Odjenimo knjigu! Dobili smo knjigu bijelih korica i uz nju nekoliko komada prigodne odjeće za svaku priliku. Jedna je za poslovne sastanke, druga za ludu večernju zabavu, treća za romantičnu večeru uz svijeće i konačno ona za neodoljiv i poželjan izgled.

Pa ne bi to bila loša zabava za širenje pismenosti. Što bi na to rekli Ćiril i Metod, Gutenberg ili vrijedni majstori iluminacija? Vjerojatno što i mi kada bismo se uvjerili da na Marsu doista ima života. Dakle, ništa nije nemoguće.

Kako knjige sažimaju sve oblike ljudske mašte, znanja, iskustva i razvijaju se uporedo s razvojem civilizacije, naravno da su danas postale i trendsetterice. Dakle od slova se došlo do visoke mode, tako da možemo uvesti i nove kategorije u izdavačku propagandu.

Recimo "posvuduše". To bi bile nove knjige za koje svi znaju. Tako su postavljene u društvu i propagandi da se jedno vrijeme stalno sudaramo s njima. U knjižnici bi im možda bolje odgovarao termin – posudbuše. Svi ih traže, svi ih vole, svi ih hvale, o njima se priča i onda jednoga dana odjednom shvatimo da posudbuša više nije na rezervaciji, a za koji dan čak dospije i na policu. Već za pola godine njoj se pridružuju njene sestre blizanke i od slavne posudbuše postaje klonirana zbirka bivših "must read".

Zatim tu su već spomenute "trendsetterice". One su u bliskim odnosima s posudbušama, ali im ime nije toliko poznato. U knjižnici ih prepoznajemo kao "imate nešto slično", pa ih za potrebe ovoga teksta možemo nazvati uletjelice. Kako je posudbuša posuđena, tu je uvijek uletjelica koja je njena bliska prijateljica i slijedi njen styling. Neće biti kao original, ali će zadovoljiti glavni dio očekivanja.

Poslije ove dvije prepoznatljive skupine imamo navlakuše, koje su složenije koncipirane. Navlakuše su preuzele diskretan styling posvuduša i uletjelica, žele dio njihove slave i umijeća, ali i biti drugačije. Koriste se prepoznatljivim elementima, ali ih drugačije raspoređuju, tako da ponekad mogu iznenaditi. Ova kategorija kao da je u izumiranju. Pa tko voli da ga u knjizi zaskoče neugodne teme kada je izabrao nešto da "odmori mozak". Previše razmišljanja nikome ne koristi.

Kako bi se ove, slobodnom voljom i osobnim zapaženjem formirane kategorije, bolje objasnile, vratit ćemo se na početak i odjenuti knjigu.

Sjećate se one stare izreke "Dobru knjigu ne čine korice"? Mislite da je to danas točno? Čini se da ta izreka sve više ide u povijest. Zašto? Upravo zbog posudbuša, uletjelica i navlakuša. Najviše energije traže posudbuše. One probijaju led i otvaraju vrata uletjelicama i navlakušama. Zato posudbuša mora biti vrlo atraktivno odjevena. Njen vanjski izgled mora odgovarati njenom sadržaju (ako ga ima ili nema). Ako je pripremljena za poslovni sastanak, treba odisati odmjerenošću, ako pripada rukovodećem kadru, treba zračiti čvrstinom, a ako se spremila za vrckavi izlazak, pokoja šljokica i ponešto pinkiš bojice neće škoditi (za žene) ili tamniji tonovi smeđe, crne, plave (za muškarce i naravno bez šljokica). I kada posudbuše konačno postanu prave prekaljene posudbuše, onda slijede uletjelice. Tada visoka moda posudbuša dobija svoje sljedbenike i postaje uletjelica ili lagano postaje street fashion manje formalnog izraza s natruhama osobnosti i ulazi u kategoriju navlakuša.

Kako bi bilo što jasnije o čemu je riječ, uzmimo onu bijelu knjigu. Na korice stavimo nježni bijeli cvjetić na modroj podlozi. U kut komadić bijele prozirne tkanine ispod koje probijaju siluete prstena i rasutih bisera. To bi bila prva kombinacija.

Druga kombinacija može biti kardinal crvena, vrlo zahvalna za mnoge stilove. Ako se na nju stave prikazi neobičnih dvoraca s ponekim ljudskolikim i životinjolikim likom, a može biti i pretakanja podloge od svjetlijeg ka tamnijem i pokojom naglašenom kapi krvi.

Ove sezone naglašavaju se crni tonovi (čuj, crni tonovi, je l' to može biti?) s diskretnim bjeličastim konturama i ponekom svjetlijom nijansom neke otvorenije boje (pink, svjetloplava, crvena), a može i bijelo, pa sve obratno i nejasnom fotografijom čvrstoga tijela spremnog valjda za ludu noć, ako je sve tamno.

Tako dobro odjevena knjiga po svim pravilima trebala bi imati autora i naslov ili možda ne bi? Za sada još bi. E pa evo i tog detalja – na prvoj zamislimo da piše u kurzivu krasopisom autorica Carla Markse i naslov Kapital-no vjenčanje.

Na drugoj kombinaciji slova bi trebala biti oštra, izdužena, asocirati na kosti ili noževe, a ime autora bi bilo Karlo Mark i naslov Kapital isti u borbi za carstvo.

I posljednja kombinacija s autorskim potpisom bila bi Marx H. K. i naslov Kapital kakav želi (tko ili što odgonetnite).

Kakav biste sadržaj očekivali od predstavljenih naslova?

Slični modni trendovi šire se i na dječje knjige, a ponajviše na slikovnice. Pa tako i treba biti. Najmlađe čitatelje treba obrazovati za vizualno prepoznavanje dobroga štiva, a posebno djevojčice. Nenadmašna Barbie, djevojka koja ne stari, svojim stylingom uljepšava i Grimmove bajke. Začuđujuće je što Ježurka Ježić još uvijek po šumi širom povazdan luta odjeven samo u svoje bodlje prirodne boje. Još nije dobio neki bijesni kabriolet i otmjenu vilu pa kao vještak i majstor u poslu svom radi i čuva rođeni dom (da nije zaštitar?).

Jasno je da je danas sve roba, šareni artikl, karton i plastika, sada crven, lani lila, ali kako u tom samoizražavajućem spektru boja prepoznati doista knjigu, onu pravu, iskrenu, istinitu, poučnu? Vrlo jednostavno – ako tražite upravo takvu knjigu, birajte je po što jednostavnijem dizajnu. Obično su u pastelnim zagasitim tonovima, pretežno jednobojne ili dvobojne, naslovi i autori ne vijore na vjetru ili ubadaju svojim vrhovima. Ako vas njene korice podsjete na nekoga bliskog, odjednom se sjetite nečega davnog, e to bi mogla biti knjiga za vas. Dakle, za istinske knjigoljupce dobro je poznavati modne trendove koji vladaju po koricama knjiga (srećom jasni su i apsolutno prepoznatljivi) jer to im je crveno svjetlo. STOP! Ovo nije knjiga za mene.