S lijeve strane radnog mjesta nalazi mi se četrdesetak svježe nabavljenih primjeraka domaće tehnofuturološke Savremene tehnike objavljenih  u razdoblju od 1955. do 1963. godine, a iza mene se uzdiže petmetarska polica ispunjena Vjesnicima. Stoga da, možemo reći kako se izbor moje prve knjige za seriju tekstova “knjige koje treba prevesti” nametnuo sam po sebi - to je Yesterday’s Tomorrows - Past Visions of the American Future Josepha J.Corna i Briana Horrigana.

Riječ je o djelu objavljenom još “davne” 1984. godine povodom tadašnje istoimene izložbe muzeja Smithsonian kojom se tematiziralo upravo ono što i sam naslov kaže -“jučerašnje sutrašnjice” iliti negdašnja predviđanja različitih aspekata budućnosti. Nakon širokog i prilično preciznog istraživačkog rada nad predviđanjima budućnosti od početka XX. stoljeća do 1980. godine nastalo je vizualno iznimno atraktivno (posebno za ljubitelje pulpa), a tekstualno pitko i informativno djelo koje je obvezno štivo svih zaljubljenika u futurologiju, povijest i ono između - povijest futurologije. Iako je za dugogodišnji izostanak domaćeg prijevoda zaslužno vjerojatno više razloga (skupoća tiska knjige s toliko ilustracija u boji, starost, uska publika), izdavače je vjerojatno odbila i isključiva usredotočenost na američka predviđanja.  No potonje ne bi trebala biti prepreka već prije svega motivacija. Naime, upravo to je zemlja u kojoj se predviđanje života  u budućnosti izdiglo iznad običnih tlapnji Nostradamusovog tipa, igrajući složenu ulogu u motiviranju i ekonomskom funkcioniranju američkog društva tradicionalno okrenutog prema optimizmu sutrašnjice. Koliko god potonje zvučalo kao isprazna fraza.

Djelo je podijeljeno u pet poglavlja koja čine logične cjeline - izlaganje počinje uvidom u medije, komunikacijske alate i cjelokupnu pop kulturu kao preduvjeta javne komunikacije o budućnosti, a potom klizimo prema predviđanjima izgleda sutrašnjih zajednice i grada, kućanstava, prometnih sredstva i naposljetku ratovanja. Svaki tekst je visoko potkrijepljen i oplemenjen ilustracijama koje zapravo čine osnovnu djela. Pa što će mu onda uopće prijevod - zahtijeva kvalitetan i skup tisak, iz 1984. je godine i o američkom je, ne našem društvu, a jezik slike je univerzalan?! Vjerujem da je razlog daleko iznad komercijalne logike izbora knjiga za objavljivanje…  

Propale futurologije su jedinstven ostatak naše relativno nedavne prošlosti, odraz vjere u sutrašnjicu koja se dramatično mijenja u korist kvalitete ljudskog života. Gradovi na Marsu, rutinska putovanja svemirom, dnevno radno vrijeme od 4 sata, dom u kojem se ne moramo zamarati kućanskim poslovima - sve su to obećanja koja su mediji i pop kultura, posebno između tridesetih i pedesetih godina XX. stoljeća, sustavno plasirali ne bi li zabavljali, ali i ne manje važno, motivirali svoje stanovnike.

Želite li raditi za budućnost u kojoj imate kuću na Marsu ili u kojoj radite 12 sati na dan s neizvjesnom sutrašnjicom? Mislim da je odgovor jasan čak i kada govorimo o američkoj viziji koja je tada bivala univerzalna jer vratimo li se na uvodno spomenutu Savremene tehniku utvrdit ćemo da je vrsta predviđanja bila potpuno identična i u SAD-u i u našim krajevima. Nije slučajno što se izložba održavala upravo 1984. godine, kada je sazrelo vrijeme da se cijeli niz predviđanja učini smiješnima ili nerealnima. Iako se svijet nalazio usred informatičko-komunikacijske revolucije postalo je jasno da u staroj futurologiji vidimo samo neostvarivu egzotiku i ekstravagantnost ranijih desetljeća. Uostalom, osvrnite se oko sebe - radite li 4 sata na dan i živite li ispunjenu dokolicu dok robot obavlja kućanske poslove? I mislio sam. Stoga u propalim futurologijama valja gledati jedan fenomen oko kojeg je potrebna šira društvena komunikacija, analiza i stav, a ovo pitko djelo može biti jedan od temelja.   

Yestedays tomorrwo