Odjavna špica sjajne serije Borgen od prije nekoliko godina - momentalno pamtim ime prevoditelja. A onda se ono počinje pojavljivati i ispod knjiških naslova meni dotad nepoznatih, redom odličnih sjevernjačkih autora.

U međuvremenu eto ga i na popisu nastavnika na Katedri za skandinavistiku zagrebačkog FF-a. Mišo Grundler, skandinavist, poliglot, audiofil; rođen 1988., odrastao u Slatini, a zadnjih 13 godina živi u Zagrebu. Uz skandinavistiku studirao je i anglistiku. Skrolajte dalje, čekaju vas preporuke s pokrićem, za čitanje/gledanje!

***

Koje kolegije držiš na Katedri za skandinavistiku, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu?

Redovito držim staronordijsku književnost i mitologiju u sklopu kolegija Uvod u studij skandinavskih književnosti, a povremeno uskačem i u Prevoditeljski praktikum kad se radi titlanje.

To je relativno mala i mlada katedra pri Odsjeku za anglistiku, kakva je atmosfera?

Atmosfera je domaća, svi se dobro poznajemo. Budući da nas je tako malo, Skandinavistika je gotovo kao obitelj, posebno zato što se neki od nas znamo još od dana kad smo skupa studirali.

Kako ti je bilo praktički iz studentskih klupa uskočiti s druge strane, za katedru? A studenti, kako ti je družiti se s njima, što smatraš da je važno da im preneseš, koje savjete od tebe mogu dobiti?

Budući da je razlika u godinama između nas relativno mala, rekao bih da smo si dosta bliski i da nema nekih ograda. Pogotovo kad se vikendom u sitne sate sretnemo u nekom klubu! Nastojim im približiti teme iz nordijske mitologije i saga, služim se primjerima iz popularne kulture, a u nastavi se koristim glazbom na staronordijskom jeziku i videomaterijalima.

Više-manje, trudim se da predavanje bude takvo da bi i meni bilo zanimljivo kao studentu. Drago mi je također kad mi se jave neki bivši studenti i pitaju za savjet danas kad oni rade prve korake u karijeri prevoditelja, nastavnika jezika i sl.

Prevodiš sa skandinavskih jezika i svi ti zavidimo što možeš čitati u originalu, jer već godinama se ne smanjuje hajp oko baš svega sjevernjačkog, krimića, serija, filma, mode i dizajna, organske kozmetike…

I mene redovito iznenađuje koliko je taj skandinavski đir popularan kod nas. Od fascinacije krimićima, skandinavskog namještaja koji gotovo svatko ima u svom domu pa do knjiga o onom famoznom, mistificiranom pojmu “hygge”, koje vrebaju iza svakog ugla… Doduše, bilo bi divno da kao društvo usvojimo i neke druge skandinavske odlike i navike, ali o tom potom.

Predrasude o Skandinavcima

Što je specifično za Skandinavce, za taj mentalitet? (ima li nešto što ne znamo, izvan svih ovih općeprihvaćenih stereotipa?)

Čini mi se da mnogi Skandinavce smatraju hladnima i nedruštvenima, no to je samo krivo protumačena njihova pristojnost i obzirnost prema drugima. Iz mog iskustva, uglavnom su vrlo topli, druželjubivi i dragi.

Kad odeš na sjever, što te veseli i oduševljava, što bez iznimke radiš, obilaziš, jedeš?

Pitaj me to nakon turneje po Švedskoj i Danskoj, koju planiram na proljeće. Zasad mi je, kao strastvenom pivopiji, najveća briga gdje pronaći pivo po cijenama pristupačnim ovim našim, za Skandinaviju skromnim, prevoditeljskim honorarima. :-)

Naslovi koje si dosad prevodio, kako su došli do tebe, uredničkom odlukom ili si imao privilegiju sam ih otkriti, pa predložiti?

Urednici, televizijski i oni iz izdavačkih kuća, uglavnom sami odabiru knjige, filmove i serije prema popularnosti, renomeu autora, dobivenim nagradama i sl., ali već poznaju karakter i sklonosti svojih prevoditelja pa znaju kome ponuditi koji naslov ili se posavjetuju s nama prevoditeljima prije nego što otkupe prava.

Sad se toga već poprilično nakupilo, pa ajmo izdvojiti tri: najizazovniji (za polomiti zube), subjektivno najdraži i profesionalno najvažniji - naslov koji je za tebe bio prijeloman, s kojim si ozbiljno zašao u prevođenje, s kojim si shvatio da želiš raditi baš to...!

