Djetinjstvo provedeno na farmi u Keniji, usvojen lokalni jezik (svahili) i bezrezervno prijateljstvo obilježeno već prvim kontaktom s Owuorom (kuharom na farmi) trajno su obilježili njeno književno stvaralaštvo.

Počinje epistolarno, očevom prepiskom s autoričinom majkom prije nego su njih dvije stigle u Afriku, što romanu daje dokumentarnu autentičnost. U toj početnoj prepisci naziru se roditeljski odnosi, koji će kasnije, u novim životnim uvjetima, postati dominantniji, kao i milje iz kojega obitelj potječe i razlozi njihovog dolaska u Afriku, a oni nisu ni turistički, ni poslovni. Uzrokuje ih protjerivanje Židova iz Njemačke prije Drugog svjetskog rata. Tim više ova je priča neobičnija jer nije pustolovna zabava u istraživanju nepoznatog, što smo skloni pomisliti kada bijelac piše o svojim doživljajima Afrike, nego istinita ljudska drama uzrokovana dobro znanim progonima Židova i njihovim posljedicama.

Moguće je izdvojiti nekoliko slojeva složene društveno-političke strukture opisane u romanu, koja se, kao što je to u svakom životu prelama kroz pojedinačne sudbine.

Prvi je sloj politička situacija prije Drugog svjetskog rata, koja je obitelj natjerala na život u izbjeglištvu, odnosno razlog njihova dolaska u Afriku. Iz početnih pisama doznajemo da je otac bio pravnik, a majka razmažena jedinica boljestojeće obitelji. Skoro tragikomično zvuče očeve riječi kada  supruzi daje savjete što je potrebno ponijeti. "Za trope je jako bitan hladnjak, a nužno nam je potrebna i petrolejska svjetiljka.(...) Ako ne bude dovoljno mjesta za hladnjak, iz sanduka izvadi Rosenthal posuđe." Ili: "Bojim se da nisi razumjela koliko nam je bitan hladnjak. U tropima je hladnjak bitan isto kao kruh svagdašnji... Nisi trebala kupiti večernju haljinu jer ovdje nećeš imati priliku da je obučeš."

Nakon početnih šokova i prilagođavanja na nove životne uvjete, osjećaje  dodatno usložnjava briga za obitelj koja je ostala u Njemačkoj, a kasnije vijesti o sudbini drugih prognanih ili odvedenih Židova. Dakle, bilo je potrebno iz temelja promijeniti životne navike, bez znanja jezika i na uadaljenoj farmi bez ikakva farmerskog iskustva započeti novi život. Jedino se mala Regina bez problema uklopila u taj novi način života i to prvog trenutka kada je Owuoro, u znak dobrodošlice, bacio u zrak. "Toto -  nasmije se Owuor, izvukavši Reginu iz auta. Bacio ju je malo u zrak, uhvatio i privinuo uza se. Ruke su mu bile tople i meke, a zubi izrazito bijeli... Owurova koža mirisala je predivno poput meda, a miris je tjerao strah i zahvaljujući njemu mala je djevojčica postala odrastao čovjek."

Drugi je sloj problem izbjeglice u nepoznatoj zemlji koji na nivou društvenih odnosa otežava uklapanje u sredinu. Naime, riječ je o životu unutar britanske kolonije sa svojim strogo određenim pravilima ponašanja i djelovanja. Na tom nivou problematika je vrlo složena, usljed političke situacije i odnosa prema Njemačkoj. Svi Nijemci, uključujući i izbjegle Židove, na su početku rata neprijatelji, pa se i vlast tako odnosi prema njima, ne pokušavajući razlučiti problematiku i razloge njihova dolaska, a unutar toga uključena je i izoliranost Židova u kolonijalnoj britanskoj zajednici. Oni žive na udaljenim farmama i mogućnost uklapanja je minimalizirana, odnosno svedena samo na povremene kontakte s vlasnicima farmi. Problem još usložnjava i nepoznavanje jezika, što svahilija, što engleskog, dok međusobno razgovaraju njemački. Sve je još teže time što otac i majka čeznu za Njemačkom, osjećaju je kao svoju zemlju i nadaju se povratku. U jednom pismu otac kaže: "Radio je, osim mog prijatelja Süsskinda (živi na susjednoj farmi i u svom prijašnjem životu bio je zemljoradnik), jedini stvor koji sa mnom razgovara njemački. Bi li se gospodinu Goebbelsu svidjelo što Židov iz Rongaia žeđ za materinjim jezikom taži njegovim govorima." Bolna ironija koja pokazuje koliko je bitan osjećaj kulturne pripadnosti koji u velikoj mjeri određuje dalje sudbine. Tako je i ova na kraju odredila povratak obitelji u Njemačku. 

Problem uklapanja u zajednicu za djecu je bio još složeniji, jer Regina je npr. razgovarala na njemačkom s roditeljima, usvojila svahili na farmi, a mogla je pohađati jedino britanske kolonijalne škole u kojima vladaju stroga internatska pravila. Mala Regina dosta uspješno prolazi kroz kruto školovanje i svojom urođenom bistrinom čak se uspijeva i nametnuti uvjerljivo izgrađenom epizodnom liku, gospodinu Brindleyu, upravitelju internata, koji je jedan od vješto razrađenih odnosa u kojem se oslikava britanski odnos prema prognanim Židovima.

Međutim, Regina je imala svoje sigurno utočište, mjesto gdje je pronašla sebe,  gdje se velikim dijelom formirala, a to je njen odnos s Owuruom. Od prvog susreta postavljeni su duboki prijateljski temelji, koji su se kasnije razvili u simbol Afrike i svega onoga što Reginu veže za taj kontinent. Njegova jednostavnost poimanja svijeta i postavljanja svih životnih zakona u skladu s prirodom. na jednak način među ljudima i životinjama ono je što ovu priču čini afričkom i duhovno je obogaćuje. Među svim likovima romana on je simbol toga kontinenta i kroz njegove riječi proplamsavaju slike podneblja, iskustva i mudrosti što ih Afrika nosi. Priču oplemenjuje svojom prisutnošću i beskrajnom odanošću, a odrastanju male Regine daje dodatnu dimenziju. Owuro u romanu ne progovara često, ali onim rijetkim izgovorenim rečenicama snaga njegova izraza u čitatelju budi sliku podneblja i sve one neizrečene opise Afrike. Uz njega Regina,osim onoga što usvaja od roditelje, a to je kultura njemačkih Židova, zatim britansko obrazovanje, usvaja i afrički duh spoznavanja svijeta. To su spoznaje koji nosi cijeli život i pretače u književnost, a njena autobiografija je prepoznata i kao dobra podloga za filmsku priču.

Od iste autorice potražite u knjižnici:

- - - ali snovi ostadoše u Africi

Owuorov povratak : priče iz Afrike.

Fotografije: thisdistractedglobe.com