Među brojnim teorijama vizualizacije interneta najpoznatija je ona koja internetsku tehnologiju uspoređuje s informacijskom autocestom, takozvana "information super-highway", no odnedavno je takav opis sve nedostatniji. Pokušaj zamišljanja fizičkog izgleda i rasta interneta gotovo je jednak trenutku u kojem zamišljamo kako raste - trava. Posvuda je, zeleni, tlo je po kojem hodamo, no kako i kada je nabujala, ostaje prešutan dogovor između nas i džungle.

A kako izgleda internet? Medijski teoretičari i tehnologijski stručnjaci poigravaju se poredbama. S lizaljkom, s insektima, s vrućom kupelji, s cijevima punim zarobljenih djevica, s Mattom Damonom u Bourneovom identitetu, sa čvornatim meduzama i tako unedogled.

^{Put u središte interneta}

Magazin PopSci 2007. objavljuje obojenu mapu interneta koju je izradio fizičar iz Izraela, matematičku reprezentaciju cijevi, rutera, načičkanih dijelova hardwarea koji prenose informacije na podatkovnim mrežama, a podsjeća na Chupa Chups, nazivaju je "Tootsie Roll Pop" i jasno, golema je. U samom srcu mape, nakupina je, roj mreža kojima upravljaju korporacije, divovi poput Googlea, a na rubovima kruga sve su brojniji dobavljači internetskih usluga, "ISPs, Internet Service Providers", koji u svakom slučaju moraju zagrabiti čuvanim centrom da bi dostavili željene podatke krajnjem korisniku. Put u centar golemog Chupa Chupsa mogao bi biti put u središte interneta, gorko-sladak.

Put u centar golemog Chupa Chupsa mogao bi biti put u središte interneta, gorko-sladak.

Pitanje vizualizacije interneta postaje od nedavno zanimljivo i trgovcima koji izrađuju aplikacije za iPhone i Android uređaje. Peer 1 Hosting tvrtka je koja je u ožujku ove godine izradila interaktivnu trodimenzionalnu aplikaciju u kojoj prikazuje fizičku promjenu izgleda interneta od 1994. godine do danas te predviđa kako će se ona mijenjati sve do 2020. godine.

No vratimo se kulturi medija i informacijskih tehnologija, tamo se rijetko izbjegne metafora o insektu. Poznata je priča o zajedničkom umu košnice, "hivemindu", kojim se opisuje današnje umrežavanje internetskih korisnika i cyberkomunikacija. Jussi Parikka, profesor i teoretičar novih medija iz Finske, 2010. objavljuje rad Insect Media, u kojem se zabavlja idejom o medijima kao nastavku, produžetku nečeg neljudskog, inteligencije insekata. Teško je ne prepoznati informacijske algoritme i uzorke komunikacije u strojevima slične onima u kolonijama mrava ili rojevima pčela. Nije to ni neka novost, zamišljati kolonije mrava kao masivne komputacijske strojeve. U sedamdesetima je, na primjer, stvoren film Phase IV u kojem je možda najljepše usvojena komunikacija mašine i mrava, mahom pustinjskih, gdje znanstvenik razmjenjuje matematičku poruku kvadrata i kruga s pobješnjelom kolonijom koja naizgled istrebljuje, ali zapravo ima druge planove s ljudskom vrstom. No, Parikka se zabavlja mišlju da se možda tom metaforom insekata ne koristimo samo da bismo objasnili nešto nama nepojmljivo poput internetske tehnologije, već da uistinu razvijamo nešto - neljudsko, neobično, rubno. Nekad napuštene ideje o mogućnostima ljudske komunikacije postaju stvarnije i potrebno je njihovo razumijevanje uz pomoć arheologije medija, ističe Parikka. No, možemo se zapitati i tko još pored nas komunicira internetskim tehnologijama. Promišljamo li mi svijet i tehnologiju ili "svijet misli nas", kako je ponudio Baudrillard u Inteligenciji zla.

Odgovor Christine Smallwood na pitanje o nevidljivoj ruci iza tehnologija vruća je kupelj. U koju ulazimo s prijateljima i strancima, uljuljkava nas, opušta, nekad i savršeno izolira, a i prepuna je pornografije. Dobrodošla misao pri spoznaji da je internet zapravo silos novaca.