Uh, ovo je teška kategorija. Postoji ona floskula da su prevoditeljima prijevodi kao djeca i nemoguće je odabrati najdraži naslov, ali uvijek postoje nijanse. Najizazovniji? Bez imalo dvojbe, najveći izazov bio je prijevod Ibsenova “Peera Gynta” za HNK u Zagrebu. Sve je bilo spremno za početak rada na predstavi kad je norveški redatelj Ulfsby shvatio da mi u Hrvatskoj nemamo prijevod “Peera Gynta” u rimovanim stihovima (kao što je pisano u originalu) nego u proznom tekstu.

Norvežanima je takva adaptacija bila neprihvatljiva, jer do izražaja ne dolazi Ibsenov karakteristični ritam i melodioznost. Imao sam nepuna tri mjeseca da prevedem tu dramu u stihovima i nisam bio siguran je li to izvedivo, pogotovo zato što nikad prije nisam prevodio za kazalište, ali na kraju se suradnja s glumcima, redateljem i dramaturginjom pokazala odličnom i predstava je doživjela uspjeh. Nadam se da je jednim dijelom za to zaslužan i prijevod.

Subjektivno najdraži?

To je definitivno serija “Borgen”, prikazana prije koju godinu na HRT-u. Iako je epizoda bilo puno, a rokovi su poslovično kratki, bio je pravi užitak prevoditi tako vrhunsku seriju pa to nisam uopće doživljavao kao posao nego kao razonodu.

Profesionalno najvažniji?

To je vjerojatno roman “Proroci fjorda Vječnost” danskog pisca Kima Leinea. Radi se o vrlo opsežnom djelu od gotovo 600 stranica, s temom danskog kolonijalizma na Grenlandu i stilom pisanja koji na trenutke podsjeća na klasike poput Manna, Joycea i Laxnessa, a u svakom poglavlju mijenja se perspektiva, stil pisanja, katkad čak i žanr.

Sve u svemu, to mi je definitivno najveći i najvažniji prijevod dosad.

Put

A kako si se uopće našao u skandinavistici, kad je trebalo odabrati studij kako je to kod tebe izgledalo? Što je presudilo, krimići, film...?

Sad bi bilo lijepo reći da je presudio Bergman ili Ibsen, ali s 18 godina najviše sam volio heavy metal i skandinavske bendove. Naprosto poželio sam razumjeti tekstove na švedskom ili norveškom pa sam uz engleski, koji sam već prije odlučio studirati, upisao i švedski. K tome, odmalena sam obožavao Andersenove bajke, pa je i to odigralo ulogu.

Studirao si švedski, a kako se snalaziš s ostalim skandinavskim jezicima?

Da, švedski sam studirao, a tijekom studija slušao sam i kolegije iz danskog i norveškog. Poslije sam se nastavio baviti tim jezicima na svoju ruku i danas, zanimljivo, puno više prevodim s danskog i norveškog nego sa švedskog. Slučajno je ispalo tako, a unatoč velikoj sličnosti tih jezika, moram priznati da mi danski nekako najbolje leži.

Preporuči nam, molim te, neke skandinavske naslove i autore, svoja ultimativna otkrića, nema veze ako nisu prevedeni na hrvatski, snalazit ćemo se zasad s drugim dostupnim prijevodima...

Ovako na prvu loptu, svima bih preporučio fascinantni roman Carla Vallgrena “Povijest jedne čudesne ljubavi” i Laxnessovo remek-djelo “Islandsko zvono”, za koje je dobio Nobelovu nagradu.

Što se serija tiče, odlična mi je bila “Klica zla / Jordskott”, koja je kod nas nekako prošla ispod radara, mada se radi o napetom trileru na tragu Stephena Kinga. Trenutačno se veselim novoj seriji tvoraca Borgena pod naslovom “Herrens veje (Putevi Gospodnji)” i nadam se skorom prikazivanju i kod nas.

Pipi Duga Čarapa, knjige Tove Jansson… ima li još što kultno od slikovnica i knjiga za djecu, nama ovdje nepoznato?

Uh, slikovnice su posebno plodan žanr u Skandinaviji. Po tome su, usuđujem se reći, vodeći u svijetu. Na dječju književnost stavljaju poseban naglasak i svake godine izdaju mnogo knjiga za djecu.

Dojmila me se slikovnica “Zenobija” autora Dürra i Hornemana, u prijevodu prof. Dore Maček, a općenito oduševljavaju me sve slikovnice s ilustracijama slavnog Svena Nordqvista.

Kad se tvoje ima pojavljivalo na kraju svake epizode te fenomenalne serije Borgen (meni najdraže u ne znam koliko godina :)), mislila sam da je u pitanju fini stariji gospodin, bivši diplomat, koji sad u mirovini prevodi za gušt. :)) Preporuka za još koju seriju? I film!

Dakle, slažemo se po izboru serije! :-) I meni apsolutno drži prvo mjesto na ljestvici omiljenih serija. Ovaj fini stariji gospodin, osim gore spomenutih, još može preporučiti dansku povijesnu seriju “1864” i norveški krimi triler “Mammon”, koji radnjom neodoljivo podsjeća na Larssonovu trilogiju “Millennium”.

