Ivica Mitrović dopredsjednik je Hrvatskog dizajnerskog društva, sudionik na projektu Urban IxD u sklopu kojeg se realizira izložba City | Data | Future na čije otvorenje ste pozvani u ponedjeljak  20.10. u 20h, kao i predavanje na temu interakcija u hibridnom urbanom prostoru koje će Ivica održati dan kasnije 21.10. u 12 sati u Galeriji Drugo more u Filodrammatici.

Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu na kojem Ivica djeluje jedan je od četiri Europske institucije koje sudjeluju u Urban IxD projektu uz Sveučilište Napier u Edinburghu, Sveučilište u Aarhusu i Telecom Italia. 

Ivica je ambasador dizajna interakcija kao nove specijalizacije u području dizajna u Hrvatskoj i šire, zbog čega provodi niz radionica, simpozija i izložbi na temu. Također, autor je knjige “Dizajniranje novih medija, Dizajn i novi mediji – hrvatski kontekst (1995 – 2010)” iz 2012. u kojoj donosi pregled hrvatske scene u području dizajna u novim medijima.

U razgovoru smo pokušali demistificirati pametan grad odnosno saznajemo postoji li on uopće. I ne, on nije situacija daleke budućnosti.

Kako biste definirali pametne gradove iz ugla dizajnera? Od ovih pridjeva koji im se osim pametnih pripisuju/prevode: osjećajući, hibridni, plug-in, medijirani… koji biste najradije izabrali i zašto?

Danas koncept takozvanog "pametnog grada" zapravo predstavlja sistemski, korporacijski pogled na optimizaciju resursa grada.

Termin koji najbolje opisuje naše područje interesa prije svega je "hibridni grad", definirajući da se radi o tehnološki proširenom urbanom okruženju u kojem se isprepliće naša stvarnost i digitalni, tehnološki generirani virtualni svijet. Digitalni krajolik stapa se s našim stvarnim, fizičkim svijetom te nam neprestano nudi sve bogatija digitalna hibridna iskustva.

Danas koncept takozvanog "pametnog grada" zapravo predstavlja sistemski, korporacijski pogled na optimizaciju resursa grada. Cilj ovakvog koncepta je uvođenjem programskih i mrežnih infrastruktura optimizirati rad grada i učiniti ga efikasnijim. Primjerice, smanjiti prometne gužve, ubrzati gradsku administraciju, optimizirati javni prijevoz, smanjiti stopu kriminaliteta. Međutim, radi se o pristupu koji je prvenstveno top-down i najčešće nije fokusiran prema stanovnicima grada, koje prije svega vidi kao korisnike. Takav koncept se već neko vrijeme konstantno dovodi u pitanje, prije svega kroz grassroots, bottom-up pristupe, koji čestu uključuju i hakiranje sustava kao otpor pojedinca. Ovakav pristup na izložbi je vidljiv u radovima kao što su Ministry of Misinformation, Chupan Chupai i Future Cloud is Buried.

Možete li izabrati nekoliko praktičnih primjera interakcije fizičkog okoliša s digitalnim, možda i njih nekoliko kojima se bavi putujuća Urban IxD izložba, kako bismo dočarali čitateljima kako pametan grad izgleda i s čime komunicira. 

Kad govorimo o hibridnom okruženju, ne mislimo na situacije neke daleke budućnosti. Velika većina od nas, gotovo svakodnevno se nalazi u takvim hibridnim situacijama, primjerice koristeći Google Street View uslugu u kretanju gradskim prostorima. U dizajnerskoj fikciji Eutropia, koja se može vidjeti na izložbi, grad je proširen mrežom senzora, koji ulaze u sve privatne prostore građana, sakupljajući gotovo sve informacije o njima i njihovim navikama. Prikupljene podatke grad prodaje korporacijama i tako osigurava blagostanje svojim građanima.

Što je dizajn interakcija i u čemu leži njegov značaj? Koliko je ta grana popularna među dizajnerima u Hrvatskoj i čini li se da će se taj trend mijenjati?

Naš pristup dizajnu interakcija je prije svega vezan za spekulativni dizajn... Mi ovdje ne rješavamo probleme, već propitujemo, ponekad provociramo, ali prije svega iniciramo raspravu.

Dizajn interakcija je jako široko područje, koje nastaje početkom 90-tih godina prošlog stoljeća i vezan je za ubrzani razvoj digitalnih tehnologija. Klasična definicija ga opisuje kao praksu koja se bavi načinima na koji se ljudi povezuju preko proizvoda/tehnologije kojima se koriste, tj. oblikovanjem našeg svakodnevnog života putem digitalnih artefakata. Dizajn interakcija promišlja načine na koji se stvaraju nove interakcije između ljudi, proizvod/tehnologija je samo jedan od elemenata (tj. posrednik). Fokus je na interakcijama u stvarnom, a ne virtualnom svijetu. U Hrvatskoj se on najčešće vezuje uz dizajniranje digitalnih proizvoda (aplikacija primjerice) ili usluga.

