Ovo je njezina kratka inventura kroz tekst, sliku i video. Obećajemo, sigurno smo nešto zaboravili.

Postoji onaj dramatični trenutak, obično u filmskim dijalozima, u kojima junak kaže da ima dobru i lošu vijest te pred sugovornika stavlja kvazidilemu koju vijest prvu izreći. Mi smo za početak izabrali lošu – riješimo se negative, otjerajmo zle duhove svojim vatrometom i recimo za početak što nije bilo dobro i što nas je razočaralo.

(Kome se ne čita crna kronika može odmah preskočiti na inventuru pozitive!)

Za 2013. godinu ne možemo reći da je bila bajkovita, savršena, nezaboravna, ali to s obzirom na šire društvene i ekonomske procese vjerojatno i nije bilo moguće. Dubioze javnoga financiranja kulture snažno nas pogađaju iz dana u dan, posebno efektno jer smo u sektoru kulture koja nekako od pamtivijeka u recesijskim vremenima uvijek posebno stradava.

Ne znamo bismo li izgradnju Riječanima nužne nove središnje zgrade knjižnice uopće nazivali problemom ili nečim više – noćnom morom. I 2013. godine mi djelujemo u mahom improviziranim prostorima koji nikada nisu ni trebali biti knjižnica (Središnji odjel je negdašnja banka!), pogotovo ne ona kojoj težimo – knjižnica 21. stoljeća sa svim perspektivama koje moderne ideje nose. Ovako dislocirani, stisnuti, ograničenih razvojnih kapaciteta pokušavamo sve što možemo. Ako ste patili jer niste mogli pronaći knjigu na policama ili ste morali čekati nekoliko dana da vam je donesemo iz našega "Kačića" na Brajdici i sl., ispričavamo se. Silnice odlučivanja i postupanja nisu bile u našoj moći.

Moramo reći da smo svoje istaknuto mjesto našli u ove godine prvi put izrađenoj gradskoj kulturnoj strategiji; štoviše vrlo smo istaknuti i recimo tako važni, a nadamo se da će se ostvariti veći dio predviđenog... U smislu provedbe za sada zbog opće besparice ne pušu vjetrovi optimizma.

Stoga okrenimo se urađenom, proživljenom i doživljenom.

Koliko šira javnost očekuje od Europske Unije, pa i u kontekstu uređenja nove zgrade u Rikardu Benčiću, izlišno je govoriti. Dok čekamo, u nekim EU projektima smo već sudjelovali ili sudjelujemo. Tako nam je dobar dio godine protekao u ritmu Access IT Plus projekta u sklopu kojeg smo jačali kapacitete digitalizacije, razvili online tečajeve za digitalizaciju, stvorili zametke digitalne knjižnice pod imenom SVeVID, stekli kontakte i neka nova poslovna prijateljstva od Poljske do Albanije.

Sve to dovelo nas je i do drugog projekta Lo Cloud koji okuplja partnere iz još više europskih zemalja – čak 26! I kroz njega nastavljamo priču s digitalizacijom baštine te krčimo puteve malih lokalnih ustanova prema Europeani.

A da, tema digitalizacije je nekako postala svijet oko nas, i to ne onaj uz koji smo odrastali. No da ne bude zabune, vrijedi istaknuti da digitalizacijom ne želimo pobjeći u virtualno prostranstvo, već poboljšati dobro uhodane i javnosti potrebne postojeće usluge, olakšati život korisnika, čuvati baštinu...

Na tome pragu krenuli smo i u priču s tablet računalima, a sve zahvaljujući sponzorstvima. Mjesto premijernog razvoja usluge je Narodna čitaonica, što je logično s obzirom na njezin dugogodišnji život s medijima, a tablet računala se upravo u tom segmentu pokazuju najjačim i svrhovitim. Nedavno smo tamo oblikovali i svojevrsni tehno info-pult na kojem se može saznati sve o tim malim uređajima koji mijenjaju živote diljem svijeta... Tableti su u listopadu došli i do svih ogranaka što nas također veseli jer se povećava broj naših točaka za krstarenje prostranstvima interneta. Tehnologija po sebi ne jamči i čarobne rezultate – recimo tako da smo konstantno muku mučili sa siromaštvom sadržaja na hrvatskom jeziku, a u posljednje vrijeme to malo jačamo izdanjima poput Buga, Mreže... Ipak, to ostaje dilema za budućnost.

