Borba za projekt (toliko logičniji i zdraviji termin umjesto “titule”) Europske prijestolnice kulture, kao što već svi znamo, stigla je svome kraju - Europska je prijestolnica kulture za 2020. godinu Rijeka. Osnovu dobivanja projekta nisu činile lijepe oči, lobiranje ili postojanje najbolje kulturne scene u Europi, već prijavna knjiga koja je odgovarala na ključna pitanja Europske komisije (u rasponu od opisa turističke infrastrukture do gradske povijesti) te predstavljala veći dio budućih razvojnih planova koji se planiraju ostvariti u kontekstu dobivanja posla za 2020. godinu. O razvojnom aspektu projekta već smo pisali…   

U drugi krug borbe za Europsku prijestolnicu kulture prošli su Rijeka, Pula, Dubrovnik i Osijek te su u svim onim svojim prijavnim knjigama nastojali pokazati u kojoj će mjeri upravo za njih projekt biti razvojan. A gdje je priča o razvoju, tu je uvijek i određena potreba za nadvladavanjem aktualnih problema ili negativnih tereta prošlosti. Pula i Rijeka u tome su možda bile najočitije i najartikuliranije - i jedan i drugi grad htjeli su uopće “osvojiti” novi prostor za postojanje grada - Pula se “igra” (“Play” je dio komunikacijskih poruka Pule) s vojnom baštinom koju su ostavili Austro-Ugarska i Jugoslavija s glavom metom izraženom u velikom prostoru Muzila, a Rijeka je pak pokazala problem industrijske baštine, što je kovanica u kojoj je u ovom trenutku prevelik naglasak na “baštinu”. Dubrovnik nije govorio o industrijskoj, ali jest o kulturnoj baštini kojoj se nastoji udahnuti život konkretniji od prolaska horda turista i filmske kulise. I Osijek se pozivao na neka prošla, “slavnija” vremena i nadao se da će mu Europska prijestolnica kulture vratiti to mjesto. Kada se za metaforu svog programa izabere “kisik”, a to je učinio Osijek, jasno vidimo kako se projekt doživljava i što može značiti jednoj zajednici.

Ni sada, na kraju puta, ne možemo biti potpuno sigurni da je veći dio građana do kraja i maksimalno shvatio o čemu je riječ osim o “tituli”, koja je priroda i cilj projekta, ali, ruku na srce, komuniciranje i predstavljanje toga ni jednom prijavnom timu nije bio jednostavan zadatak - svi su imali izazove svakodnevnog operativnog funkcioniranja i rad na prijavi za EPK uglavnom je bio dodatan posao, cilj natjecanja mnogima je djelovao apstraktan i dalek (uostalom kao i sama Europska unija…), nosi i “opasnost” razbijanja budžetskog statusa quo pogubnog za kulturu (odjednom budžeti moraju konkretno rasti dok je dosadašnji trend bio suprotan)... Još kada tome dodamo nihilistički dojam (možda i želju) mnogih da sve propada (izbjeglice, dužnička kriza, vruća ukrajinska granica…), ne čudi što povremeno nastaje i apatičan društveni moment. Sjajnu priliku da do kraja pošalje i izgradi konstruktivne poruke na razini Europske unije sada ima Rijeka. Upravo zbog važnosti projekta zanima nas stoga kakvo su mjesto u prijavnicama finalnih natjecatelja imale knjižnice, a čini se logičnim očekivati da to mjesto bude značajno jer govorimo o jednoj od ključnih ustanova u kulturi svake od ovih zajednica.

Koliko su knjižnice bile značajne i u kontekstu dosadašnjih Europskih prijestolnica kulture, svjedoče i dosadašnji provoditelji projekta, a ilustracije radi istaknut ćemo dva primjera, jedan pozitivan, a jedan negativan. Krenimo od loše vijesti - to je naravno Maribor u kojem je za 2012. godinu predviđena izgradnja nove zgrade središnje narodne knjižnice, ali se to nije dogodilo, uostalom kao i cijeli niz drugih aktivnosti u tom gradu. Rečenica RTV Slo po raspletu situacije dovoljno je ilustrativna : “V Mariborski knjižnici so izgubili upanje, da bo občina izpolnila svojo obljubo in začela obnovo osrednje enote knjižnice na Rotovškem trgu. Po besedah direktorice knjižnice Dragice Turjak so končno uredili gradbeno dovoljenje za prvo fazo projekta, a zataknilo se je pri denarju, ki ga ni niti v občinskem niti v državnem proračunu.”

