Facebook - svi ga kritiziraju, svi se njime koriste. Već kroz "prijateljski" odnos s Vama na toj mreži može se primijetiti da ste prilično dinamični te da se smisleno i zanimljivo njime koristite. Gdje ste prepoznali njegovu vrijednost?

Na Facebook sam došla spletom okolnosti. Naime, nakon dugogodišnjeg bloganja na blogu.hr, pozvana sam pisati blog za Večernjak, pa su mi preporučili da ga „reklamiram“ i na Facebooku, odnosno da otvorim svoj profil (oh, kako to zapravo začudno zvuči!). Nakon nekog vremena zapustila sam oba bloga i zaigrala se na Facebooku.

Pišući u bespućima Worda, znam često izbaciti iz glave višak misli, a s vremenom mreža se pokazala odličnom za promociju i kulturnog kluba O'grada, koji vodi moja kći, a u čiji sam rad uključena. Tu je dakako i naklada Semafora,u kojoj radim, pa Društvo književnika za djecu i mlade, kojem trenutno predsjedam. O činjenicama da sam preko fejsa upoznala vrsne ljude, otkrila svoje stare šulkolege diljem svijeta, a i mogućnosti da se najbrže dogovaram i u vezi sa svojim književnim aktivnostima da i ne govorim. Eto, i Vi ste me pronašli u moru Facebook paukova kao paučicu na koju ste odlučili potrošiti nekoliko pitanja.

Sklonost promjenama

Govoreći o modernim sredstvima komunikacije, ne mogu propustiti pitati Vas o radiodrami. Osobno, radio doživljavam kao fenomenalan medij. Do jedne ste točke bili prilično aktivni po pitanju njihovog stvaralaštva. Kakvo je iskustvo raditi radiodramu, kakvo je njeno današnje stanje u Hrvatskoj i može li se nešto od Vas očekivati po tom pitanju?

Radio obožavam, radila sam na njemu i kao tekstopisac i producent, pa i voditeljica. Potom sam se koncentrirala na pisanje drama za radio, priča, a nekako mi je vrh bio objava poezije kod velikog Danijela Dragojevića. Imam već dovoljno godina da se mogu samopromatrati, pa zaključujem kako sam sklona promjenama. Furam stvar neko vrijeme, a onda se prebacujem na drugu livadu. Trenutno mi radio nije u fokusu, jer i ne stignem zbog drugih aktivnosti surađivati, no tko zna...

Čekaju li nas Facebook drame? ;) Naime, od lipnja se prilično dinamičnom pokazala stranica Književnost uživo na kojoj autori raznih profila – od potpunih amatera do već dokazanih profesionalaca premijerno objavljuju svoje kratke uratke ili dijelove većih cjelina... Kako vam se čini takva forma književnosti u kojoj se i sami okušavate?

Facebookom se treba maksimalno koristiti na pametan način. Jedan od njih je i stranica Književnost uživo. Ispred kulturnog kluba O'grada pokrenula sam tri natječaja: Pofejsiju, Mudrolicu i Putenu, natječaje za poeziju, aforizme i erotsku kratku prozu. Moram priznati da je odaziv bio velik, no vrijedno je imati i vrsno sito, jer pisati još nije zabranjeno, pa se među žitom nađe i podosta kukolja. Ipak, zaključno, trenutno na Facebooku ima književnog potencijala, to ne možemo osporiti i stoga je vrijedno editirati bilo koju formu.

Kako sam kao samostalna umjetnica zavedena u registru (oh, kako je to opet divan termin), kao dramaturg zagovornica sam osobito produkcije dramskih formi, druga je strana priče što poslije toga. Slutim da su iza leđa svih nas potrebni ljudi koji će u tom smislu sve tretirati kao „robu“ i nuditi je tržištu. Naime, postoje natječaji za dramu koji se realiziraju, no nagrađene drame i dalje „igraju“ na papiru. Drama je prvenstveno tekst za kazalište i to je isto kao i s knjigom. Jednostavno ju je otisnuti, no to nije život knjige, knjigu treba i promovirati i plasirati.

Predsjednica ste Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Razgovori s Vama po izboru izgledaju nadahnjujuće – energično, nabijeno, ambiciozno. Kako se razvijaju planovi na tom području? Tu sigurno ne možemo izbjeći pitanje financija...

Za financije nemojte pitati, no meni je u životu to uvijek bila stvar koja me nije previše opterećivala. Kao slobodnjak snalazim se u svim okolnostima. Trenutno prelijevamo iz šupljeg u prazno, jer nemamo taj „hladni pogon“ (o Bože, koji termini, koji termini?!) koji služi da pokrije stvari koje „oni“ traže od nas,a to su računovodstvo, promo materijali i ine nužnosti. Uz borbu za autorska prava koju provodimo vrijedno zamjerajući se još vrijednije onima koji su to zaslužili, revitalizirali smo biblioteku i ispucavamo čak devet naslova.