Jedna od najvećih novosti godine svakako je nova mrežna stranica i online katalog. Ona stara je doista odslužila svoje; nastala je 2005. godine kada se tek pojavio YouTube, a tko je i slutio što nas čeka, npr. s Facebookom... Moramo reći da je nama koji rastemo s besvremenskim knjigama jako čudan svijet u kojem nešto staro 8 godina moramo zvati starim, ali tako je. Za novu mrežnu stranicu izabrali smo moderan i inovativan, a među narodnim knjižnicama i neuobičajen pristup – od dizajna koji se prikazom prilagođava svim mobilnim uređajima do vrste i obilnosti sadržaja. Upravo je čežnja i želja za kvalitetom i raznolikošću potonjeg rezultirala Magazinom, našim portalom "o točkama stvarnosti koje svijet čine ljepšim", kako to volimo reći. U njemu pišemo o doista raznolikim temama jer vjerujemo da vrijedi podržati sve što stvara neki ljepši svijet, a jednako tako širok je i svijet knjiga i čitanja koji se proteže od lijepe književnosti do arhitekture. Ono što je najvažnije jest da Magazin u velikoj mjeri stvarate vi – razni prekrasni ljudi koji su prepoznali potencijal i žele tu pokazati svoju stvaralačku energiju.

Nastavljamo živjeti i na društvenim mrežama gdje smo ojačali već afirmiranu ekipu – sada su tu Twitter i Instagram kanali, a i Facebook stranica Magazina.

Paralelno s mrežnom stranicom nastao je i novi online katalog za koji sada možemo reći da je ozbiljan pretraživač. Iskreno se nadamo da znatno lakše dolazite do knjiga koje želite, a u slučaju bilo kakvih problema i dubioza javite se.

No nakon lutanja kroz ovaj svijet bajtova i terabajtova vratimo se ipak nazad u ovu fizičku, opipljivu realnost. Ili još ljepše rečeno – vratimo se ljudima.

Koliko i kako radimo s djecom poznata je stvar, a ako nije, može se to vidjeti i na listi programa. A to je samo ono što zovemo redovnim... Nastranu svi oni mali iznenadni i tako nam dragi događaji. Jednostavno: kada vama ponude radionicu crtanja s čokoladom, to ne možete odbiti. :)

Među lijepim novostima istaknimo i to da smo otišli i na nogometne terene. Tako smo s NK-om Rijeka pokrenuli projekt Knjigomet kroz koji se intenzivnije radi s dječacima nogometašima tj. polaznicima Škole nogometa NK-a Rijeka. Dječaci pomalo postaju naši članovi, što zahvaljujući sponzorima mogu jednostavno i besplatno učiniti u Dječjem odjelu Stribor, a upravo intenzivno pripremamo i Malu knjižnicu, preporuke knjiga za čitanje koje će se prikazivati na semaforu tijekom prvoligaških utakmica. U Školskom Novom listu možete čitati naše ili preporuke samih prvotimaca! Moramo reći da je jako lijepo vidjeti zaigrane dječake kako znatiželjno traže štivo koje će ponijeti doma i čitati poslije treninga. Nadamo se da će tako nastati i neki novi, možda sportski, čitateljski klubovi.

Kada smo ih već spomenuli što dodatno reći – ljudi čitaju, okupljaju se, pričaju o knjigama. Prelijepo. To je posada koja radi i ne staje. Studentski čitateljski klub bio je sveprisutan jer to su mladi, benevolentni i dinamični ljudi. Unatoč svim ispitima i opjevanim mukama po Bolonji, oni nalaze vremena subotom ujutro te odlaze volonterski čitati umirovljenicima u Dom za stare i nemoćne osobe na Kantridu.

Uz studente, Čitateljsku grupu Ogranka Drenova te Čitateljski klub 50+, kod nas djeluje i sva sila dječjih čitateljskih klubova, a neki virtualni poput Tragača upravo su ove godine proslavili važne obljetnice i vidjeli se prvi put uživo – čestitamo!

I ove smo godine pripremili i održali Tjedan dobre dječje knjige i družili se s vrhuncima hrvatske književnosti za djecu poput Silvije Šesto. Stigli smo i dva puta prošetati Šumom Striborovom. Tražili Malu crvenu kuću. Bez prozora, bez vrata, sa zvijezdom unutra i dimnjakom u sredini...

Ono što nas je svakako obilježilo od početka do kraja je mali Hlapić. Tko je prije 100 godina mogao zamisliti (kako bi rekao popularan otrcani uvod u tekstove: nije ni sanjao...;)) da će tako izgledati proslava njegovog stotog rođendana i da će nas osvojiti do kraja! Teško je i navesti sve aktivnosti koje smo proveli, ali recimo ovdje da smo pronašli najstarijeg Hlapića u gradu!