Od filmova, ako netko nije gledao danski “Jagten / Lov”, to je film koji se ne smije propustiti, a za one koji vole crni humor preporučujem urnebesni norveški film “Kraftidioten / Redoslijed nestanka”, koji je ove godine dobio i američki remake.

Prevođenje teksta, audiovizualno, usmeno, koji oblik prevođenja ti je najbliži, najuzbudljiviji?

Budući da sam u prevoditeljske vode ušao na HRT-u i najviše se bavio titlanjem, taj mi je oblik prevođenja i dalje najbliži i tu se osjećam kao riba u vodi. S vremenom sam više prešao na književno prevođenje i u njemu najviše uživam zbog nepredvidivosti svakog novog djela.

Usmenim prevođenjem bavim se povremeno i još imam strašnu tremu prije svakog nastupa. Divim se kolegama koji to rade redovito, jer radi se o zahtjevnom, fizički napornom obliku prevođenja.

Kad si skužio da voliš čitati i da ti idu jezici?

Naučio sam čitati vrlo rano, već negdje s četiri godine, i do polaska u školu progutao gomilu knjiga, a ta je ljubav s godinama samo rasla. Jezici mi valjda nekako prirodno leže, a engleski sam, kao i mnoga djeca, naučio uz televiziju naprosto slušajući govor i čitajući titlove. Očito me titlovi prate cijeli život. :-)

Koje su odlike dobrog književnog prevoditelja, zašto to ne može raditi baš svatko tko završi studij jezika?

Pa, prevođenje je zanat koji treba ispeći, kao i svaki drugi. Osim sklonosti prema knjigama i čitanju, treba neprestano raditi na vlastitom jeziku, na učenju finesa stranih jezika i, možda najvažnije od svega, nikada se ne zadovoljiti ostvarenim. Jedan dobar prijevod ne mora značiti da će i sljedeći biti takav.

Svaki je novi izazov i treba mu pristupiti ozbiljno kao da je prvi prijevod. I, dakako, treba čitati što više, kako na stranim jezicima, tako i na hrvatskom, učiti i dobivati ideje od drugih kolega prevoditelja, jer nerijetko me oduševi neko domišljato prijevodno rješenje i zapitam se bih li se ja toga dosjetio.

A prevođenje poezije, to mora da je iskustvo za sebe i još jedna neusporedivo viša razina složenosti…

Da, poezija je priča za sebe. Treba poznavati jezik u tančine, imati osjećaj za ritam, metriku i poetiku te, ono što je najteže, u potpunosti razumjeti začudne pjesničke slike.

Dosad sam prijevode poezije više radio za dušu, prevodio pjesme skandinavskih autora za književne časopise te osim “Peera Gynta” preveo zbirku danske pjesnikinje Cindy Lynn Borw, no svakako bih u budućnosti volio više raditi na poeziji. Što je veći izazov i zahtjevnost, to je veća motivacija.

Disciplina

Prevođenje podrazumijeva višesatni usamljenički rad s tekstom, s obzirom na to, što si - patnik ili sretnik? :)

Sretni patnik iliti mazohist. :-)

Kako izgledaju ti sati, imaš li kakve rituale?

Pa, recimo da imam dosta čvrstu disciplinu. Ustajem svako jutro u 5.30 i radim do 9-10 navečer. Pauze popunjavam pivom. :-)

I čega tu zna biti kad, recimo, ne ide sve glatko? :)

Uh, u takvim slučajevima treba nekako očistiti glavu, otići u šetnju, pustiti si neki veseli islandski doom, smazati čokoladu ili otvoriti novo pivo za poticanje kreativnosti. :-)

Što misliš da bi od naše književnosti pod hitno trebalo prevesti na neki od skandinavskih jezika?

Ranko Marinković zaslužio je biti mnogo poznatiji u svijetu, tako i u Skandinaviji. Jednog dana, ako ga netko ne prevede prije, možda se odlučim uhvatiti životnog projekta prevođenja “Kiklopa” na švedski.

S obzirom da razgovaramo na portalu jedne knjižnice, kakva su tvoja iskustva s knjižničnim prostorima i tamo zaposlenim ljudima, od djetinjstva do, evo, odrasle dobi kad si profesionalno vezan za knjigu? :)

Kad sam bio klinac u nižim razredima osnovne, tete iz slatinske knjižnice već su se smijale kad bi ugledale moju mamu. Dolazila je svaki dan posuđivati nove knjige, jer sam u toj fazi čitao knjigu na dan.

Danas, nažalost, zbog previše obveza ne stignem čitati toliko kao prije, ali miris knjiga na policama knjižnice na mene djeluje kao onaj Proustov kolačić madeleine. (Nema smisla za kraj ne ubaciti književnu referencu) :-)