Ravnateljica knjižnice i sama nam je posvjedočila o promašenim šansama, lošem postupanju lokalne samouprave pa je to ostala samo još jedna mariborska frustracija u ladici.

S druge strane, postoje naravno potpuno suprotni primjeri, a jedan je od upečatljivijih Dokk1 u danskom Aarhusu, koji će biti Europska prijestolnica kulture 2017. godine, gdje je već prije vremena izgrađen i jedan od ključnih infrastrukturnih projekata. U centru Dokk1 smještena je i jedna od najvećih i konceptualno najsuvremenijih europskih knjižnica, što se uklapa u već poznate i priznate dobre prakse zemalja kao što su Nizozemska, Danska, Švedska...  Nova knjižnica u Aarhusu građena je kao središte zajednice, mjesto javnih servisa, modernog stvaralaštva i otvorenog pristupa. Uostalom reportažu iz Aarhusa već nam je donijela naša Alica…  Ilustrativan je i za knjižnice uspješan primjerak Pečuha koji je bio Europska prijestolnica kulture 2010. godine. 

U razvoju projekta kao što je Europska prijestolnica kulture svi hrvatski gradovi imali su različitu startnu poziciju na brojnim područjima, pa je takav slučaj i s knjižnicama - Pula se s obzirom na noviju središnju zgradu doživljava kao mjesto dobre infrastrukture, ali s druge strane Istarska županija još nema bibliobus; Osijek već radi na izgradnji Sveučilišne knjižnice, koja će se možda i upravno odvojiti od narodne knjižnice, a Dubrovnik kao i Rijeka kreće iz pozicije infrastrukturnih izazova... No pitanje pozicije knjižnica u kontekstu Europske prijestolnice kulture nisu samo zgrade, već cjelokupni programi, odnos sa zajednicom, zaposlenici, pristupi, vizija i naposljetku cjelokupna energija koja iz toga proizlazi.  

Pula

Pula je grad koji se po mnogočemu doživljava sličnim pobjedničkoj Rijeci (brodogradnja, punk, nezavisna scena…) pa se i doživljavala kao ozbiljna konkurencija, posebno s istarskim kontekstom. Zanimljivost pulske prijavnice zainteresiranima za knjigu i čitanje nije malena - u prijavnicu je, kao jedan od temeljnih programa, uvršten “Book House”, nešto što već na jezičnoj razini posjeduje najočitiju vezu s knjigom i knjižnicom. U dobroj mjeri riječ je o nečem što programski i lokacijski izrasta iz poznatog pulskog sajma knjige: Book House creates a multidisciplinary space with strong focus on European literature, residencies, book publishing and translating. It is realised in the building of the House of Veterans which was a place of an elite club of Austro-Hungarian military officers called Marine-Kasino in the early 20th century.

Gradska knjižnica Pula partner je programa, i to posebno u segmentu koji se tiče prilično široko zamišljene ideje o mobilnosti knjiga: Books on the Move transforms busses, bikes and boats into mobile libraries (bibliobikes, biblioboats) that activate neighbourhoods of Pula, small Istrian villages and towns along the Adriatic coast. Bibliobus - a project initiated by the Public library of Pula–connects smallest Istrian communities into a movable library network. Also, the recently restored wooden boat Martinščica becomes a Biblioboat that hosts authors in sailing residency programmes and cultural events along the Adriatic Coast, especially in the off-season. Istra naime, poznato je, još nema bibliobus na županijskoj razini i upravo taj trenutak iskorišten je za dodatno snaženje priče.