Dobru dječju knjigu sve češće donosimo upravo tamo gdje su djeca, pa su zaživjele i dvije Male knjižnice u vrtićima. Štivo biramo pažljivo i vrijedno. Također s goranskim tinejdžerima raspravljamo o knjigama pročitanima u Biblioklubu. Po volonterima projekta Pripovjedač/ica priča za laku noć udruge Portić knjige šaljemo djeci smještenoj na bolničkim dječjim odjelima na Kantridi.

Pomogli smo i nastanak razvikanog Peek&Poke Muzeja djetinjstva u kojem smo uredili jedan mali knjiški kutak sa svim divnim naslovima uz koje smo rasli te se nadamo da smo starima probudili nostalgiju, a mladima znatiželju.

Pridružili smo se i nacionalnoj kampanji Čitaj mi (nema šanse da niste vidjeli plakate na autobusnim stanicama!), u sklopu koje smo osvojili i Korzo zajedno s poznatim Riječanima koji su čitali publici prepunoj roditelja i mlađe djece.

U odraslom svijetu (kojem se ipak klinac u nama uvijek opire) posjetili su nas autori s kojima smo se intenzivno družili, obično u Narodnoj čitaonici. Bilo je tu raznolikih javnih razgovora, debata iliti štemanja u kojima nam se pridružio i Radio Korzo. Ne zaboravimo ni silne izložbe u Narodnoj čitaonici koje potpuno otvoreno i bez pretenzije uvijek otkrivaju nešto novo.

Veseli nas kada osjetimo da se knjiga traži, žalosti kada ne možemo ni sami doći do nje. Nabavu su naravno usmjeravale financije, prostor, ali i kvaliteta domaće izdavačke produkcije. Unatoč nekim sjajnim naslovima, stanje sigurno nije bajno. No recimo tako da su na Dan hrvatskih knjižnica učlanjena čak 733 korisnika iako je puhala olujna bura, a vijestima odjekivale informacije o ozlijeđenima! Vremenske neprilike su nas pratile i na premijernoj vožnji Županijskog bibliobusa u siječnju (snijeg na Krku!) koji sada vozi i skroz do Baške omogućavajući tamošnjim građanima korištenje knjižnice i posuđivanje omiljenih naslova. Ulogu županijske matične knjižnice nastojali smo održati ozbiljno i sustavno.

Koliko smo nastojali educirati druge, toliko smo nastojali i sebe. Bili smo na stručnim skupovima i radnim sastancima preko Poljske do Engleske i Grčke, predstavljali svoje radove, stvarali kontakte... Recimo tako i da smo među rijetkima izvan Zagreba, kao jedini iz Rijeke i kao jedina narodna knjižnica na edukaciji prestižnog DeVos instituta. Nadamo se da će to uroditi znanjima od kojih će koristi imati čitava javnost.

Za kraj, recimo da imamo i mi pravo na svoje pismo Djeda Mrazu. A tu ne sporimo, vrlo dobro znamo što treba nama, korisnicima i javnosti ne bi li kvalitetno vršili funkciju javne otvorene ustanove, jednog od generatora gradskog razvoja i odgoja – to su naravno središnja zgrada, Ogranak Sušak, novi gradski bibliobus, jačanje kapaciteta za virtualni/digitalni život i za rad s djecom i mladima. Dovoljno? Iako sve možda zvuči megalomanski, zapravo je minimum modernosti jednoga grada s obzirom da mu se svaka lipa uložena u narodnu knjižnicu vraća kao pravi kapital i sve ostale oblike kapitala.

Rastemo zajedno - video inventura 2013. i čestitka 2014. godine.  :) 

E da, skoro smo zaboravili – čeka nas u 2014. godini i jedna posebna stvar: 20 godina Dječjeg odjela Stribor! Mjesto je to uz koje su odrasle generacije djece, a neki od njih su danas uspješni građani, kreativci... Županijski bibliobus slavi pak 10 godina vožnje i dovođenja knjige u mjesta koja nemaju narodnu knjižnicu. Bit će to dobre fešte! Vidimo se!

Iako smo ovdje naveli samo dio onoga što se događalo u 2013. godini, nadamo se da će i sljedeća godina biti jednako zanimljiva.

Javite nam se, predlažite, komentirajte... Otvoreni smo!

Vaša Gradska knjižnica Rijeka.