Očarani Sjeverozapadnim vjetrom, nestrpljivo očekujemo Mjesečeve sjene, nastavak Vašeg pripovijedanja čudesnih priča koje ste imali prilike (i sreće) čuti od svojih baka te nove zadivljujuće ilustracije koje ih upotpunjuju i dočaravaju. Naslov sugerira nešto drugačiju tematiku i promjenu atmosfere. Što ste to vidjeli u mjesečevim sjenama, kakve ste priče tamo iščitali? Zar je vjetar utihnuo? Trebamo li se brinuti ili možda čak bojati? 

Sjeverozapadni vjetar govori priče koje su vezane za vilinski svijet i razna bića šume. Ali to nisu jedine priče o kojima sam slušao kao dijete, tako da Mjesečeve sjene govore sve one druge priče koje se tiču “copernica”, odnosno vještica koje su stari ljudi vrlo često susretali. Priča o njihovom svijetu i bićima koja su se sakrivala u mjesečevim sjenama. Nekada se tim običajima može nasmijati, ali nekada se njih može i uplašiti. Mislim da će knjiga imati sličan dojam. U svakom slučaju, to su mjesta i događaji koji su iz ovoga kraja, mjesta gdje smo odrastali, mjesta za koja mislimo da postoje samo negdje drugdje, na televiziji i u bajkama, ali su zapravo donedavno bili živi tu u gotovo svakom grmu.

Stvaraju li Vam nagrade i priznanja koje ste dobili za Sjeverozapadni vjetar pritisak u daljnjem radu (npr. dok su se ocrtavale Mjesečeve sjene ili dok nastaje film prema Sjeverozapadnom vjetru) zbog mogućih velikih očekivanja čitatelja/gledatelja i struke? Ili Vas to još dodatno motivira?

Zapravo, kada se udubim u rad i kada me priča obuzme, ja zaboravljam na sve te neke okolne stvari i zapravo izvan tog svemira u kojem tada boravim ne postoji ništa dugo. Po tome ujedno znam da sam na pravome putu. A i to je nešto zbog čega sam ujedno spreman uvijek iznova započeti kreativni proces, bez obzira koliko se katkada nemoguća ili daleka realizacija činila.

Stvarno sam sada upoznao da je unutarnji svemir koji je u svima nama stvarno ogromno područje od kojeg možemo očekivati čudesa

Kako je došlo do ideje za snimanje filma? I kako ste odlučili da će biti igrani film, a ne animirani? Ili niste u potpunosti isključili animaciju?

Ideja je uvijek postojala i ta cijela priča za mene je oduvijek bila živa, tako da sam razmišljao kroz slike, scene, likove, pokrete već od samog početka. Mogu reći da je knjiga zapravo bila samo jedan od koraka prema realizaciji tog projekta. Odluka da će biti igrani film jednostavno se nametnula kao smjer koji je ta ideja tražila za sebe, način na koji mi se činilo da će ta priča biti najbolje ispričana. Animacija kao takva nije isključena iz tog projekta, ali je samo jedan od medija koji omogućava realizaciju i na taj će način biti dio filma.

Alisa u Zemlji čudesa, Pinocchio, Andersenove i Grimmove bajke, Poe, Frankenstein, Dickensova Božićna pjesma… Kako bi se mogao nastaviti ovaj niz klasika kojima ste dali osobni pečat? Kojim biste se pričama i autorima još željeli pozabaviti kao ilustrator ili redatelj/scenograf? Kako ih odabirete? Jesu li to Vaše omiljene priče iz djetinjstva, priče koje Vam osobno nešto znače, klasici za koje smatrate da im treba pristupiti na drugačiji način ili na koje treba skrenuti pozornost pruživši čitateljima priliku da ih iščitaju iznova, iz nove perspektive…? Ili možda priče odabiru Vas? 

Nekada priče biraju mene, a nekada ja sam biram priče. Mogu reći da sam bio sretan u oba slučaja dosad jer se uvijek radilo o svjetovima u kojima sam uživao ilustrirajući ih. Nekako se poklopilo da su me priče koje sam volio slušati i čitati na kraju pronašle. Vjerujem da će i dalje biti tako te se nekako veselim i svim onima koje još trebaju stići.

