Za Udrugu za promicanje urbane agrikulture i održivog razvoja "Zona 00" Rijeka sigurno ste već čuli kroz priču o urbanim vrtovima. S obzirom da znamo da to nije jedina stvar kojom se Udruga bavi, pričali smo s vrijednim članovima Dorom Tkalec, Sonjom Katanom i Borisom Bilićem, proniknuli u sve njihove "zelene" tajne te doista puno toga naučili.

Zono 00, recite vi nama što uopće znače ove dvije nule u vašem nazivu? Razbijmo ili produbimo misterij.     

Dora: U permakulturnom dizajniranju prostora postoji nešto što se zove zoniranje pa je primjerice zona 0 dom, zona 1 okućnica, odnosno prostor s elementima koji nam svakodnevno trebaju i tako dalje sve do zone 5 koja predstavlja divljinu, odnosno netaknutu prirodu koja nam služi za promatranje i učenje jer svaki element uključen u sustav oponaša prirodu. Zona 00 označava, pogađaš, nas! Čovjeka, ljude, srce održivog sustava! :)
 
Za Zonu 00 sada će kroz projekt urbanih vrtova, o kojima ćemo nešto kasnije, čuti šira javnost, no već neko vrijeme vrijedno radite. Koji su to projekti kroz koje ste isprofilirali aktivnost i na čemu su vam fokus i i ciljevi? 

Dora: Nismo stigli ni nastati kao udruga, a već smo ostvarili brojne suradnje - što na lokalnoj, što na nacionalnoj razini. Udruge su u svojoj biti permakulturne jer stvaraju mreže suradnje i uzajamne pomoći. Pa smo tako prijatelji sa Smartom, ZMAG-om... Do sada aktualni gradski vrtovi, drenovske udruge "Dren" i "Bez granica", sad su nam već redovito partneri u "zločinu" pa tako skupa uređujemo Lokvicu, prirodnu lokvu na početku šetnice prema Velom vrhu čiju su prirodnu, povijesnu i društvenu vrijednost Drenovčani prepoznali, a mi objeručke prihvatili sudjelovati u njezinom očuvanju. U narednu fazu uređenja uključili smo i Dječji vrtić Rijeka, podcentar Drenova, što nas posebno veseli jer otvara brojne mogućnosti pozitivnog utjecanja na buduće naraštaje.

Naš glavni cilj je promoviranje održivog načina življenja pa smo tako na Drenovi, opet u suradnji s lokalnom udrugom "Bez granica", osmislili cjelogodišnji ciklus društveno angažiranih dokumentarnih filmova pod nazivom Filmska zona bez granica. Projekcije će biti vezane za temu filma, ne bismo li inspirirali građane i potaknuli na akciju. Prva projekcija je 6.ožujka, počinjemo filmom Snaga zajednice/The Power of Comunity: How Cuba Survived Peak Oil. Što ćemo i kako kad nam jednom ponestane nafte? 

1912491_261114147398591_333371117_o

Pretpostavljam da su članovi većinom volonteri i entuzijasti? 

Boris: Svi članovi udruge su volonteri i entuzijasti koji ulažu svoje slobodno vrijeme, vještine i naravno ljubav u aktivnosti i projekte koje provodimo. Ako se sve bude razvijalo prema planu, u jednom trenutku trebat ćemo i stalno zaposlene. Za sad je još prerano za to.

Dora: Već sad smo si toliko posla zadali da bismo se svi trebali zaposliti u udruzi! :)

Sonja: Svi smo volonteri i entuzijasti, ljubitelji i simpatizeri permakulture koji vjeruju da se ljudske zajednice mogu organizirati na način kojeg karakterizira obilje, kreativnost, inovativnost i podržavajući sustavi koji se međusobno nadopunjavaju i podupiru u rastu.

Rijeka je do nedavno bila grad teške industrije, tame, smrada... S njenom propašću, što nas ne veseli, ipak se javljaju neke nove perspektive... Je li integracija ekologije i ekoloških principa u svakodnevicu i ekonomiju jedan od njih? Koji su smjerovi, a da ne ispadne da govorimo samo o "zelenom" marketingu? 

