Prvo sam upoznao Maju. Na Twitteru. Pa Maju uživo. U knjižnici smo trebali novi web. Ona je rekla da poznaje jednog dobrog dizajnera i jednog programera koji nije kao drugi jer puno više i šire razmišlja o onome što radi. Onda sam upoznao Marka, Zorana i Dobrišu. Zajedno smo surađivali gradeći Magazin.  Ivan je čuo da u knjižnici rade nešto s tabletima i e-knjigama, pa sam upoznao njega i Jasminu. Vana je pak radila na Muzeju djetinjstva (kao knjižnica smo im i mi pomagali), a netko je trebao napraviti vizualni identitet muzeja. Tako sam upoznao Martinu i Ninu. Radili smo i festival kreativnih industrija i progresivne kulture. Ovo "progresivne kulture" je nekako svima bilo smješno, ali tada sam upoznao Leu i Marinu.

U međuvremenu je propao još neki dućan u Bernardiju i nitko nije znao što s njim. U Magazinu smo razgovarali s Matijom o coworkingu. Putem se javila ideja da to i nama u Rijeci treba i da to može biti upravo Bernardi. Okupili su se ljudi zainteresirani za coworking. Među njima su se upoznali Lea, Marina, Mirna, Marko, Dobriša, Ivan, Jasmina, Martina, Nina,  a usput bar virtualno i Paula, Nikša, Ivana, Ivan (još jedan), Anja... Rodila se ideja da na nečemu rade zajedno. Nisu bili sigurni treba li međusobni odnos i kapacitete testirati na komercijalnom ili društveno korisnom projektu. Izbor je pao na društveno koristan projekt i to upravo za knjižnicu. Zato sada guramo bibliobus na ovakav način – u kljunu rode, na papirnatom aviončiću, u topu... Jer kreativci zajedno otvaraju svjetove koje obično oko ne vidi. Postavili smo im par pitanja na prepad - da, da ih upoznamo, shvatimo i nećemo kriti – pohvalimo.      

Dakle, akciju "Pogurajmo bibliobus" svojim dizajnerskim, programerskim, fotografskim, marketinškim, organizacijskim (...) sposobnostima su pogurali i:  

Kreativni kolektiv Kombinat - skupina mladih nezavisnih profesionalaca i studenata koja se bavi produkcijom kulturno-umjetničkih sadržaja. Stvaraju prekrasne pogreške. x. Iz kolektiva u ovom su projektu sudjelovali: Lea Jurin, Marina Toto, Mirna Gurdon, Ivan Vranjić, Anja Sušanj. 

Studio Artlan - Studio za razvijanje ideja i informacijske tehnologije. Sastoji se od:

Marko Žmak - Žmale - Voli kuhati i čitati stripove. U slobodno vrijeme bavi se web developmentom i IT poduzetništvom. I zbog toga nikad nema slobodnog vremena.

Nikša Mandić - Ne voli puno pisat o sebi. Malo se bavi web developmentom i malo peče kolače... I sve puno voli.

Paula Pintarić - Ovisnica o kavi, filmovima i putovanjima. Obožava svoj posao - dizajn i frontend development. Skuplja rubikove kocke i povremeno voli složiti poneku puzzlu.

Ivana Štimac - Handywoman web development tima. Vodi i koordinira aktualne poslove, pomaže i pruža support klijentima (onaj pravi, ne samo duhovni). 

Cipmann - Studio za grafički dizajn i copywriting, tj. za djela i riječi. Uživaju raditi s ljudima koji vole svoj posao koliko i oni svoj.

Molekula - Bave se milimetrima i pikselima, oni su studio za dizajn, razvoj internetskih i mobilnih aplikacija. 

Manufaktura - Vole rasturiti stvar i ponovno je sastaviti. Ograničenja ih inspiriraju. Najviše rade rješenja za web. Jednoga dana napravit će i svoju internetsku stranicu.

Iz uvoda smo shvatili tko ste kao pojedinci, ali tko ste kao cjelina i kako to da ste se okupili u zajedničkom radu? 

Cipmann: Mi smo ljudi s jako malo slobodnog vremena, ali jako puno volje; ljudi koji vole ono što rade; ljudi koji vole pomoći kad mogu; ljudi radnici; ljudi idejičari. I očito smo nanjušili te zajedničke osobine jedni u drugima, pa smo odlučili pomoći nekome koliko možemo, a istovremeno testirati našu radnu kompatibilnost.

Kombinat: U potpunosti se slažemo sa Chimpmannicama

Manufaktura: Kompeticija nas zamara, a kolaboracija nas inspirira i čini boljima.

Molekula: Inače su riječki kreativci raštrkani na individualnim projektima i ovo je rijetka prilika da smo se uopće našli, a potom i udružili na projektu. Teško nas je opisati kao cjelinu jer to (još) nismo, ali nas to nije spriječilo da dobro surađujemo. 

U svom izboru projekta na kojem ćete zajednički sudjelovati odlučili ste se baš za bibliobus. Kako i zašto je tome tako? 

Cipmann: Složili smo se da želimo raditi na društveno korisnom projektu, a upravo se tada šuškalo o bibliobusu i odmah nam je svima bio jako simpatičan. Ostalo je povijest.

