Tamo negdje krajem 70-ih godina prošlog stoljeća The Buggles su pjevali „Video Killed The Radio Star“. Kada se koju godine kasnije, točnije 1981., pojavio MTV, izgledalo je da su Bugglesi bili u pravu. Kada je internet zaživio, činilo se da će upravo on biti taj koji će ubiti radio. No ni on nije uspio. Radio je još tu. Istina, nije više onakav kakav je bio u doba Orsona Wellesa i njegovog „Rata svjetova“ 1938., ali je tu.  Drugačiji. Potpuno drugačiji.

Slike na radiju su ljepše nego na televiziji

No neke stvari su ipak ostale – iste. Radio, kako je nedavno kazao Zdravko Keđo, predavač radijskih kolegija na Sveučilištu u Dubrovniku i na Veleučilištu VERN, ne izlazi iz mode. „Radio je medij koji nikada neće izaći iz mene. Ja čak studentima znam vrlo nepravedno reći: u novinama rade ljudi koji cijeli dan pišu i brišu dok ne ispadnu pametni, na televiziji rade lijepi, a na radiju rade pametni, što naravno nije sve do kraja točno“, kaže Keđo. Meni, kao čovjeku inficiranom virusom radija, ovako nešto svakako je simpatično, no radio ne izlazi iz mode zbog potpuno drugih razloga.

Radio je medij koji prvenstveno uzbuđuje, budi emocije. Najveću zaslugu za to, naravno, ima glazba. Radio, za razliku od drugih medija, pobuđuje i vašu maštu. Prije nekoliko godina, čini mi se u Engleskoj, radili su istraživanje među djecom što više vole – radio ili televiziju. Jedan od odgovora bio je: „Radio jer su slike na njemu ljepše od onih na televiziji.“ Radio nije zahtjevan. Pri tome mislim na radio kao simpatičnu, neobvezujuću zvučnu kulisu koja je stalno tu negdje dok vi radite, vozite, kuhate, peglate...  Ljudi se iz ovih (i još nekoliko drugih) razloga vole vezati uz radio. I to, ta emocija, imaginativnost i povezanost, se ne mijenja. I nadam se da se još dugo neće promijeniti.

 Producentski radio vs. novinarski radio

U posljednjih nekoliko godina radio doživljava velike promjene. Razlog promjenama leži u novim tehnologijama, ali i u promjenama koje su nametnule najprije neke TV kuće, a onda i novine te neizbježni internet. Trivijalizacija, krajnja simplifikacija, žutilo, instant zvijezde i zvjezdice i slične stvari jednostavno su, nakon toliko vremena, počele mijenjati navike ljudi. Kratko, brzo, šareno, zabavno i minimalno informativno postalo je svojevrsni „zlatni standard“ za kojim se uskoro povela većina hrvatskih medija, pa tako i radio.

To je dovelo do poplave radija kojima je forma puno važnija od sadržaja. Sadržaj postaje trivijalan, a bitan postaje tzv. radio clock. To zapravo znači da je voditelj ograničen u onome što može reći i koliko će to trajati. Klasične novinarske forme svode se na najkraću moguću informaciju koja u većini slučajeva treba biti zabavna i ne smije zamarati slušatelja. Svaki „ulet“ u eter je strogo kontroliran i on mora biti kratak, brz, šaren i zabavan.

Voditelji tako zapravo gube na važnosti, a važan postaje producent programa. On postaje taj koji odlučuje što, kada i kako će se nešto reći u eter. Sve se (točnije većina) svodi na tzv. three-element-break ili na tri kratke obavijesti (npr. koliko je sati, kakvo je vrijeme i koja je sljedeća pjesma ili pjesme koje će se pustiti u eter) lišene bilo kakve prave informativnosti. Glazbeno se takvi radiji profiliraju puštajući samo hitove (i time se ponose u svojim jingleovima) i tako zapravo postaju sterilni i predvidljivi. Postaju zapravo puka glazbena kulisa u kojoj tu i tamo netko nešto kaže.

Možda sam previše kritičan prema takvom konceptu radija, ali ja sam stari radijski romantičar koji još uvijek vjeruje da je radio ipak puno više od puke glazbene kulise. Ja želim da radio u meni probudi emocije! No to sam samo ja.

 S druge strane, tu je, nazovimo ga tako, novinarski radio (ako je ovo drugo producentski radio) u kojem forma ipak još uvijek nije važnija od sadržaja i u kojem novinar (voditelj) ima puno veću slobodu. I dalje se njeguju tradicionalne novinarske forme (ipak prilagođene vremenu u kojem živimo) i autor ostaje ovdje bitan element programa. Ljudi (slušatelji) se vežu uz ljude (voditelje/autore) i to je teško nadomjestiti ako je voditelj sveden na pukog talking heada s minimalno slobode. Na ovaj način radio i dalje ostaje spontan i kreativan medij.

Ovakav novinarski pristup radiju danas je kod nas u manjini.

Ako se prisjetite kako su radiji zvučali tamo negdje krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, a kako zvuče danas, sve će vam ovo biti puno jasnije.

Radio u svijetu 1 i 0

Možda najveća promjena, iako ona još uvijek, barem kod nas, nije toliko vidljiva, jest činjenica da je radio izašao iz svojih analognih okvira i lagano se ušuljao u digitalni svijet. Radio je danas dostupan na više različitih platformi poput digitalne televizije, interneta ili mobilnih telefona i radio je postao još prisutniji u našim životima. Prelazak u digitalni svijet omogućio je brisanje granica čujnosti i danas svaka mala radio postaja može biti slušana bilo gdje u svijetu. A to pred svaki radio stavlja nove izazove. Ulazak radija u svijet 1 i 0 uzrokuje da radio, htio ili ne htio, sve više postaje multimedijalni kanal kojim se prenose različite poruke. Više nije bitan sam program, već postaje bitno i način na koji se radio predstavlja na internetu, na društvenim mrežama te koji su dodatni sadržaji koje radio nudi putem interneta, od videa i slika pa do različitih podcast sadržaja.

Kako je većina radio postaja u Hrvatskoj ipak lokalnog karaktera, sve ono što im pružaju nove tehnologije za njih predstavlja novi izazov i zapravo izlazak iz uskih lokalnih okvira. Kako se njihov program sada može čuti bilo gdje u svijetu, one bi trebale i širiti svoje vidike od lokalnog prema globalnom. No usprkos globalnoj prisutnosti, lokalni radio ne smije nikako zaboraviti da je on prvenstveno – lokalan i da živi od lokalnih informacija i lokalnih slušatelja. To znači da bi se radio trebao „globalizirati“ po pitanju glazbe i zabave, ali nikad i nipošto ne smije zaboraviti svoju lokalnu komponentu.

Budućnost radija zasigurno leži u još jačem povezivanju radija s internetom. Time se radiju otvaraju nove mogućnosti da bude još brži i aktualniji i ono što je zapravo i najbitnije – da bude još više okrenut svojim slušateljima. 

I nemojte zaboraviti, što god se u budućnosti dogodi s radijem, slike na radiju uvijek će biti ljepše nego one na televiziji. Ili internetu.