Boris: Propast industrijske proizvodnje, uz sve nedaće koje je donio, ne mora nužno odrediti sudbinu Rijeke u negativnom kontekstu. Kako se više nema što spasiti od industrije, koja uglavnom ekološki nije bila primjerena današnjem dobu, vrijeme je za nove početke. U osmišljavanju novih temelja gradske ekonomije ekološka/zelena komponenta mora biti prisutna jer bez nje nema održivog razvoja. To je, naravno, zadaća cijelog svijeta, a ne samo našeg grada. Idealno bi bilo iznimni ljudski potencijal koji postoji u Rijeci i bližem okruženju usmjeriti prema razmišljanju i djelovanju na ostvarenju prehrambene, energetske i ukupne ekonomske samodostatnosti jer resurse za to imamo.

Sonja: Integracija ekologije i ekoloških principa u svakodnevicu i ekonomiju je nužnost, ne samo budućeg razvoja Rijeke već i cijelog svijeta. Svjedočimo vremenu raspadanja postojećih sustava, vremenskih nepogoda i katastrofa. Poruke su jasne, u daljnji razvitak moramo uključiti prirodu i njene zakonitosti te se učiti oslanjati jedni na druge. Vrijeme kompetitivnosti i trčanja za profitom polako odlazi.

Dora: O, Rijeka je krcata potencijalima, "samo" se moramo regrupirati, sagledati stvar iz drugačijeg kuta. Samo jedan primjer je kiša, na koju se Riječani poslovično žale, a to je vrijedan, neiskorišteni resurs, taj naš trade-mark!

Krećete u razvoj urbanih vrtova u Rijeci. O kakvom je projektu riječ i kakve rezultate očekujete?

Boris: Riječ je o pilot projektu za koji smo uvjereni da će se pokazati uspješan i da će potvrditi ono što već znamo - Rijeci, kao i drugim gradovima, trebaju urbani vrtovi. Najveće zadovoljstvo će nam biti ako ovaj projekt pokrene niz drugih sličnih akcija i bude ogledni primjer svima kako se i kroz volonterski angažman može pokrenuti značajne i pozitivne stvari.

Sonja: Prostor prvog riječkog zajedničkog urbanog vrta osmišljen je kao mjesto edukacije o ekološkim metodama vrtlarenja, ali i kao mjesto susreta. Očekujemo da će naši sugrađani prenijeti znanja stečena na radionicama u svoje vrtove i vrtove svojih susjeda.

Dora: Vijest o pokretanju gradskih vrtova je svježa, a već nam se toliko ljudi javilo da je izgledno da će građani zazeleniti Rijeku i učiniti je jestivom na svakom koraku. Kako je Boris rekao, ovo je pilot projekt i služi tome da nam pokaže kako građani dišu i što nam je dalje činiti. Svakako smo tu da podupremo slične projekte.

Kako se svakodnevno educirate? Koliko uopće na hrvatskom jeziku ima zanimljive i korisne literature? Što nam možete preporučiti? 

Sonja: Permakultura i urbana agrikultura se u zadnjih nekoliko godina rapidno šire cijelim svijetom, a time raste i broj stranica i kraćih videa i filmova na internetu koji se bave njihovom praksom. Za publikacije na hrvatskom jeziku uglavnom su se pobrinuli ZMAG i Kneja, a na njihovim stranicama možete naći malu riznicu znanja.

Dora: Ja se svakodnevno educiram praksom u vlastitom domu i vrtu! :) Mnogo je knjiga iz područja permakulture koje bi bilo dobro prevesti na hrvatski jezik, no literature ima, tako da isprike nema! :) ZMAG je, osim što izdaje vlastite priručnike, osnovao malu knjižnicu s mnogo korisnih knjiga iz područja održivog življenja u koju se svatko može učlaniti. Za inspiraciju i promjenu načina razmišljanja o svijetu i životu preporučujem Revoluciju jedne slamke Masanobua Fukuoke, za informiranje o tome što je permakultura mali praktični Vodič za početnike Grahama Burnetta u izdanju ZMAG-a i Što čitaš?, a sad kad vegetacija podivlja, ne odvajam se od Enciklopedije samoniklog jestivog bilja Ljubiše Grlića.

Jeste li vidjeli projekte "zelenih knjižnica"? Mislite li da bi nešto takvo bilo zgodno i u Rijeci?

