...pad doživio svoj vrhunac – sudjelovala sam ja i pet muških bića („Teško joj je palo!“ – već čujem komentare). Ne, zli jezici, nije mi uopće teško palo jer su to pravi mušketiri, jedan bolji od drugog. Igor, Milan, Neven, Vibor i novi Marko (koji je polusramežljivo provirio kroz vrata Staklenika i isto nas tako napustio jer je morao na posao – ali nadamo se da ga manjak žena neće obeshrabriti i da će nam doći na još koju raspravu). 

 

Bilo bi bolje da je bila još koja pripadnica ljepšeg spola jer raspravljalo se o knjizi zanimljiva naslova – Dr. Seks (T. C. Boyle). U njoj pratimo Milka, mladog suradnika tada već vremešnog Alfreda Kinseya (1894.-1956., osnivač seksologije, autor znanstvenih djela Seksualno ponašanje muškarca i Seksualno ponašanje žene). Iako na početku romana stoji bilješka da su svi događaji i likovi izmišljeni (izuzev samog Kinseya i njegove žene Mac), članak s Wikipedije podudara se sa sadržajem knjige:

Kinsey je po spolnoj orijentaciji bio biseksualac. Sa suprugom je kasnije imao dogovor da im intimna veza bude otvorenog tipa, oboje su stoga imali izvanbračne spolne odnose s više partnera s dopuštenjem drugog. Kinsey je imao spolne odnose i sa ženama i s muškarcima, uključivši i svog studenta Clyde Martina. Istraživanja koja je Kinsey provodio na području seksualnosti nisu se ograničavala samo na teoriju i popunjavanja upitnika, već je Kinsey često promatrao i aktivno sudjelovao u različitim seksualnim aktivnostima, uključivši ponekad i svoje suradnike. Pravdao se time da je tako moguće izravnije promatrati pojave u seksualnosti i da se na taj način lakše stiče povjerenje osoba uključenih u istraživanja. Poticao je i svoje suradnike da učine isto i često je s njima i sa subjektima istraživanja prakticirao širok spektar seksualnih aktivnosti, pod uvjetom da svatko od njih odredi granice do koje se osjećaju ugodno. Tvrdio je da se tako uvodi element praktičnog pokusa u istraživanje, te da je to najbolja metoda razumijevanja reakcija sudionika. Kinsey je ponekad u svom domu kamerom snimao spolne odnose sudionika i suradnika, tvrdivši da tako dokumentira istraživanje.

Sljedeća velika kontroverza Kinseyevih istraživanja, bilo je skupljanje podataka u svezi orgazama kod djece u preadolescentnoj dobi. Kinsey je unio prkupljene informacije u tablice 30 do 34 svoje knjige „Seksualno ponašanje muškarca“, u kojima se nalaze podatci o orgazmima tristotinjak muške djece od pet mjeseci do 14 godina starosti. U prvo vrijeme je izjavio da je podatke prikupio od sjećanja odraslih osoba koje su u djetinjstvu bile prisiljene na spolne odnose, ali i od upitnika koje je popunilo devet odraslih ljudi koji su navodno imali spolne odnose s djecom. Kasnije se ispostavilo da je sve podatke o pedofiliji Kinsey prikupio od jednog jedinog pedofila, a prezentirao ih je kao da proizlaze iz različitih izvora. Kinsey je poštovao anonimnost te osobe i nije prijavio kazneno djelo pedofilije vlastima, jer je želio prikupiti što iskrenije odgovore.

Kinseyevi biografi smatraju da je Kinseyeva seksualna aktivnost i orijentacija uvelike utjecala na njegovo istraživanje, tako da je krivo izabirao uzorke stanovništva za svoje upitnike. Unio je podatke prikupljene od velikog broja pojedinaca iz zatvorske populacije i prostitutki klasificirajući ih ponekad kao osobe u braku te je uklopio u analizu posebno velik broj homoseksualnih osoba, što ga je vjerojatno donijelo do krivih zaključaka.

Roman se, dakle, bavi upravo ovdje navedenim događajima te postavlja pitanja – gdje je granica između znanstvenog istraživanja i iskorištavanja? Može li se seks odvojiti od osjećaja? Je li ljubomora neizbježna (uslijedilo je zanimljivo Igorovo predavanje o Frommovim idejama o ljubavi)? Jesmo li dovoljno tolerantni, slobodoumni, znatiželjni? Na sva smo ta pitanja i mi pokušali odgovoriti. 

Muškarce knjiga nije oduševila, za razliku od mene, pa sam uglavnom ja držala jednu stranu, oni drugu. Isticala sam izvrstan stil pisanja, dok je on Nevenu bio vrlo loš. Raspravljali smo o slojevitosti likova (Kinsey nam nikako nije pri vrhu liste omiljenih književnih likova), o tome postoje li žene poput Mac i zašto je Milk u Kinseyu vidio Boga te je li uopće volio svoju ženu Iris. Tražili smo nelogičnosti u tekstu (Vibor je postao stručnjak za ranu švedsku pornografiju), raspravljali o opisima seksa (jesu li trebali biti odvažniji? jesu li neke od tih situacija uopće moguće? zašto je izbjegao detaljnije opise homoseksualnih odnosa?), o opsežnosti knjige (zaključak – moglo je to i kraće za kojih stotinjak stranica), a – naravno – i o tome što bismo mi sami radili da ne postoje društvene norme. 

Roman, vjerujem, vrijedi pročitati (dečki će vam reći suprotno!), a ako smo vas zainteresirali (ajde, ajde, ne budite sramežljivi), možete pročitati i Kinseyevu biografiju te njegova djela.

Srednja ocjena na kraju je 3,5 , a sljedeći susret Pohotnici su dogovorili s Kunderom i njegovom Knjigom smijeha i zaborava!

P. S. Koliko ste vi na ljestvici od nula do šest? Ili ste pak x?

Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Pohotnici 

Pročitana knjiga: Dr. Seks  

Autor: T. Coraghessan Boyle

Datum rasprave: 15. 1. 2015.