Osnovne informacije: 

 

Čitateljski klub: Studentski čitateljski klub

Pročitana knjiga: Gola istina

Autor: Nives Celzijus 

Datum rasprave: ljeto 2014. 

Ovoga puta mjesto održavanja diskusije nije bila Rijeka, već Opatija, u želji da prekrasni pogledi na Kvarner, otoke i Velebit te vrhunsko iće i piće pospješe diskusiju o jednoj od najprodavanijih knjiga od osamostaljenja Hrvatske. Riječ je naravno o knjizi Nives Celzijus "Gola istina".

Prvi problem koji su članovi imali jest kako doći do knjige jer ispada da rijetko tko u okolici Rijeke ima primjerak tog naslova (ili se srami priznati). Drugi je bio što postoji barem jedno poglavlje (posljednje) više u drugom izdanju knjige u odnosu na prvo. Treći problem bio je što nismo bili sigurni je li baš Nives Celzijus napisala knjigu ili pričamo o piscu iz sjene.

Izuzmemo li te probleme, može se reći da je "Gola istina" knjiga od 200-tinjak stranica, koje se jednostavno pročitaju, recimo u autobusu od Rijeke do Zadra. Puna je kratkih poglavlja, jednostavnih likova koji lakoćom upadaju i ispadaju iz priče (toliko da se čitatelj često pogubi) te pokušava prikazati odrastanje djevojaka u Zagrebu 90-tih. Rekao bih - djevojaka u množini, jer moja interpretacija podnaslova "Autobiografija sa grupnim iskustvom" jest da je više žena ubacilo scene iz svojeg života u ovu knjigu.

Knjiga (možda pretjeranom lakoćom) priča o siromaštvu, ksenofobiji, seksizmu, kriminalu, obiteljskom nasilju, prostituciji te silovanju, uz priče o prvim ljubavima, putovanjima i sličnim avanturama. Kad se pročita knjiga, ostaje dojam da glavni lik uopće ne pokušava suočiti se s problemima i riješiti te probleme koji su trebali ostaviti ogromne psihološke, a vjerojatno i tjelesne, traume.

AKO SE SITUACIJE POPUT OVAKVIH OPISANIH U KNJIZI DOGAĐAJU U ŽIVOTIMA DJEVOJAKA, MORA IM SE OBJASNITI DA NISU SAME TE DA TRAŽE POMOĆ POLICIJE (BROJ TELEFONA 112 I 192), PSIHIJATARA I PSIHOLOGA TE ORGANIZACIJA TIPA SOS TELEFON (BROJ TELEFONA U RIJECI 211-888).

Što se same knjige tiče, čitateljski se klub podijelio između onih koji su knjigu sudili po ostalim knjigama te je tako negativno ocijenjena i onih koji su ju žanrovski svrstali i dali joj prosječnu ocjenu. Puno repeticije, vrijeme skače naprijed-nazad, stav glavnog lika da je poniznija i u isto vrijeme najljepša od svih bile su neke od primjedbi, ali brzina radnje te kratki uvid u svijet "jet seta" Balkana ono je što se priželjkivalo i dobilo. 

Nakon rasprave o knjizi uživali smo u vrhunskim ćevapčićima, divnoj domaćoj rakiji od višanja te je rasprava krenula prema događanjima na fakultetima, životu s mačkama, posljednjim autobusima... i trajala je do kasno u noć, to jest dok nismo shvatili da je nedjelja te da se nećemo baš naspavati.