Sušačka priča

U istočnome dijelu grada Rijeke, na području nekadašnjeg grada Sušaka, a prije osnivanja Gradske biblioteke u Sušaku djelovale su udruge koje su se bavile i knjižničnom aktivnošću. Tako je dvadesetih godina 20. st. u okviru knjižnice Akademskog kluba „Jurislav Janušić“ postojala zbirka knjiga za djecu, „đačka potporna knjižnica“ koja posuđuje knjige siromašnoj djeci Sušaka. Slične aktivnosti odvijale su se i unutar Društva "Narodno prosvjećivanje".

U veljači 1931. g. otvorena je Gradska biblioteka Sušak ( osnovana u kolovozu 1930. g.) kao javna knjižnica grada Sušaka, a njezino korištenje bilo je dopušteno samo osobama s navršenih šesnaest godina života.

Godine 1947. Biblioteka seli u novoizgrađene prostorije Kulturnog doma u kojima se organizira knjižnična djelatnost za odrasle s čitaonicom, i dalje bez odjela za djecu.

Početkom pedesetih stručno osoblje Biblioteke izražava nezadovoljstvo zbog nepostojanja posebnog odjela za djecu mlađeg uzrasta (najmlađu korisničku populaciju Biblioteke čine učenici srednjih škola). Uz činjenicu tradicionalno siromašnih fondova školskih knjižnica, raste svijest o potrebi osnutka knjižnice za djecu. S tim ciljem izdvaja se fond dječjih knjiga iz općeg fonda Biblioteke, reklasificira i resignira za potrebe dječjeg odjela. Ovaj stručni posao obavlja vrsna knjižničarka Biblioteke, Vesna Lavrenčić.

Tako u srpnju 1955.g. Gradska biblioteka na Sušaku otvara svoju Dječju knjižnicu "Sušak", u ulici Milana Smokvine Tvrdog, br. 3, s početnim fondom od 2500 sv. knjiga i znatnim brojem dječje periodike. Glavninu fonda činile su knjige na hrvatskom, a manji dio na talijanskom jeziku. U prvih šest mjeseci rada u moderno uređenim prostorijama veličine 150 m2 bilo je upisano 1.017 – ero djece. Prva knjižničarka bila je Anica Badurina. Riječ je o jednoj od prvih dječjih knjižnica u Hrvatskoj sa slobodnim pristupom fondu i raznim aktivnostima namijenjenima djeci rane dobi. Ona je mjesto posudbe knjiga, književnih susreta, čitanja priča, projekcije filmova ali i mjesto provođenja slobodnog vremena kako djece Sušaka tako i okolnih mjesta. Dječja biblioteka u Sušaku organizira i pokretne knjižnice s ciljem pružanja usluge okolnim naseljima i dječjim kolonijama. Započela je s poludnevnim, a od 1960.g. dalje nastavila je djelovati s cjelodnevnim radnim vremenom za korisnike.

Predviđeno je da to bude središnja gradska dječja knjižnica koja će ujedno biti i dječja knjižnica talijanske zajednice. Započela je aktivnu suradnju sa školskim knjižnicama grada. Za uspješan rad Dječje knjižnice "Sušak", Gradska biblioteka je 1958. g. dobila Nagradu Ivana Zajca.

Usporedbe radi treba reći da je prva dječja knjižnica u zapadnoeuropskim zemljama osnovana u Manchesteru 1861., u Hrvatskoj pri Gradskoj knjižnici Zagreb 1950., a pri općinskoj knjižnici Črnomerec 1955. godine.

Rijeka – usporedna priča

U Rijeci je 1947.g. obnovljen rad Narodne čitaonice (sljednice preporodne Narodne čitaonice riečke) u prizemlju njezine prvobitne zgrade na Korzu. Godine 1953. Biblioteka seli u Barčićevu 8, a Čitaonica ostaje u prizemlju zgrade na Korzu.

Narodna čitaonica je ustanovljena kao općinska knjižnica za općinu Stari grad u formi knjižnice mješovitoga tipa (za djecu i odrasle). Prostorije u Barčićevoj ulici bile su neprikladne a potrebe za dječjom knjižnicom sve vidljivije. U to vrijeme u Rijeci je djelovala Dječja biblioteka “Sušak”, relativno slabo opskrbljena građom te dječji odjeli Narodnih knjižnica i čitaonica “ Mlaka” i “Zamet”. S obzirom na navedeno i s obzirom na broj djece koji gravitira postojećim knjižnicama, Prosvjetno vijeće općine Stari grad pokrenulo je pitanje otvaranja „pionirske knjižnice“ u tom dijelu grada, a po uzoru na Dječju biblioteku "Sušak".

Uz podršku mjesne zajednice Brajda, otvoren je dječji odjel Narodne čitaonice, Dječja knjižnica"Beli kamik", 6. svibnja 1960.g. Dječja knjižnica Beli kamik (s prostorijama na adresi Beli kamik bb, veličine 130 m2) veoma je ambiciozno započela i nastavila s radom, s cjelodnevnim radnim vremenom za korisnike. U njoj su bile zaposlene dvije djelatnice pedagoških zvanja, organizirali su se susreti književnika s djecom, te odvijale aktivnosti za djecu prema preporukama knjižničarske struke.

Godine 1962., došlo je do spajanja triju riječkih općina u jedinstvenu Općinu Rijeka, a time sušačkih i riječkih narodnih knjižnica u jedinstvenu ustanovu Gradsku biblioteku Rijeka, što je rezultiralo useljenjem u palaču "Modello", 1966.g.

U veljači 1967. g. otvoren je u palači Modello u sklopu Gradske biblioteke Rijeka novi dječji odjel, Dječja knjižnica"Stari grad" s fondom od oko 2000 sv. knjiga za djecu, među kojima i slikovnice na stranim jezicima, u prostoru veličine 76 m2.

Biblioteka je namijenjena djeci ovog dijela grada, a ponuda knjiga obogaćena je raznim aktivnostima za slobodno vrijeme djece. Prva knjižničarka bila je Nada Ružić koja je u toj knjižnici radila do umirovljenja.

Stručni djelatnici dječjih knjižnica pratili su promjene u dječjem knjižničarstvu kroz aktivnosti Hrvatskog knjižničarskog društva te ih integrirali u rad s djecom. Također su u fondove tih knjižnica integrirali nove vrste građe na drugim mdijima kao i tehnološke promjene sve s ciljem promocije čitanja, razvoja kreativnosti i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena djece.

Prema sadašnjosti

Godine 1981. prestala je s radom Dječja knjižnica „Stari grad“ zbog izgradnje podhodnika ispod Ulice Ivana Zajca. Zamjenski prostor s namjenom za dječju knjižnicu nikada nije osiguran. Fond Dječje knjižnice „Stari grad“ pripojen je knjižnom fondu Ogranka Drenova koji se za javnost otvorio 1985.g.

Devedesetih godina razvidno je da zbog različitih vanjskih (lokacija) i unutarnjih razloga (kadrovskih, poludnevnog radnog vremena i dr.) dvije preblizu smještene dječje knjižnice: „Beli kamik“ i „Sušak“ ne odgovaraju više potrebama vremena te je potrebno iznaći novo rješenje. Navedene dječje knjižnice prestaju s radom 1994.g. Spajanjem njihovih fondova i otvaranjem nove središnje Dječje knjižnice Stribor, 1995.g., oživotvorena je vizija dječjeg odjela Gradske knjižnice Rijeka.