^{Trenutak u kojem navlačimo aluminijski šešir}

"Wow, Fritz, bilo je to kao da smo usred znanstveno-fantastičnog božićnog drvca. Mala crvena i zelena svjetla su se palila i gasila oko nas, posvuda. Bilo je kabineta za računala, upaljenih ekrana pričvršćenih na konzole, alfanumeričke tipkovnice. Kablovi su se vukli po podu među strugotinama sa bušenih IBM kartica, među kartonskim otpadom sa ispisanim brojevima poispadalih iz sitnih rupica, još nekoliko Gestetner kopirki u kutu, i povrh svega toga, po zidovima Ampex bubnji za namatanje traka, trzaju se naprijed-nazad."

Ulomak je to iz Pynchonovog romana Inherent Vice i opis Arpaneta, preteče interneta, kako ga je ugledao Doc Sportello, glavni junak, neprekidno napušeni ili nadrogirani privatni detektiv u službi hipi Kalifornije, progonjen hipi paranojama.

Tako je nekad izgledala fizička konstrukcija onoga što podrazumijevamo pod internetom, silos otpadnutih kartončića s bušenih IBM kartica pod magičnim božićnim drvcem.

Tako je nekad izgledala fizička konstrukcija onoga što podrazumijevamo pod internetom, silos otpadnutih kartončića s bušenih IBM kartica pod magičnim božićnim drvcem. Nakupina kablova koje su naslagali paranoici. Umrežavali su se LSD-om, poput gljive, i izgradili su svemirski brod. Poslužit će kao potporanj toj čvornatoj meduzi kakvu danas pregledavamo na aplikaciji Peer 1 sa svojih "pametnih" telefona sa 4G mogućnostima spajanja na mrežu. Jednim dodirom ekrana možemo doslovno učitati halucinaciju tog homo ludensa iz ere ukopčavanja misli u mašinu, ali i njihovog iskopčavanja iz inteligencije isključivo ljudskog organizma. No, iza svega su - ljudi.

Nitko od nas ne bi izgledao manje zapanjeno od Doca Sportella da osvijesti prostor nekog od podatkovnih centara oko sebe. Primjerice, da se provoza Googleovim žutim biciklom nekim od njihovih impresivnih spletova šarenih cijevi. Nije teško ni zamisliti da se u svakoj od njih nalazi ljepotica koje redovito tamo zarobljavaju pisci znanstvenofantastičnih romana. No povrh šetača čudesima kruže vojna i trgovačka tijela i podatkovni centri koji su zapravo barutom čuvani silos novaca, sakrivene ravni koje se protežu milijunima kvadratnih stopa u šir, na strateškim točkama globusa. 2016. najveći takav izgradit će Range Technology u Kini (od čak 6 milijuna kvadratnih stopa), a sljedeći najimpresivniji zasigurno su podatkovni centri SwitchNAP u Las Vegasu (2 milijuna kvadratnih stopa), njih sedam koji su izrasli na nekidašnjoj Enronovoj mreži optičkih kablova, usred pustinje, okruženi vojnicima sa strojnicama. Zatim Bumblehive u Utahu, koji financira sigurnosna agencija, a lokalni ga stanovnici zovu špijunskim centrom u nastajanju, sa zadatkom (krilaticom) da "nadgleda, osnaži i zaštiti naciju". Pri izgradnji takvih silosa ne nedostaje romantike: tako jedan od najvećih podatkovnih centara u Chicagu, Lakeside Technology, u svojem je vidljivom dijelu gotička građevina i memorijalna knjižnica. Arhitekti podatkovnog centra Banhof u Stockholmu planiraju pak interijer nalik onome iz filmova Silent Running ili Dr. No, s odgovarajućim fontanama i biljkama, a na samome vrhu - kazalište.

Dolazi do neobične mutacije estetskih figura, kulturni trenutak seli u zonu uloženog kapitala u sve popularniju tehnologiju skladištenja podataka "na oblaku" - cloud computing. Tako nam i treba, dokle god tehnologija izmiče našoj kontroli te izmjenjuje sam pojam "posjedovanja" podataka koje svakodnevno užurbano kreiramo, tako se ne prestaje poigravati našim opažanjem, ne prestaje nas izbezumljavati. Internet je, možemo zaključiti, velika glavobolja Doca Sportella, koju obožavamo protivno vlastitom boljem razumu, kreacija koja nas prerasta.