Koje su Vam omiljene knjige i autori iz djetinjstva?

Najdraže priče koje još i danas čitam stalno iznova i u njima pronalazim odgovore na pitanja koja me muče su Andersenova Snježna kraljica i Barriejev Petar Pan, točnije jedna manja knjižica - Petar Pan u perivoju Kensington.

Kakve knjige volite čitati, a kakve filmove (animirane i igrane) gledati (žanr i tematika)? Možete/želite li izdvojiti pojedine naslove knjiga i filmova ili imena autora koji su Vas se dojmili u zadnje vrijeme? Koliko ste kritični kao čitatelj/gledatelj? Gdje sve pronalazite uzore, inspiraciju, izazove, teme, motive…?

Osim bajki i priča, što se tematike i žanra tiče, dosta slobodno “šaram” u raznim smjerovima i nekako se vodim nekom intuicijom čemu ću se posvetiti ili što čitati... U svakom slučaju, to za mene mora biti svijet koji me može ponijeti i obuzeti i na neki način odvesti u neke nepoznate dimenzije. Tako da mene interesira i čitam etnološke zbirke Milana Langa, a katkada Carl Sagan. Često iznova čitam Tolkiena ili katkada istočnjačku filozofiju Sogyala Rinpochea. A onda se opet vratim braći Grimm i pronađem neku malu bajku koju još nisam pročitao pa me ona oduševi svojim jednostavnim jezikom i ogromnim svijetom sakrivenim iza rečenica. Ali najviše od svega volim kada mi netko čita ili priča jer onda mogu sve čuti i razumjeti i pustiti se slikama koje vidim.

Što Vas najviše inspirira i motivira za rad, a što demotivira? Što je najbolje/najljepše u poslu kojim se bavite? Osvrnuvši se na cijeli put od nastanka ideje za ilustracije/tekst/animaciju/scenarij/kostim i njezine realizacije do komunikacije s čitateljima/gledateljima, što Vas najviše veseli?

Mislim da me najviše veseli mogućnost da se bavim svojim unutarnjim svijetom kroz ovaj posao, što imam mogućnost da prekoračim vlastite granice i ograničenja pred svakim novim “zadatkom” i to mi najčešće postaje veselje za rad. Nešto novo, neistraženo, što se otvara kada zakoračim u neku novu temu ili neki novi projekt. Jer stvarno sam sada upoznao da je unutarnji svemir koji je u svima nama stvarno ogromno područje od kojeg možemo očekivati čudesa: što prije uspijemo uspostaviti komunikaciju s tim svijetom, to prije možemo početi “pričati”, “crtati” ili što god smo tamo vidjeli.

Ono što me motivira jesu ljudi koji su to uspjeli i koji bez straha mogu o tome govoriti i ponovno zakoračiti u taj “nepoznati” svijet.

Što još možemo očekivati od Vas, kakva nam još čuda/iznenađenja spremate?  Postoji li kakav novi pothvat ili područje u kojem biste se još željeli okušati? Imate li u tom smislu kakav nedosanjani san ili (zasad) neispunjenu želju? (Možete nam slobodno prišapnuti, nećemo nikome reći. A možda bismo Vam čak mogli pomoći da ih ostvarite? ) 

Ono što bih volio ostvariti jest projekt u koji sam krenuo. Sjeverozapadni vjetar pretvoriti u film. To je sada dugotrajan proces koji stoji preda mnom i za mene je zasigurno svojevrsna Himalaja na koju se treba popeti, ali, eto, oduvijek sam želio otići na Tibet. :D

Kada ćete sljedeći put doći u naš grad? 

Prvom prilikom kada me cesta do tamo dovede. 

Zavirite u Bašićeve radove...

Snjeguljica

Sjeverozapadni vjetar

Dalmi i brojevi

Alisa u zemlji čudesa

Pinokijeve pustolovine

Novela od stanca