Osobno radim novu distribuciju, jer je knjižarska mreža devastirana, nužno je plasirati tamo gdje će netko i platiti (nije u Hrvatskoj narodni običaj), a i promovirati kako Bog zapovijeda. Dobili smo nešto lemozine za projekte koji će omogućiti i piscima izvan Zagreba književna gostovanja, te za dva projekta gdje će se pisci suočiti sa svojim čitateljstvom. Nadamo se međunarodnoj suradnji koja bi se trebala ove godine realizirati u Kanadi, a za tu priliku osmislili smo projekt kolaža dijelova djela lektirnih pisaca pod nazivom „Desetka lajk“. U mojim crnim fasciklima čuče spremni za start vrlo zanimljivi projekti, no brzo-polako, sve će doći na red.

Poticanje djece

Već smo imali priliku vidjeti naslovnice knjiga biblioteke Male Kluba prvih pisaca. Što nas tu očekuje?

U Hrvatskoj je trenutno vrlo teško producirati slikovnice, no povukla sam osobno nekoliko likovnih umjetnika da se okušaju u ilustraciji, koja poskupljuje proizvodnju, da rade praktički pro bono, jer to je svojevrsna promocija. Ipak, imamo takav sistem da pošteno dijelimo po prodaji, pa se nadam kako će u konačnici svi biti nagrađeni i iznad hrvatskih demotivirajućih uzusa. U prvom kolu biblioteke Male našla se garnitura vrsnih pisaca, većina su i lektirni. Dali su nam povjerenje, a trenutno me doslovno zatrpavaju novi rukopisi, jer su ljudi vidjeli da se nešto radi s vizijom. To je velik posao, no pokazat ćemo da se može, jer su teška vremena ponajprije izazovna.

Razgovaramo o djeci i dječjoj književnosti, a motiv za razgovor zapravo su nam neki novi životi književnosti na Facebooku. Gdje je u tom kontekstu mjesto dječje književnosti? Kako uz pomoć Facebooka odgajati nove generacije čitatelja?

Facebook je izvanredan upravo i za komunikaciju. Eto, ja preko mreže komuniciram sa svojim čitateljstvom, osobito tinejdžerskim. Posebno moram reći kako i na književnim susretima volim potaknuti djecu da mi se jave ako pišu. Volim im pomoći, predložiti gdje surađivati, kako doći do prve knjige. Trenutno tako imam dva sjajna rukopisa tinejdžera koje ću predložiti Upravnom za drugo kolo naše biblioteke. Jedan od njih sudjelovao je i mom projektu „Pišem ti priču“, koji se sastoji od književne radionice koju vodim i natječaja koji provodi naklada, te svake godine izdajemo zbornik dječjih radova. Ove godine ide treći...

Što nas čeka iz Vaše osobne spisateljske "kuhinje"?

Volim svakodnevno snatriti, pa sam si zadala dosta „posla“, a volim i povezivati ljude. Tako mi uskoro izlazi specifična slikovnica „Palac Sim i Palac Tam“ u suradnji s mojom kćerkom fotografkinjom Anom i dizajnerom Davorom Šunkom, pa zbirka kvazibajki „Jučer danas putra“ koju na specifičan način „ilustrira“ umjetnica pod kodnim nazivom „Bajkovita žica“ Ivanka Blažević Kiš, zatim nakupina sitne proze „Zagrebalica“, sa slikaricom Petrom Žabčić radim slikovnicu „Ružica i moćni Ogili“, a spremam se konačno sabrati i misli svog pokojnog oca Zlatka Stipaničića Aurela, čiji aforizmi pune antologije diljem svijeta, no uspio je producirati tek jednu knjigu.

Kad je riječ o plasmanu o kojem sam govorila, idem u jednu novu, za mene novu dimenziju, jer sam se ipak dobar dio života bavila i marketingom, no o tome ne bih puno jer trenutno još kotira kao poslovna tajna. Oh da, zaboravila sam reći kako, naviknuvši se na paralelke, pišem s kolegom Ratkom Bjelčićem roman „Služba reklamacija – prvo nezabranjeno izdanje“, te naravno zadnji nastavak „Bum Tomice“ pod brojem 5 koji će biti pojako drugačiji. Ima toga još, a i bit će, jer iako sam se donekle upoznala, ključna je riječ donekle.

Šesto