Sir Kevin je na koncu primio poziv od posebnog savjetnika.

“Tvoja poslodavka gnjavi mog poslodavca.”

“Da?”

“Da. Posuđuje mu knjige za čitanje. To nije u redu.”

“Njezino Veličanstvo voli čitati.”

“Ja volim kad mi puše kitu. Ne tjeram premijera da mi to radi. Imaš kakvu ideju, Kevine?”

“Razgovarat ću s Njezinim Veličanstvom.”

“Učini to, Kev. I reci joj nek oladi.”

U stakleniku se održavao sanjarski banket. [1]Okupljanje dva ili više Sanjara na nekom mjestu. Kad se za ovu priliku, kralj Franko smjestio nasuprot Njezina Veličanstva (naše voditeljice koja je ipak došla na raspravu zahvaljujući orkanu stoljeća i otkazivanju faksa – dišem duboko da ne počnem u bujici riječi prostačiti i kritizirati sustav visokog obrazovanja, dijelom i zato jer jednoj kraljevskoj sanjarki zaista ne priliči raditi išta osim guranja nosa u knjigu ili pričanja o guranju nosa u knjigu ili o knjizi ili o guranju)…

“Sad kad vas imam samo za sebe…” progovori kralj Franko, sa smiješkom okrećući glavu nadesno i nalijevo dok smo klizili na stolicama kroz labosova blještava svjetla, “već vas neko vrijeme žarko želim upitati za pisca Alana Bennetta.”

“O”, izustimo sanjarski. “Oui.” [2]Parafraziramo jer smo načitani i jer je metatekstualna fora. Parafrazirani ulomak je iz Bennett, Alan. Suverena čitateljica. Fraktura, 2010., str. 5 

Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Sanjari 

Pročitana knjiga: Suverena čitateljica  

Autor: Alan Bennett

Datum rasprave: 5. 2. 2015.

U svojoj podužoj sanjarskoj karijeri, rijetko sam doživjela da se Tea pl. Brec na neku knjigu tako o(brec)ne. Svi znamo da ovo zen šumsko biće svojim glasićem može prodati i crnu kroniku pod ispade čiste ljubavi, no čini se da joj je Elizabeta stala na žulj. Sličnu reakciju su imali Iva, Antonio i Crnko starija. Stella, Sanja, Franko i ja smo pokušali obraniti royal baršunaste boje ovog filozofskog traktata o čitanju, u kojem se fine niti strasnog uživanja u lijepoj riječi provlače tako nenametljivo i nježno, a Vibor je tek na raspravi čitao knjigu. Mada, moguće i da smo mi tračerska generacija koja voli kraljevske obitelji (navodno neki od nas gledaju prijenose, pa se pitam, što to ima u sanjarima tužno, da ulaze u kraljevske živote [3]Hommage nekoj pop pjesmici kojoj mi je trenutno teško ući u trag.)…

Što nas je žuljalo?

Često nas zeznu visoka očekivanja, lijepo ukoričene knjigice koje obećaju ispisati biografiju naših emocija, staž u čitateljskim karijerama i naravno posebnosti naših duša. Dok je dio sanjara bio razočaran jer Suverenom čitateljicom nije obogatio svoje biće, drugi dio je pristupio knjizi kao jednom otkrivanju rasta i strasti čitateljice s kojima se lakše poistovjetio. Knjigu je obilježio nježan, prozračan humor, onako kako samo britići to mogu izvesti. Kako knjiga sama po sebi nije jako raspravljiva ako nemaš odličnog voditelja, a Franko se pripremio tako dobro da smo mu iz ruke jeli, diskutirali smo o procesu čitanja za koje smo imali dobre reference iz Bennetta. Pričali smo o odustajanju ili upornosti čitanja i kad se patimo, upoznavanju autora/ica koje nas svojom pojavom, energijom i vibrama znaju razočarati svjetski, pričali smo i o prekrasnom Potteru o kojem ne smijem ni riječi više napisati jer sam u opsjednutoj fazi, o knjigama koje ponovljenim čitanjem dobiju ili izgube neku dimenziju, o YA, nabrajali simpatične scene iz knjige kojih ima zaista mnogo, a o govoru Njezina Veličanstva na samom kraju imamo za reći da nam je sjeo kao honorar. Naravno tračali smo kraljevsku obitelj, Charlesa i Williama i kako su se poružnili, a neki i oženili bezjakinju pa izgubili pravo na prijestolje. Simpatično je da u knjizi Njezino Veličanstvo ima svitu ljudi koja brine o svakom njenom pokretu i pojavi, a mi je uvijek doživljavamo isto obučenom. Razmišljali smo i o potencijalno užasnom životu koje kraljevska obitelj vodi. Naravno da smo iskomentirali i Lady Di.

Zaista iznenađujuće dobru raspravu smo završili guglanjem Bennetta, komentiranjem njegovog izgleda koji se od trenutka kad su ga opljačkale služavke na (priznajem čudan način!) outao i pretpostavljamo da od onda ima istog frizera/ku kao i Elton John. Eh ti poznati! Uskoro slijede i filmske ekranizacije njegovih tekstova, pa tko voli…

U svakom slučaju, knjiga nije gubljenje vremena jer je kratka – tako bar kažu Sanjari koji su joj dali ocjenu 3,44.

Nakon tričarija odlazimo ravno na Bliski istok i gonimo zmajeve!