Naš pristup dizajnu interakcija je prije svega vezan za spekulativni dizajn, tj. njegove srodne prakse kritičkog dizajna i dizajna fikcija. Radi se o pristupu kroz koji se ne afirmira postojeća situacija, najčešće ograničena tržišnim potrebama, već se nastoji dovesti u pitanje uloga i primjena novih tehnologija u našem svakodnevnom životu. Mi ovdje ne rješavamo probleme, već propitujemo, ponekad provociramo, ali prije svega iniciramo raspravu.

Koje su labave točke pametnih gradova - i koliko one ostavljaju prostora za kontrolu građana nad inovacijama koje im nameće tehnologija. Prednosti su jasne ali i nedostaci i pitanja o kojima se trebamo bolje informirati poput sigurnosti, transparentnosti, anonimnosti. Koji je po vama problem broj jedan koji će se prvi nametnuti?

Ti problemi su se već nametnuli. Problemi privatnosti, prije svega izazvani sveprisutnim nadzornim sustavima prisutnim u velikim gradovima, već duže vrijeme su teme brojnih rasprava, ali i umjetničkih radova i intervencija. Nekoliko radova s izložbe u ovom kontekstu propituje privatnost stanovnika, u kontekstu ovakvih gradova (radovi kao što su Blackspot, Eutropia i BetaCity). Transparentnost podataka koje sakupljaju nadzorni sustavi i njihovo vlasništvo također su jedna od sveprisutnih tema. Tom tematikom se bave radovi Future Cloud i Aural Fixation. 

Međutim, navedene urbane promjene zapravo generiraju i nove ekonomske sustave, temeljene na trgovanju podacima. Zanimljivo je u tom kontekstu pogledati dizajnerske fikcije s izložbe Eutropia i Aurora, ali i projekt CUBA u kojem se korištenje javnog prostora kupuje digitalnim kreditima.

Jednom kad postanemo predvidljivi, postajemo i ranjivi, rečenica je Harolda Fincha, lika iz serije Person of Interest J.J.Abramsa koja se poigrava idejom sveosjećajuće mašine koja nadgleda građane te ih istovremeno spašava, ali i ugrožava. Imate li vi neku omiljenu knjigu, seriju, film, blog ili web stranicu u kojoj ste pronašli ili još danas pronalazite inspiraciju za spekulaciju o gradovima budućnosti? 

Stvaranjem imaginarnih svjetova, dizajniranjem fikcija, mi zapravo propitujemo svijet u kojem živimo – njegove vrijednosti, funkcije, njegov metabolizam, te očekivanja njegovih stanovnika.

Naravno, temeljna metodologija kojom su realizirani svi projekti prezentirani na izložbi je dizajn fikcija. Dizajn fikcija inspiraciju pronalazi u znanstvenoj fantastici, koja ima dugu povijest u stvaranju imaginarnih scenarija. Stvaranjem imaginarnih svjetova, dizajniranjem fikcija, mi zapravo propitujemo svijet u kojem živimo – njegove vrijednosti, funkcije, njegov metabolizam, te očekivanja njegovih stanovnika. Imaginarni svjetovi su izniman izvor inspiracija dizajnerima u promišljanju budućnosti. Evo jedan sjajan izbor, koji mi je pomogao prisjetiti se nekih referenci, za riječko predavanje: 20 filmova s distopijskom temom koji su vrijedni vašeg vremena. 

Međutim, intencija ove izložbe nisu utopijske ili distopijske znanstveno- fantastične vizije budućnosti, već otvaranje dijaloga o tome kakva budućnost može biti.

Otkud da počnemo ako želimo učiti o pametnim gradovima i razumjeti hibridni prostor?

Svi svjetski metropolisi polako postaju hibridni gradovi.

 

Tijekom projekta smo izdali sjajnu knjižicu Urban Interaction Design: Towards City Making koja je zasigurno najbolja početna točka za razumijevanje pristupa i metodologije dizajna interakcija u hibridnom urbanom prostoru. Ovo izdanje idealno nadopunjuje katalog izložbe City | Data | Future – Interactions in Hybrid Urban Space koji pojašnjava spekulativnu dizajnersku praksu u ovom kontekstu. Sve publikacije dostupne su besplatno na stranicama projekta.

Konačno, koje su privlačne destinacije u kojima bismo se najviše mogli približiti iskustvu života u hibridnom/pametnom/inteligentnom prostoru? Jeste li optimistični oko razvoja istih?

Svi svjetski metropolisi polako postaju hibridni gradovi. Ovdje ne mislim nužno na gradove zapadnog svijeta, jer danas su gradovi novog svijeta možda i zanimljiviji u ovom kontekstu (primjerice gradovi Indije ili Kine). Međutim, svi oni nose probleme i izazove o kojim govori ova izložba.

Na kraju treba napomenuti da pametni grad zapravo i ne postoji, već ga njegovi stanovnici čine pametnim.