup nasilja, rađa dodatnim otporom, dok dodatni otpor rađa novim navalama represije.

Dok se na ulicama odvijaju neredi, dobro prikriveni medijskom manipulacijom, zakulisne igre na znatno suptilnijim razinama počinju upravljati čitavim prividom. Bez ulaženja u raščlanjenje radnje evidentna je dvostruka igra – s jedne strane političara i vladara koja treba održati dosadašnje političko uređenje, a s druge strane revolucionara, mahom izniklih iz redova potlačenih, koji u situaciji vide priliku za korjenite društvene promjene. Obje struje fokusiraju svoje djelovanje preko Igara i Katniss Everdeen. Političko rješenje vladajućih bazirano je na pokušaju sustavne eliminacije svih potencijalnih elemenata prijetnje, dakle svih pobjednika Igara, koji su također postali simbolima i podsjetnicima na gubitke. Rezultat su nove Igre koje bi trebale nanovo razdijeliti Distrikte te eliminirati čitavu klasu pobjednika koja postaje problematična. Logika podijeli pa vladaj, suprotstavljena je ideji povezivanja i međusobne tolerancije koja je usvojena od strane velike većine pobjednika.

Činjenica da osobni interes i uvjetovano ponašanje u ringu ipak igraju esencijalnu ulogu, potvrđena je situacijom u kojoj su Igre ipak održane, iako je kompletna postava iskazala revolt zajedništvom na predstavljanju. Ideja eliminacije simbola promjena je za Capitol koja se pokazala loše izvedenom strategijom. Ideja o ocrnjivanju Katniss i svih pobjednika prezentacijom masakra i sebične žudnje za preživljavanjem trebala je eliminirati opasnost uzdizanja pobjednika na status žrtve čistom eliminacijom. Igre su trebale biti slabo prekriveni paravan političkoga pogubljenja radikalnih elemenata. Ipak, kako je Igra od početka dvostruka, strategija podjele i dominacije suprotstavljena je taktikama zajedništva određenoga dijela pobjednika. I jedna i druga strana veliki naglasak stavljaju na medije i prezentaciju u svrhu manipulacije. Pojedinačni nastup svakoga od posvećenika, koji nanovo ulazi u ring, utemeljena je na izazivanju revolta suosjećanjem i emocijama od strane gledatelja.

Osim samoga mehanizma poticanja promjene u društvu kojem je takva promjena više nego potrebna, Collins upravo svojim likovima i njihovom karakterizacijom pokazuje problematiku nasilja u samoj revoluciji. Iako je promjena režima oslikanoga u knjizi i filmu nužno potrebna, autorica pokazuje kako, uz isticanje pozitivnih vrijednosti, zajedništva i promjene, revolucionarno djelovanje vodi do manipulacije i nasilja nad vlastitim akterima. Stvaranju takve slike pomaže karakterizacija likova koji su nositelji radnje. Katniss je lik koji je, iako uviđa nepravednosti sustava, u većoj mjeri ipak orijentiran na praktično preživljavanje svoje sredine uz marginalno političko djelovanje mahom vezano uz prkos. Peeta je altruistični i zaljubljeni pojedinac uglavnom orijentiran na preživljavanje Katniss, no s razvijenim smislom za idealizam, dok je Gale pripadnik tipa likova koji se mogu okarakterizirati kao beskompromisni revolucionari. Činjenica kako je Katniss marioneta obje strane vidljiva je kroz samu radnju i odnos prema liku.

Nad njom se vrši dvojako nasilje – s jedne strane sustava čija igračka postaje u sklopu Igara gladi s posljedičnom nužnom modifikacijom slike o sebi u skladu s političkim okolnostima, a s druge strane i same revolucije čiji simbol postaje bez namjere te u čiju manipulaciju biva uvučena bez pristanka. Nasilje nad likom evidentno je u činjenici kako lik nema autonomiju nad svojim tijelom. Od bezobzirnoga prisilnog nuđenja na pogled, do fasadno iskalkuliranoga odnosa koji treba očuvati javnosti nametnutu sliku, do korištenja tijelom u svrhu potenciranja revolucije. Iako bačena u okolnosti u kojima ima malo utjecaja nad autonomijom svoga vlastitog tijela, Katniss nije pasivan lik. Knjiga i film pokazuju bogati individualan odnos i stav prema objema stranama koje je iskorištavaju te aktivno djelovanje unutar zadanoga konteksta.

Zaključak filma zaokružuje priču o revoluciji. Naglasak je stavljen na Katniss, na simbol koji ima snage okupiti i potaknuti kritičku masu. Kako je njezin lik bio bitan za buđenje revolucije, tako će biti i za daljnji razvoj i sukob. Njezine emocije i osobni stav u suštini nisu bitni. Bitno je kako su njezine emocije i djelovanje u datom kontekstu iščitane te kako mogu generirati daljnje političko djelovanje. Autorica na izvrstan način ulazi u analizu revolucije s više aspekata. Od rođenja otpora do rasplamsavanja. Preko Katniss se pokazuje snaga simbolizma, reprezentacije i ideje. Na primjeru Katniss Everdeen postaje jasno kako borba za ideale zahtjeva žrtve te kako ih uzima često bez pitanja.

Knjiga i film, danas nevjerojatno popularni u širokoj javnosti, svojom slojevitošću odstupaju od niza literarnih predložaka svrstanih pod tako zvani young adult. Radnjom, dinamikom i likovima zanimljivi široj publici, otkrivaju niz slojeva putem kojih se može iščitati podrobna društvena analiza, kriticizam i problematika svijeta koji, primjenjivo na današnju situaciju, počiva na spektaklu, reprezentaciji, snazi simbolizma i propagande, što je primjenjivo na današnju situaciju. Promišljanje o društvenim promjenama i rađanju revolucije u društvu gdje je takva promjena nužna zahtjevan je pothvat. Autorica je svojim djelom izvela preciznu analizu problema razvoja društvene promjene, značaja revolucije i načina na koji se promjene manifestiraju u kontekstu represivnoga režima koji počiva na kombinaciji vojne i tehnološke prevlasti i hegemonijskoga pristanka.

Iako kontekst društvene promjene opisan u romanima Suzanne Collins nije nužno primjenjiv na izrazito fleksibilan političko-ekonomski okvir naše egzistencije, autorica je duboko zagrebala u mehanizam propagande, društvene represije, hegemonije, reprezentacije i spektakla koji su primjenjivi za promišljanje situacija i mehanizama koji se odvijaju i u našoj društvenoj stvarnosti.