… da je Francis Scott Fitzgerald svoju novelu Ova strana raja po prvi put objavio 26.03.1920. godine?

… da ga je netom prije toga ostavila zaručnica Zelda Sayre jer joj nije mogao pružiti materijalno blagostanje?

… da je već 29.03. iste godine prvo izdanje knjige bilo potpuno rasprodano (a Fitzgerald se naglo obogatio)?

… da su već 3.04.1920. godine Zelda i Fitzgerald bili u sretnom braku?

… da je Ova strana raja poluautobiografsko djelo u kojem glavni junak, Amory Blane, upoznaje ljubav svog života, Rosalind, a ona ga ne želi dok se ne obogati???

Knjižničarska znatiželja

Do ove priče došlo je sasvim slučajno. Slučaj je čest u ovome poslu knjižničara, ali dobra je stvar u tome da igrom slučajnosti sigurno nećeš nabasati na informaciju koju ne bi mogao (u uvjetima u kojima stvaraš) razraditi u detalje. I da, na izvorima znanja istražiti sve što ti padne na pamet.

Tako sam ja krenula u jednu jednostavnu potragu za kalendarskim literarnim zbivanjima kroz povijest.

Kao na svim mogućim izvorima znanja danas, svijet počinje s internetom. Umreženi impulsi do mene su donijeli jedan podačić koji mi je zapeo za oko u trenu: 26. ožujka izašlo je prvo izdanje Fitzgeraldove novele Ova strana raja. 29. ožujka nije više postojao niti jedan primjerak na tržištu.
U ovome trenu pojavila se znatiželjna Ja.
Zašto bi novi nepoznati autor u hipu bio rasprodan? Što je to Fitzgerald novoga smislio pa su svi pohitali za njegovim umotvorinama?

Zaintrigirana pričom, počela sam prekapati po životu Francisa Scotta Fitzgeralda. On i lik knjige koju sam imala u rukama odmah su pokazali preklapanja. Amory Blane studirao je na Princetonu, kao i njegov tvorac. Tu se već dalo naslutiti da će cijela priča zasigurno odisati autobiografskim elementima. I Fitzgerald je studirao na istom sveučilištu, iako ga napušta i prijavljuje se u vojsku 1917. godine. Regrutiraju ga u Alabamu i tu upoznaje ljubav svog života, Zeldu Sayre. Rat je proveo u ljubavi sa Zeldom, ne prelijećući ocean. U trenutku završetka rata Fitzgerald očekuje vjenčanje sa Zeldom, ali ona razvrgava zaruke nezadovoljna materijalnom nesigurnošću (ili nedostatkom izobilja) koje joj mladi Fitzgerald može ponudti. Pokušali su s reklamnim poslom u New Yorku, ali posao propada i Zelda razvrgava zaruke, a Fitzgerald se vraća u Minnesotu kako bi završio Ovu stranu raja.

Izgubljena generacija

Knjiga prati američku poslijeratnu mladež. Površnost, žudnja za materijalnim, za pokazivanjem, nekvalitetni međuljudski odnosi, pijančevanja, život iznad svojih mogućnosti, neizvjesnost budućnosti, “ćudljivost, sklonost poziranju, lijenost i svojevoljno izigravanje budale” su nešto na što se Fitzgerald kritički (u romantičnom smislu kritički) osvrće. Glavni lik Amory Blane mladić je koji živi takvim načinom života. Fitzgerald ga simpatizira (unatoč svemu) i izdvaja iz okoline jer je donekle svjestan da takav način života ne donosi ispunjenje. Ne možemo ne primijetiti činjenicu da je novela (tako je zovu gotovo svi koji o njoj pišu, iako mene osobno nitko nije uspio u potpunosti uvjeriti u čvrstu i vidljivu granicu između romana i novele), iako stara gotovo sto godina, tako primjenljiva na svijet u kojem živimo. Sva ta američka poslijeratna atmosfera tako je poznata današnjem čovjeku. Jedino način na koji se danas autori kritički osvrću na cijelu priču je potpuno drugačiji – pripadnici američke takozvane izgubljene generacije to čine lirski, poetično, romantično, između redaka, a danas se ogoljavamo do kraja. I još nešto: Fitzgerald, iako kritičar neproduhovljene Amerike, i sam tijekom života uživa u posve tjelesnom, površnom, dekadentnom... pa nam, znajući to, s vremenom cijela priča postaje manje uvjerljivom.

Kad sam se već dotakla izgubljene generacije, ne bi bilo pošteno ne spomenuti (a i ne pročitati, naravno) neke druge autore koji pišu o istom vremenu, atmosferi, temama. Tek toliko ako se želite upustiti u jedno poznato okruženje iz perspektive nekoga tko je živio prije sto godina. Tu su, dakle, još John Dos Passos, Gertrude Stein, Ernest Hemingway, T. S. Eliot i mnogi drugi.

Zašto je ta knjiga polučila toliki uspjeh, teško je reći i nakon pročitane zadnje stranice, i nakon pročitanog niza kritika. Mnogi su očito suosjećali nezadovoljstvo, nemoć, neizvjesnost, nesigurnost tim načinom života. Možda su tražili utjehu u knjizi, možda pomoć da nadiđu površnost koja ih je zatekla, a  možda su se zaista željeli uvjeriti da žive na ovoj strani raja.

Kako je dakle knjiga koja govori o težnji za metarijalnim polučila golem uspjeh, tako je i Fitzgerald polučio uspjeh na privatnom polju potaknut materijalnim koje mu je donijela knjiga. Ukratko, nakon što se obogatio izdavanjem i prodavanjem Ove strane raja, Zelda se vraća u njegov život, a već 3.4. iste godine se vjenčaju!

Živjeli su u izobilju, na francuskoj rivijeri lumpovali s najpoznatijim pripadnicima tadašnjega jet-seta. Znajući to, ostaje nam knedla u grlu pri čitanju Fitzgeraldova moraliziranja.