Sonja: Naravno, što je više organizacija uključeno u informiranje o održivim načinima življenja i zelenim tehnologijama, šira je platforma za generiranje novih inicijativa i poduzetničkih pothvata koji bi rezultirali boljom kvalitetom života i otpornijim zajednicama. Prava i pravovremena informacija je ključna za svaki prvi korak.

Dan otvorenih vrata Zone 00 - gužva i puno pitanja otkrivaju značajan interes za održivi razvoj.  

DSCN2694

 

Aktivni ste i u Grupama solidarne razmjene. Što je to zapravo? Vjerujem da je većini ljudi ideja vrlo strana...

Sonja: Grupe solidarne razmjene su neformalne grupe građana koje nastoje kupovinom zdrave i prirodne hrane po pristupačnim cijenama dugoročno podržati i osnažiti male hrvatske lokalne ekološke proizvođače te razviti solidarne odnose utemeljene na međusobnom povjerenju kako s proizvođačima, tako i unutar same grupe. Najčešći primjer aktivnosti grupe je zajedničko nabavljanje organskog sezonskog voća i povrća direktno od lokalnih uzgajivača, no unutar grupe potiče se i međusobna razmjena usluga i dobara te znanja i vještina. 

Takve grupe već niz godina postoje u gotovo svim dijelovima razvijenog svijeta, a početak im se prati u Japanu 70-tih godina u «Teikei» grupama kada je skupina žena tražila alternativni način nabavke hrane u odnosu na supermarkete. Ponajprije su tražile zdravu hranu i odnos zasnovan na povjerenju, ali i lica, identitete vezane za zemlju i hranu koju ona proizvodi. Počele su stvarati mrežu odnosa s lokalnim poljoprivrednicima baziranu na razmjeni zdrave hrane koja je zahtijevala jednak trud potrošača i proizvođača na način da su potrošači dijelili rizik vezan za proizvodnju hrane. «Teikei» znači uzajamnosti ili partnerstvo, a bazira se na «Yuki» kulturi u čijoj je srži da seljak u svom poslu treba pratiti određeni red tako da ne remeti sklad s prirodom, to jest da treba svakodnevno paziti na određena pravila ponašanja koja su potom povezana i s društvenim pravilima. Intezivna i kemijska poljoprivreda koja se širila nakon drugog svjetskog rata poremetila je tradicionalni sklad koji se sada kroz razne modele grupa solidarne razmjene, grupa odgovornih potrošača ili društveno podržane agrikulture ponovno ukorjenjuje u zapadnom svijetu.

Dora: Gotovo se sva poljoprivredna proizvodnja danas u Hrvatskoj odvija na malim obiteljskim gospodarstvima. Ti su ljudi u nemilosti velikih trgovačkih lanaca koji njihovu hranu otkupljuju za siću po hoćeš-nećeš principu dok se seljak nema vremena uz zemlju baviti i plasmanom svojih proizvoda. Tako gospodarstva mahom propadaju, a s druge strane do zdrave, domaće, ekološki proizvedene hrane običnom je građaninu teško doći. Grupe solidarne razmjene logičan su odgovor na ovakvo sadašnje alarmantno stanje hrvatske poljoprivrede s jedne i nemogućnosti nabavke zdrave hrane uobičajenim kanalima s druge strane. Mogućnosti i dobrobiti pripadanja takvoj grupi nebrojene su, što si svakodnevno nanovo osvješćujem. U Hrvatskoj se u zadnjih nekoliko godina osnovalo desetak grupa u Zagrebu, Rijeci, Opatiji, Puli, Poreču, Osijeku, Splitu... Trudimo se razvijati model na nacionalnoj razini, a četiri riječka ogranka nastala iz početne GSR grupe također međusobno komuniciraju i surađuju pa i dijele proizvođače. O ovoj bi se temi dalo govoriti jako puno, uputila bih sve zainteresirane da pročitaju brošuru Grupe solidarne razmjene u izdanju ZMAG-a, kao i prvi broj Finih niti lokalnog razvoja, nedavno pokrenut časopis za prehrambeni suverenitet, a sve je dostupno među publikacijama na ZMAG-ovim stranicama...

