I RED
U busu kažiprstom gladim trbuh Bude,
porodio se u gift shopu u Barceloni,
plastična disko kugla i on.
Disko kuglu sam objesila u toalet,
Budu na privjesak za ključeve
da mi uvijek bude pri prstu.
Ima trbuh za sve moje želje
plastični Buda na ključevima diska

II RED
Vidjela sam ženu s najljepšim ušima u gradu,
a možda i ne samo u gradu.
Ona ne zna da su njene najljepše
pa ih skriva kosom,
platinastom kosom.
Može čuti sve do kraja svijeta
a skriva se u šumi,
gradskoj.

IV RED
U novinama piše da je bila najkraća noć
u godini, najkraća i najhladnija.
Pokrila sam se ostatkom novina,
psi su lizali slova koja sam donijela
s promocije nečijega romana.
Bila je to najduža promocija u godini.
Kad su se slova raspale od vlage
pod glavu sam stavila nečiji roman
da ne propadnem u zemlju od korica.
Probudila sam se u psećem položaju.
U petak.
Od nečijega romana
ostao je samo impressum.

I SLOJ
Htjela sam pisati o oceanima i pomorcima koji godine skupljaju u staklene satove punjene zrnima žita pa ih jedne jeseni, četvrtkom najčešće, izlože kao ukras na drvenim komodama. Susjedi im se dive, izvrću ih naopako svaki put kada svrate na ručak, a zrna se žita u njima koprcaju poput ruske
rakete lansirane po drugi put u Svemir. Nisam pisala jer nisam poznavala niti jednoga pomorca.

II SLOJ
Nalazim li se sada na najdubljoj točci oceana? Hladno je, nigdje nema sunca, a i sklisko je. I Triton je nekada imao svoje oceane, ali su pomorcima bili daleki pa su se okamenili.

V SLOJ
Koliko god da su ruke bile žilave nisu uspijevale probiti ni najmanji dio okamenjene kuće. Ona se podizala stoljećima. Na rendgenima se dobro vidjelo koje su joj dvije slabe točke. Prva prijateljska i druga neprijateljska. Uđi, dobrodošao si. Možeš mi slomiti i lijevu i desnu jer ionako ničemu ne služe.
Desna je prijateljska. Graditeljska. Rušilačka. Manje boli.

VII SLOJ
Nježno sam svilom zarezala dva kvadrata, skupila krajeve oblaka da se ne zgužvaju i predala ih onome koji nas je dočekao. On ih je ugurao u premalu najlon vrećicu. Istočno sunce otjeralo je kišu u molu i osušilo pijesak do ganutljivosti.

X SLOJ
Koja je sloboda koja vodi narod? Tko izabire narod koji će zaslužiti slobodu?
Akvarel boje su jeftinije u inozemstvu jer tamo ljudi više slikaju. Slikaju više jer im je sloboda potrebnija od onih koji su svoji na svome. Ti povremeno uzmu kist u ruke, jednom bojom označe sebe na platnu, a drugom svijet oko sebe. Druga je boja uvijek zelena, jezerska, morska, želučana. Pomiješana s bijelom da duže traje. Stariji ljudi više štede na boji pa je njihova druga boja toliko svijetla da se svijet na slici ni ne vidi. Raspoznaju se samo oni, krljušti s kistovima umjesto rukama i drvenim nogama štafelaja zataknutim za leđa kako vuku narode i njihove slobode, u njihove okvire.

XIV SLOJ
U jednoj su se kanadskoj šumi izgubili pjevačica i njezina pjesma koju je namijenila izvođenju u austrijskom baru, u okviru promotivne turneje koja će od nje učiniti zvijezdu. Ne onu morsku jer ne zna plivati, niti nebesku jer se u Kanadi od šume ne vidi nebo. Pjesma je nakon višednevne potrage pronađena, pjevačica nije, pa nije bilo druge nego pjesmu proglasiti zvjezdanom, a pjevačicu mrtvom.

XV SLOJ
One koje su teže hodale svezali bi jednu za drugu pa bi ona najsnažnija među najslabijima bila zadužena da ih motivira na kretanje. Nisu sve imale razumijevanja za dodijeljenu joj ulogu pa su je pljuvale, potezale za kosu i vikale joj da je kurva. Ona se ne bi osvrtala već bi, kada bi stigle, umiljato
rekla onome koji bi ih dočekao: "Cijelim su putem žderale".