Razmišljam o digitalnim krajobrazima. Što je u jednom krajobrazu jedna mala bašta, gdje je uopće smještena:

sarmica2

Na slici: Autor teksta okružen svojim virtualnim identitetima, servisima i aplikacijama... (nepotpuno stanje sredinom 2013.)

Nedavno je kod mene prevagnuo iOs, MacOs i drugi Appleovi proizvodi. Svaka čast za dizajn i što su pojednostavili sučelja. Svaka čast i Androidu na svojevrsnoj liberalizaciji pristupa, ali nemam više živaca tjerati neku stvar da proradi. Žao mi je Nokie – ne znam što im je bilo da su se tako pogubili. Ah. Nego, Apple me također "razveseli" i učini da fino vrtlarstvo postane duboko oranje.

Spadate li u prosječne ne-previše entuzijastične korisnike raznih informacijsko-tehnoloških čudesa, onda vam je vjerojatno poznat i ovakav scenarij: dan je bio satkan od stotinu dijelova: trči 'vamo, leti tamo, sastanci, obaveze, možda i djeca, događanja, predavanja, eventualno konzumiranje kulture, itd. Na kraju dana mrtvi umorni idete provjeriti vremensku prognozu za sutra. Kauč, mobitel (ili tablet) u ruci, kad ono: aplikacija bi se ažurirala. Najmanje zlo. Ako već ne aplikacija, onda iOs ima update, naprimjer cijeli novi iOs. To je nekako sve učestalije. Možda ćete doći do vremenske prognoze nakon sat i po vremena "apdejtanja". (Živim na kraju grada gdje broj provajdera pada na jedan, a kvaliteta internetske veze nije dostojna današnjice.) Možda do prognoze nećete ni doći jer nakon ažuriranja aplikacija više jednostavno ne radi – do sljedeće zakrpe.

javaupdate

Može i drugi scenarij: krenuli ste skinuti par fotki mimo Appleova škrtog sučelja za rukovanje fotografijama: spojite telefon s računalom, a tamo vas dočeka iTunes koji ima, pogađate što, update! I tako, dok je mobitel spojen s računalom, imate vremena čitati poruke sistema. Najdraža mi je ona koja je, dok se niste prebacili na hrvatski jezik, glasila: "Computing space requirements". Kvragu sav pročišćeni minimalistički dizajn i sva savršena sučelja koje proizvođač sam naziva neprimjereno snažnim pridjevima kao "stunning" [u slobodnom prijevodu "koji obara s nogu", "zadivljujući"]. Mene pak "obara s nogu" hrvatski prijevod maloprije spomenuta retka koji čitam već više od tri godine, a da ga se nitko iz Applea nije potrudio malo lektorirati. Prijevod "Computing space requirements", vjerojatno ste to već vidjeli, glasi: "Zahtjevi za prostor računanja". Zanimljiva konstrukcija, upadljivo bez glagola. Valjda su "space requirements" otprilike "zahtjevi za prostorom". A "Computing space requriements" nešto kao "Računanje zahtjeva za prostorom". I tako dok se oni svojim stunning dizajnom kunu da je sve "po mjeri čovjeka", prijevodi su im poprilično strojni.

Tridesetosam minuta preostalo. Zaspat ću gledajući vražji progress bar. Već zaboravljam da sam samo htio vidjeti hoće li i sutra kišiti.

progressbar

Nije tako samo s Appleom. Možda će se prvo htjeti ažurirati Windowsi jer imaju nešto važno za dotjerati, iako je i prethodna verzija bila označena s "the ultimate" ["krajnja"]. Ako ne Windowsi, onda vjerojatno antivirusna zaštita ima zakrpu (jer je sigurnost najvažnija). Ako se ne ažuriraju antivirusne definicije, onda će se dograditi sama antivirusna aplikacija. U svakom slučaju, velika je vjerojatnost da će se nešto ažurirati čim pogledate u svoje uređaje.

Zanimljivo kako uopće postoji update kad su iTunes, iOs, MacOS, Windows, što god – svi redom do sada bili najbolji? Sve sofisticiranije su, ustvari, samo marketinške kampanje. Da, u marketingu svaki je proizvod najbolji: Je l' ima neki deterdžent, a da nije bolji od svih do sada? Ili zubna pasta? Apple je među predvodnicima ovog hvalisanja. Pretenciozno su desetak godina imenovali svojih desetak operativnih sustava prema lavovima i tigrovima. I što kad dođe update pa zatim i nova verzija? Evo, potrošili su tigrove, lavove i pume, pa im je naposljetku ponestalo velikih mačaka. Zadnje je da su se malo prizemljili imenujući novi sustav prema surferskoj destinaciji u Kaliforniji. Otud sad Mavericks. Što je sljedeće?

Stop updating start living

Pita se isto tako prosječni čitatelj, vrišti već možda: "Stop updating, start living!" ili "Što kvragu ne uključiš Automatic Updates?" i poštediš nas svojih žalopojki nad razvojem IT-a? Neću. Jednostavno, volim vidjeti što se događa. Gledam već dvadesetak godina kako ide informatička revolucija "koja teče" (ili samo curi?). Ruku na srce, ako ima toliko updateova, onda je prisutna i masa bugova kojima treba masa zakrpi. Strah me da će s nekim automatskim ažuriranjem automatski doputovati i ultimativni bug, vraški napisan virus koji će me izbaciti iz kolosijeka, ozbiljno raniti dok se ne zaliječim sigurnosnom kopijom s diska izvan mreže.

Plijevim baštu digitalnu, ruke mi žuljave. Dok strpljivo čekam novi apdejt za drevnu viziju tehnički funkcionalnog doma, razmišljam što da vam poručim, drage velike IT tvrtke? Ispada da sve više vremena trošite na dizajn pomičnih gifova s raznim verzijama pješčanih i drugih satova u koje poluhipnotizirani piljimo čekajući sva moguća ažuriranja. Umjesto dizajnera i autora negramatičkih poruka možda da zaposlite više programera za testiranja softvera prije puštanja u opticaj. Pokušajte rjeđe imati cjelobrojne verzije svojih aplikacija: bit ćete ekonomičniji, a korisnicima jednostavniji i draži. Ne jurcajte s novim verzijama i nedovršenim, tj. "poludovršenim" rješenjima, usporite malo. Ako nešto znamo o kapitalu, znamo da je vraški prilagodljiv. Prilagodite se stvarnosti. Riskirate da vas za enormne svote tuže Amerikanci zbog žuljeva od ažuriranja.