Mreža istarskih knjižnica nalazi se kao partner i u još nekim projektima koji se javljaju u prijavnoj knjizi, npr. projektu LACOM: Language and Communication Open Museum, koji je “a platform for researching, archiving, interpreting and presenting the many ways in which humans communicate, now as well as throughout human history. The goal is to offer a more comprehensive and innovative approach to language and communication studies and create interactive and entertaining programmes for interpreting and presenting scientific research in the field.” Dojam je da je Pula imala želju dodatno osnažiti već postojeće kapacitete rada u knjiškom sektoru te se tu knjižnica vidi kao partner koji može pomoći posebno u programskog segmentu rada.  

Dubrovnik

U dubrovačkoj prijavnici također postoje programi koji uključuju gostovanja književnika i razgovore o knjigama, ali uz njih se knjižnica ne navodi kao partner. Ono što se pak ostavlja za naslućivanje, iako ne kao ključan dio samog programa Europske prijestolnice kulture, jest razvoj infrastrukturnog aspekta knjižnice u Dubrovniku: Additionally, City of Dubrovnik has recently initiated an in-depth analysis and planning process for the projects of a new Concert and Library Hall and Komolac Culture Factory, as well as revitalisation of the heritage infrastructure of the island of Lokrum. These projects are not in the core focus of Dubrovnik 2020 candidacy, but fit in the framework of creating new infrastructural opportunities for, primarily, development of the local cultural sector activities and consequently the implementation of the Dubrovnik 2020 programme.

Zanimljiv i važan segment dubrovačke prijavnice jest fokus na nove uloge Lazareta u čijem se kontekstu više puta spominje knjižnica, ali čini se kao prije svega specijalizirane zbirke u sklopu kreativnih “hubova”:  A hybrid of a living room, lab and coworking space situated in Lazareti Arts Quarantine is a permanent meeting point for locals and visitors. Ponta (point, peak or cape in a coastal sense) is a library of selected books and magazines, cozy and lively intellectual and literary vantage point of cultural life where local meets international for conversation over a cup of coffee.

Zanimljiva pojava dubrovačke prijavnice jest analiza Rijeke dubrovačke, za koju je utvrđeno da nema nikakvih kapaciteta za kulturu, a upravo je tamo ogranak knjižnice Nova Mokošica, koja je uostalom i bila uključena u projekt i razvoj veze sa zajednicom. U svakom slučaju, bila bi to točka dubrovačkog programa u naseljima da je projekt pripao tom gradu…

Osijek

Osječka prijavnica nakon čitanja ostavlja dojam nijansu skromnije ispunjene od konkurentskih iako je također puna vrlo zanimljivih projekata koji bi bili od velike vrijednosti za Osijek. Osječani se nisu libili reći i ponešto o konkretnim konzumentskim kulturnim navikama stanovnika - utvrđeno je da u slobodno 50 % stanovnika ponekad čita knjige, a 93 % ponekad gleda i televiziju...

U prijavnici knjižnica se relativno rijetko spominje iako je sastavni dio dijelova koji mapiraju, tj. popisuju cijelu kulturnu zajednicu iza tvrdnje: The cultural community of the city and of the region, institutional and extra-institutional alike, with special emphasis on affirmative and creative individuals, talents and initiatives, significant artists – they are all dedicated to joint creation of a successful cultural programme.

U listi aktivnosti u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture istaknuta je već otegnuta obnova Paviljona u Gradskom vrtu, gdje treba nastati već 2016. godine i odjel Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek.

Ograničenom tematiziranju knjižnica unatoč, treba istaknuti da je u Osijeku u tijeku proces izgradnje Sveučilišne knjižnice, čiji je kamen temeljac postavljen u ljeto 2015. godine te se ostvaruje kao dio razvoja Sveučilišnog kampusa.

Rijeka

I na kraju, na red je stigao i kratak osvrt na pobjedničku riječku prijavnicu. Gradska knjižnica Rijeka, posebno u infrastrukturnom, a time i razvojnom putu posljednjih dvadeset godina prolazi vrlo neobičan put. Nakon gašenja projekta izgradnje nove zgrade na Klobučarićevom trgu i kretanja iz početka s projektom u T-objektu na prostoru bivše tvornice Rikard Benčić ostao je gorak javni okus i strah od neizvjesnosti. Ipak, projekt revitalizacije prostora Benčića ambiciozno je zamišljen i visoko isplaniran.   

