Pogađate? Da − Županijski bibliobus! Tako mu je ime i prezime.

Već deset godina vrijedno i predano donosi knjige, slikovnice, stripove, glazbu i film u mala mjesta diljem naše Županije, uvijek u isto vrijeme, na isto stajalište...

A kako je sve počelo?

Bilo je to davno... prije deset i više godina.... iza mora i gora (kao što bajke i počinju).

Putujući knjižničari, kako od milja zovemo one među nama koji rade u bibliobusu , i mi ostali, njihovi kolege, slali smo apele hrvatskoj kulturnoj i općoj javnosti o opasnosti nestajanja tadašnjih bibliobusa zbog njihove starosti i dotrajalosti. Većina ih je bila generacija sedamdesetih i ranih osamdesetih. Brektali su, brundali, brujali, ali su prevaljivali kilometre samo da bi otvorili vrata svoga čarobnog svijeta slova i boja i izmamili osmijeh na lice djeteta pri susretu s raznobojnim koricama koje skrivaju omiljene junake.

Želja da ovaj oblik rada narodnih knjižnica opstane ujedinila je kao nikada do tada i nikada poslije toga stručne snage Nacionalne i sveučilišne knjižnice, posebice tadašnje savjetnice za narodne knjižnice Jadranke Slobođanac, županijskih knjižnica koje su imale bibliobuse i naše strukovne udruge − Hrvatskog knjižničarskog društva.

Konačan rezultat bilo je otvaranje financijske linije Ministarstva kulture za nabavu novih bibliobusa od 2002. godine pa sve dok sva stara vozila nisu zamijenjena, a osnovane su i nove pokretne knjižnice.

Kada je riječ o Ministarstvu kulture, veliko razumijevanje za ovu problematiku pokazali su ministar kulture Antun Vujić (2000.-2003.) i kasnije Božo Biškupić (2004.-2010.) kao i tadašnja načelnica Odjela za knjižničarstvo Ankica Janković koja je uvijek bila dobri duh knjižnica i knjižničara.

Dok su druge knjižnice mijenjale svoje stare bibliobuse novima, iako je i sadašnji Gradski bibliobus već tada bio u poodmakloj dobi, u Gradskoj knjižnici Rijeka razmišljalo se o osnivanju nove pokretne knjižnice.

Tadašnja ravnateljica Gradske knjižnice Rijeka Marija Šegota-Novak i voditeljica matične službe Ljiljana Črnjar osmislile su projekt primorsko-goranske bibliobusne službe za područje Gorskog kotara i drugih brdsko-planinskih dijelova Županije s mogućnošću da se u budućnosti, otvaranjem druge smjene, proširi i na ostala područja Županije.

Uporište za tu ideju bila je činjenica da nijedna općina u Gorskom kotaru nije imala narodnu knjižnicu, a tamo gdje su i djelovale nisu bile dostupne ljudima sa šireg područja. Stoga je u projektu naglašeno da pokretnom knjižnicom male općine mogu na najekonomičniji način zadovoljiti zakonsku obvezu o osiguranju knjižničnih usluga svojim građanima.

Primorsko-goranska županija prepoznala je vrijednost projekta pa je, zajedno s Ministarstvom kulture, 2004. godine sufinancirala nabavu i opremu novog bibliobusa.

Bio je to izvrstan primjer partnerskog odnosa knjižnice, županije i države.

Naša je Knjižnica u projekt ušla s velikim oduševljenjem! U njega smo uložili puno znanja, rada i energije jer smo čitavo vrijeme bili sigurni da će onima kojima je namijenjen donijeti dalekosežne koristi i dobrobiti.

Rado se prisjećamo tih dana koji su bili dinamični i inspirativni...

Prikupljali smo podatke o ljudima, ustanovama, udrugama, o tome čime se sve stanovništvo bavi u slobodno vrijeme ili kao dopunskom djelatnošću, a sve da bismo znali koje bi ih teme mogle zanimati kad budu dolazili u bibliobus.

S puno pažnje i kao u nekom zanosu razmišljali smo nad svakom knjigom koja se iz fonda Središnjeg odjela izdvajala za početni fond bibliobusa.

... Ljekovito bilje, da, to svakako treba u bibliobusu... Popularna psihologija − žanr koji svuda ima svoje čitatelje pa će ih biti i u bibliobusu... Lov i ribolov − hmm, to u Središnjem baš ne traže, stavit ćemo u bibliobus, moglo bi nekome u Gorskom kotaru biti interesantno − bili su samo su neki od naših popratnih komentara.

Za svaku pohvalu bio je stalni angažman, razumijevanje i financijsko praćenje projekta od strane Primorsko-goranske županije, odnosno ljudi tada zaduženih za društvene djelatnosti − gospođe Jasne Blažević, pročelnice Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, tehničku kulturu i sport; gospodina Željka Šimunića, člana Poglavarstva; pok. Nadije Stipeč, zadužene za financije, kao i župana Zlatka Komadine osobno.

Svima nama bilo je jasno da stvarna vrijednost projekta nije samo u uobičajenim koristima koje ljudi imaju od knjižnica, već taj projekt sadrži snažnu psihološku i sociološku dimenziju: Netko o nama stalno brine, dolazi nam redovito, nismo zaboravljeni iako živimo u malom mjestu...

Bili smo uvjereni da će Županijski bibliobus prihvatiti svim srcem svaki stanovnik Gorskog kotara i drugih naselja koje će obilaziti (što se u godinama koje su uslijedile i potvrdilo).

Kad su radovi na dogradnji Bibliobusa bili gotovi, obukli smo ga u zeleno-plave boje naše Županije (likovno oblikovanje Aljoše Brajdića) i uz moto Knjiga svima! Knjigom do svih! jednog utorka,16. studenog u Ravnoj Gori, svečano porinuli na njegovo, sada već cijelo desetljeće, dugo putovanje.

Na tom putovanju od oko 270.000 km bilo je sunca... vjetra... kiše... snijega... ponešto nedolazaka zbog bure… mećave... ili većeg kvara...

Bilo je uspona i padova...

.....odustajanja u trenutku kad su općine-gradovi trebali, uz Primorsko-goransku županiju, preuzeti dio sufinanciranja (2007. − Čabar, Mrkopalj, Vrbovsko).....

........oduševljenog prihvaćanja ideje i priključivanja drugih općina (2007. − Jelenje i Općina Vinodolska).......

.....ponovnog priključivanja onih koji su ranije odustali (2009. − Vrbovsko, 2013. − Mrkopalj).....

.......do otvaranja novih stajališta na incijativu samih građana koju je općina spremno poduprla (2013. − Baška)...

Danas naš i vaš Županijski bibliobus dolazi u 33 naselja na 44 stajališta u 12 općina i gradova:

Brod Moravice, Delnice, Fužine, Jelenje, Lokve, Matulje, Mrkopalj, Općinu Vinodolsku, Ravnu Goru, Skrad, Vrbovsko, a osobito smo bili radosni kad smo krenuli i knjigom preko mora u Bašku.

Svaka od ovih linija satkana je kilometrima vijugavih putova, tisućama stranica pročitanih knjiga, pregrštom malih i velikih osmijeha...!

Zahvaljujući svima spomenutima i onima koje možda nismo spomenuli, ali prije svega vama − dragi članovi Bibliobusa, naša putujuća bajka traje čitavo jedno desetljeće!

Vidimo se i sutra na uobičajenom stajalištu – u isto vrijeme, na istom mjestu!