Obične ljude sigurno zanima ima li u projektima i principima života koje generira paradigma održivog razvoja novca i isplativosti u svakodnevnom životu. Kakav je vaš dojam - isplati li se "živjeti i raditi zeleno"? 

Sonja: Održivi razvoj podrazumijeva isplativost u kvalitativnim prije nego kvantitativnim razmjerima. Isplativnost bi se kod zdravih pojedinaca i zajednica mjerila postignutom harmonijom, pri čemu se moraju uzeti u obzir individualne potrebe i obilježja uže i šire zajednice. Već su mnoga istraživanja dokazala da za osjećaj harmonije i sreće nije potreban novac već skladan odnos i podrška najbližih osoba i prirodnog okruženja, a to je i temelj održivog življenja i razvoja.

Boris: Rekao bih da tu nema nikakve dvojbe i da se sigurno isplati živjeti i raditi zeleno. Stvar se može promatrati pojednostavljeno/jednodimenzionalno i kroz nekakav ekonomski račun doći do isplativosti izražene u nekoj valuti ili procentima. Međutim stvarnu isplativost takvog života i rada je nemoguće izraziti kvantitativno jer je suština u kvaliteti koju brojke ne mogu opisati.

Nešto se šuška i o projektu "šumskog vrtića". Što je pak to? 

Dora: Šumski vrtići su u Europi koncipirani tako da djeca po cijele dane borave na otvorenom, bez obzira na vremenske pogode i nepogode. Blatna su, ali sretna i, što je najvažnije, zdrava, otporna na bolesti, razvijaju imunitet u prirodnom okruženju. Želja nam je promovirati boravak u prirodi za predškolski uzrast pa tako šumarke na Drenovi prepoznajemo kao idealno mjesto za razvoj ideje.

Sonja: Dijete rođeno i odgajano u gradu često vrišti kada blizu njega proleti neka buba ili mu nogu dotakne vlat trave. Rastu otuđeni od prirode i uče se oslanjati na sustave koje je čovjek stvorio i koji se najčešće pokazuju iluzornima, prolaznima i nesigurnima. Prirodni sustavi i prirodne zakonitosti su nepromjenjive i time jedino stalne i podržavajuće. Dijete koje upozna sebe na kiši, blatu, vjetru, snijegu, trči po neravnom terenu, zaobilazi stabla i preskače ispupčeno korijenje, spozna da sjeme u zemlji proklija te da, uz malo brige, naraste biljka koja daje plod koji je njemu hrana.

Takvo dijete realnije prolazi kroz život, samostalno donosi čvrsto utemeljene odluke bazirane na realnoj ekonomiji. Ono poznaje cikličnost prirodnih sustava i zna da je krajnji proizvod jednog sustava inicijalni resurs drugog, ništa se ne baca, energija se ne gubi. Vrtićki i školski vrtovi kao i «šumski vrtići» djeci pružaju takva iskustva. U suradnji s udrugom "Dren" s Drenove i Dječjim vrtićem Drenova ove ćemo godine provesti pilot program «šumskog vrtića» na području drenovske Lokvice u sklopu kojeg je planirana realizacija edukativnog sata o gibanju u prirodi u suradnji s Planinarskim društvom «Kamenjak», upoznavanje biljnog i životinjskog svijeta, čitaonica u prirodi u suradnji s GKR-om te niz kreativnih radionica u prirodi.

Koje riječke zone prepoznajete kao potencijal za buduće "zelene projekte" - malo inspiracije i maštanja za kraj! :))
 
Boris: Svaki riječki balkon, prozor, ravni krov ili bilo kakva javna ili privatna površina potencijal je za zelene projekte. Da bi se bilo koji od navedenih potencijala oživotvorio, potrebno je ljude inspirirati i pokrenuti na akciju.

Sonja: Uf, puno je zona unutar i oko Rijeke pogodno za «zelene projekte», počevši od centra i kompleksa Benčić do periferije i Sušačke Drage i jedne rekreacijske zone u obliku «jestive šume». Nadamo se da će naš primjer zajedničkih urbanih vrtova potaknuti i ostale udruge, organizacije i građane da sami razvijaju zelene projekte u svojim lokalnim zajednicama.

Dora: A zamislite tek ušće i donji tok Rječine kao zelenu oazu u centru dragog nam grada...