Draga moja,

naslućujem da se ne radi o početku, nego o kraju. Kraju čega, ne znam. Jučer sam se vratila iz Graza. Proljeće me uspavljuje, ali ne se skidam iz zimske robe. Za svaki slučaj, mislim. Bila sam najtoplije odjevena osoba u gradu. Vunene čarape, duboke cipele, bunda od lažnoga krzna. A vani sunce grije kao da će iskočiti iz zen budističkoga kruga.

Moja prijateljica Katarzyna jednom mi je napisala: A man without tattoo is invisible to God. Rekla je da ju podsjeća na mene. Na autobusnoj stanici jedan se mlađi par poluzatvorenih očiju vukao po linoleumu. Oboje su imali tetovažu preko lica, a Bog ih svejedno nije ni pogledao. Nitko ih nikada nije dobro pogledao jer da im se samo na trenutak zagledao u mrtve oči shvatio bi da ih sljedeći put neće biti. Na stanici i na životu.

Umalo sam se posvađala sa bugarskom slikaricom jer ona ne želi svojim novcem spašavati veliku firmu u stečaju. Kojim novcem, kriknula sam, i ti si propala! Pala si u još veći zaborav od ovih radnika koje svakoga dana slikaju za strane novine. Nisam pitala, naručila sam pivo. Peter mi je rekao da ima atlas u kojem piše da živim u Jugoslaviji. Nisam dugo kupovao nove knjige, pravdao se. Zanimalo ga je kako je u mom gradu. Gore nego prošle godine, odvratila sam. Njezin partner često spominje Handkea jer misli da će mi smetati. Kako se samo vara! Ne smetaju mi tuđi duhovi prošlosti, već vlastiti!

Sljedeći smo se dan prošetale parkom. Trebala sam prisustvovati radionici o održivom samoobrazovanju ili tako nešto, nisam se trudila zapamtiti. Na ulazu u zgradu vidjela sam Indijca koji je mladim intelektualcima šarao glinom lice. On noći u najskupljem hotelu i doručkuje u prvoklasnom restoranu. Okrenula sam se i otišla. Ja spavam s bogovima na linoleumu. Zato mi je stalno hladno i ne mogu se još skinuti iz zimske odjeće.

Sjedile smo na klupici u parku, pile kavu iz papirnatih šalica i gledale djecu kako uče voziti bicikl. Ovdje su svi ljudi lijepi, kaže ona. To je zato jer imaju turske oči i dugačke austrijske ruke, pravim se da znam. Ruke koje mogu prokopati sabatovske tunele duše. Jedno dijete pada na pod. Otac ga diže i ljubi u obraz. Skidam cipele da mi se noge nakratko ugriju.

A woman without tattoos is invisible to God. Jesam li? A ono dvoje, koga su oni za nos povukli? Boga, s tetovažom čovjeka na obrijanoj nozi, u elegantnoj plavoj štikli.