Sama nova zgrada Gradske knjižnice Rijeka nije izravno tematizirana u prijavnici odnosno u samom budžetu projekta Europske prijestolnice kulture jer je uostalom riječ o projektu koji se razvija neovisno o 2020. godini i dio je gradske strategije razvoja kulture. Ono što je u prijavnici istaknuto jest vrijednost i smjer razvoja samog kompleksa Benčića i time knjižnice: It is one of the biggest cultural infrastructure projects in Croatia. It has already been prepared for European funds and is supported by the Croatian Ministry of Culture. The project aims to create spaces and opportunities for the development of modern content and services that will link it with the whole community.

Sama Gradska knjižnica Rijeka u uvodnom je dijelu knjige opisana kao sastavni dio kulturne vibracije i inovativnog duha grada - “Rijeka City Library is dynamic in questioning the boundaries and limitations of its operation” te je ispitivanje granica moderne knjižnice iskazano kroz projekte kao što su rad s tabletima za umirovljenike, 3D printanjem za djecu, promociji knjige među sportašima…

Ono što je posebnost riječke prijavnice i uloge narodne knjižnice svakako jest projekt “Brick House”, u kojem knjižnica sinergijski ulazi s Art-kinom i Gradskim kazalištem lutaka Rijeka - tzv. Ciglena zgrada u kompleksu Benčić postat će tako jedinstvena baza odgoja i obrazovanja za djecu: Our solution was found with the Brick House, a municipal initiative in a unique recycled factory, mix-ing institutions and programmes, providing content radically different to any initiative today in Croatia. The Brick House is both a physical space and a node for cooperation, headed by key cultural institutions. It serves as a focal point of knowledge and inspiration for the entire population, particularly kids. The Brick House model includes research, promotion of reading, informal education and active participation of children.

U kontekstu aktivnosti “Brick Housea” svi partneri razradili su i vlastite programe koji će biti uvršeni u njen rad kao dio Europske prijestolnice kulture. Među njima je i manifestacija u potpunosti posvećena dječjoj knjizi i pisanom stvaralaštvu za djecu, a koja izrasta iz postojećeg Tjedna dobre dječje knjige, samo što u kontekstu Europske prijestolnice kulture dobiva novu europsku dimenziju. Za pitanje čitanja i pismenosti djece i mladih zanimljiv je i razvoj specijaliziranog online medija za djecu predstavljenog pod radnim nazivom Brickzine, a predviđen je i razvoj programa uz Županijski bibliobus.   

Važan je program i “27 Neighbourhoods” koji se tiče života kulture u gradskim naseljima i ostalim mjestima Primorsko-goranske županije, a u kojem, s obzirom na mrežu knjižnica u PGŽ-u i u ograncima po samoj Rijeci, manje knjižnice mogu pronaći svoju važnost i prilike.  

Opći je dojam da uloga knjižnice u kontekstu EPK nije u svim sredinama tretirana jednako - dok je u pojedinim sredinama ta uloga predstavljena znatno diskretnijom (Osijek i Dubrovnik), u Puli biva znatno konkretnija ne bi li na primjerku Rijeke u rukama imali pristup koji predstavlja novost u regionalnim prilikama. U zaključku ove male analize ostaje nam stoga samo zaključiti da se pred ambicioznim riječkim projektom nalazi mnogo ozbiljnog posla, a iz čijeg će se uspjeha vjerojatno moći crpiti neki novi upravljački i odgojno-obrazovni modeli primjenjivi i u drugim sredinama. Uostalom, svako mjesto ima svoju djecu i treba svoju “Dječju kuću”... 

Vas svakako pozivamo da i sami istražite i pročitate prijavne knjige svih gradova (pa i onih koji su ispali u prvom krugu - objava bi trebala biti važna stavka transparentnosti javne uprave) ne biste li dobili bolji, cjelovitiji i možda pouzdaniji uvid od naših fragmentarnih, možda subjektivnih i ukratko predstavljenih opažanja. I svakako valja imati na umu da ono što je predstavljeno u prijavnim knjigama ne čini cijelu kulturu i kulturnu produkciju pojedinog mjesta već samo one segmente za koje su timovi vjerovali da mogu biti osnova uvjerljive prijavne knjige.