Knjige, ideologija i zabava: najava autobiografije radikalnog protivnika političke korektnosti uzburkala strasti
Pisanje knjige koja izaziva pažnju i prije objave san je većine autora. Taj san živi Milo Yiannopoulos.
Gotovo potpuno izvan reflektora klasične domaće medijske pozornice plete se zanimljiva priča oko knjige koja će, bar ako je suditi po prvim reakcijama, biti jedan od spornijih naslova 2017. godine. Naime, ugledni američki izdavač Simon & Schuster potpisao je posljednjih dana 2016. godine ugovor s često osporavanim Milom Yiannopoulosom, a djelo pod naslovom “Dangerous”, uradak autobiografske prirode, bit će objavljeno već u ožujku.
Odmah po objavi vijesti krenula je i svojevrsna drama, a čiji je sam tok zanimljivo pratiti s marketinške, sociološke i političke strane - za nju je zaslužan i sam Milo koji je putem svoje vlastite mreže (samo njegovu Facebook stranicu prati 1 053 669 ljudi, a na Twitteru je zabranjen) te medija s kojima surađuje (Bretibart…) počeo agresivnu samopromociju. Rezultat nije izostao - prvo mjesto na Amazonovoj listi. U kampanju su se ugradile i silne negativne reakcije na potpisivanje ugovora, a koje je Milo jedva dočekao i s neskrivenim užitkom dijeli uz sočne komentare - Chicago Review of Books je tako donio dosta oštru odluku da 2017. godine neće prikazati niti jednu Simon & Schuster knjigu, reagirao je cijeli niz uglednih lica, medijskih ličnosti... I “celebrity” Elle je objavio vrlo zanimljiv članak o cijelom fenomenu, a Milo je i tema uglednog Guardiana.
Domaći čitatelj se možda do sada već pita tko je Milo i što zapravo radi. Milo je tridesetdvogodišnji Britanac grčkih korijena, a koji se predstavlja i djeluje kao novinar, predavač i poduzetnik. Još od 2010. godine nalazi se na listama utjecajnih “tech” likova u Britaniji kada je napustivši ambiciju bavljenja kazališnom kritikom krenuo u tehnološko novinarstvo, ali prije svega zanimajući se za kulturološke i sociološke aspekte tehnologije. Marketing i PR Milova su specijalnost. Trenutno je jedan od urednika Breitbarta, u domaćim vodama slabo poznatog medija koji je u SAD-u pak po mnogo čemu utjecajniji i od npr. New York Timesa. Upravo je Breitbart jedan od onih medijskih kanala kojima se pripisuje zasluga i za velik Trumpov uspjeh.
Teško je nabrojati sve pogrdne epitete kojima ga označavaju protivnici - šovinist, rasist, nacist, internet trol (...), a sam Milo sve to proglašava ljevičarskim pretjerivanjem te se osobno izjašnjava izvornim libertarijancem i zastupnikom slobode govora. Milo je prije svega društvenomedijski i internetski fenomen koji vješto pliva kroz more ideoloških borbi i suprotnosti, a čini se da je najfokusiraniji upravo na pitanje slobode govora koju shvaća u apsolutnom smislu ne držeći se klasične formulacije o toleranciji koja kaže da granica naše slobode staje onda kada počinjeno štetiti drugima. Čini se da Milo ne vjeruje da su oštre, grube, uvredljive riječi tako opasne već treba biti otvoreniji, oštriji, podrugljiviji, pa zato ni ne krije divljenje prema Donaldu Trumpu kojeg je upravo sirov diskurs učinio prepoznatljivim i uvjerljivim američkim biračima.
Što se pak izdavača tiče, Simon & Schuster nije banalan igrač na tržištu - iza njega stoji medijski div CBS, godišnje objave oko 2 000 naslova, a na listi objavljenih autora su imena poput Boba Dylana, R.L. Stinea, Dan Browna, Stephen Kinga, pa i demokratski političari poput Hillary Clinton što svjedoči da objavljuju sve što im se čini financijski isplativim. Vijest da Milo objavljuje knjige i ne bi bila toliko važna da izdavač nije upravo netko ugledan i utjecajan na izdavačke trendove kao što je to Simon & Schuster. Milo na temelju toga o sebi vješto gradi sliku “zabranjenog voća” što ga čini još privlačnijim obožavateljima te se još bolje kreće kroz eru razgrađenih identiteta (sam Milo je homoseksualac židovskih korijena koji se smatra katolikom, politički se veže uz radikalni desni spektar, a jedno od gesla pri pisanju o tehnologiji mu je da sastavni dio sadržaja mora biti pornografija) i globalnog dometa omogućenog tehnologijom. Cijeli fenomen “Milo” možda najduhovitije sumira komentar korisnika na njegovoj Facebook stranici: “Welcome to 2017., where a gay Jew can be accused of being the leader of a neo-nazi group”.
Godina 2017. bit će očito još jedna u kojoj će vrijednosne i ideološke borbe utjecati čak i na uspjeh pojedinih knjiga na globalnoj pozornici, ali i u kojoj će granice između politike, ozbiljnog društvenog posla i zabave koja nalikuje PewDiePie estetici, komunikaciji i načinu funkcioniranja biti sve tanje.