Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Studentski čitateljski klub

Pročitana knjiga: Parfem 

Autor: Peter Suskind 

Datum rasprave: 14. 11. 2013.

Taj dan, za razliku od Grenouillea, nisam imala problema s potragom za vlastitim mirisom. Bio je tamo, u četvrtak, u 18 sati, u veselim prostorijama Stribora, bezobrazno mi obrgrlivši majicu. Iako je ujutro bio gotovo sramežljiv, tijekom dana sakupio je snagu pokazavši se okolini. Zahvaljujući naslovu knjige, vlastiti mi „parfem“ nije dao mira te sam se s idejom o što manjem mahanju rukama sabrala i uključila na početak rasprave.

Pod utjecajem čudnog tlaka zraka, ugodne topline prostora, ali i finih prehrambenih proizvoda razbacanih po stolu, rasprava je tekla polagano, bez previše strasti, no u divnoj prijateljskoj atmosferi.

Dijete rođeno među smrdljivim, sluzavim ribljim iznutricama, na ulicama Pariza napušteno od majke, svijet je otkrivalo putem njuha. Bez vlastitoga mirisa drugima je bio nevidljiv, pomalo zastrašujući, a smrad ljudi i želja da otkrije anđeoski miris, potpuno ga je udaljila od ljudskosti.

Iako se nekima knjiga nije svidjela ili im je pak riječ „krpelj“ uporno bola misli, nije bilo osobe koja o djelu nije mogla reći barem nešto lijepo. Većini nam se svidio stil pisanja, realistični opisi pa i sam lik s kojim čovjek na neki nejasan način uspijeva suosjećati unatoč njegovom ubojitom djelovanju. Prigovori su se odnosili na previše detaljne opise pripremanja parfema dok s druge strane o djevičanskim žrtvama i nismo mogli puno doznati. Javila se i žalost zbog nedostatka krvi jer od ubojstava, kojih je bilo mnogo, prikaza natopljenih eritrocitima nije bilo. Potom slijedi taj kraj, nejasan kanibalistički čin, koji je nekima od nas zadao prave muke nastojeći ga ozbiljno prihvatiti.

Ipak, priča nevoljenog čovjeka koji je nastojao pronaći ne samo vlastiti miris već i onaj božanski, od nas je dobila ocjenu 3,52 što je zapravo vrlo dobar.

Sve u svemu, knjigu vrijedi pročitati. Stil kojim je pisana posebno mi je privlačan, a neke od autorovih opisa pamtit ću dokle god mi to neuroni dopuste.

I zato ti, Patriče Süskindu, zahvaljujem!

Tea Brec