Kombinat: Mislimo da je važno raditi na društveno korisnim projektima. Ovaj projekt vidimo kao naš mali doprinos poboljšanju kvalitete života u zajednici. 

Manufaktura: Mislim da je Toto iz Kombinata prva predložila da Bibliobus bude taj prvi zajednički projekt. Ili je to ipak Kile prvi predložio. (napomena u google docsu: Lea je prva predložila) Zapravo ne znam, nisam bio na tom sastanku. :) 

Kakvim vam se čini dosadašnje iskustvo ovakve suradnje? S jedne strane se prvi put susrećete međusobno u radnom procesu, s druge je ustanova u kulturi koja ima svoje specifičnosti…

Žmale: Ovo je bila prva stepenica na putu do naše buduće suradnje. Bibliobus kampanja se pokazala kao vrlo dobar probni projekt jer sadrži elemente u kojima je svatko od nas mogao sudjelovati: osmišljavanje ideje i koncepta, dizajn, copywriting, marketing i PR, web.

Cipmann: Iskustvo suradnje svakako je zanimljivo jer imamo i različite načine rada i različite interpretacije nekih pojmova i svatko ima svoj omiljeni radni dio dana i preferirani medij komunikacije te različite potrebe za komunikacijom i... Teško smo se mogli organizirati da se nađemo svi uživo (u biti, mislimo da se to nikad nije dogodilo!), a inbox je pucao po šavovima. Nekad se činilo vrlo izazovno, a nekad dosta uigrano. Što se tiče “klijenta”, uopće nismo imali osjećaj da se radi o ustanovi s obzirom na to da je njihov predstavnik svima-nam-dragi proaktivan Kile. 

Kombinat: Slažemo se sa Cipmannkama i Žmaletom. Puno “specifičnih” kreativaca, ali u našem slučaju ipak nije bilo: “puno baba, kilavo dijete”. Naprotiv. 

Problematika "Ustanova vs. Freelanceri" - dovoljno smo svi ozbiljni da znamo svoj posao i da smo odgovorni za dio posla koji smo preuzeli na sebe. 

Manufaktura: Kolaborativni proces rada je zapravo jako zanimljiv. To je proces u kojem puno učimo o sebi i o drugima. Nekome je to prilika da nauči obuzdati svoj ego, drugom da stekne vještine u artikulaciji i prezentaciji ideja, trećem da se malo makne iz svoja četiri zida… Super su trenuci u kojima međusobno kliknemo. Ovo su počeci, pa ima i nekih šumova i zastoja u komunikaciji, ali ovaj prvi projekt nam daje dosta optimizma za buduću suradnju.

Molekula: Svi smo bili jako pristojni i afirmativni, možda ćemo na sljedećem projektu biti slobodniji i ipak se oko nečega posvađati. To je jedino što je nedostajalo, ovako je sve ispalo idilično. 

Mislite li da je ovo dobar putokaz i za druge kreativce, poduzetnike... - posao i zarada naravno na prvo mjesto, ali povremeno treba pružiti ruku vrijednim projektima koji ne mogu sami? 

Cipmann: Svakako je dobar putokaz. Ako već ne zbog dobre karme i zadovoljstva jer si nekome pomogao, onda barem iz sebičnih razloga jer upoznaš ljude s kojima jednom u budućnosti možeš ostvariti i unosnu suradnju. A da ne govorimo o tome kako bi divan svijet bio kad bi svi barem malo svojih vještina i vremena podarili hvalevrijednim projektima.

Kombinat: Karma je zeznuta stvar :) Šalu na stranu, odgovor se nalazi u postavljenom pitanju: “Posao i zarada naravno na prvo mjesto, ali povremeno treba pružiti ruku vrijednim projektima koji ne mogu sami”.

Manufaktura: Danas nije jednostavno dobiti dobar i zanimljiv posao, naročito mladim i neafirmiranim firmama i kreativcima. Pro bono radom se zapravo “provocira” mogućnost rada na nekom zanimljivom projektu, stječe se iskustvo u riješavanju konkretnih problema, može se puno naučiti u cijelom procesu i na kraju ako se ozbiljno potrudiš, dobiješ kvalitetnu referencu za svoj portfolio. 

Drugi aspekt rada na društveno korisnim projektima je u nama kreativcima kao takvima. Naime, postoji jedno zanimljivo istraživanje koje su proveli znanstvenici sa MIT-a u kojem su pokušali istražiti što najviše motivira kreativce da rade genijalne stvari. Prva pretpostavka je bila da je to novac, odnosno neka vanjska motivacija poput bonusa na plaću i sl., ali ispostavilo se da to kod kreativaca zna biti čak i demotivirajuće. Pomislili su da je možda tako samo u razvijenim zemljama pa su proveli isto istraživanje u Indiji, ali i tamo se dogodila slična stvar s novcem. Na kraju su ipak uspjeli detektirati 3 temeljne stvari koje motiviraju kreativca. Na prvom mjestu je sloboda ili autonomija u radu. Na drugom je osjećaj ili mogućnost da rade nešto što služi nekom većem cilju, odnosno da je društveno korisno (opa!). A na trećem mjestu je pristojna plaća, odnosno plaća koja im omogućava da ne moraju strahovati o svojoj egzistenciji. Nije ni čudno da velike tehnološke tvrtke uvode u radni tjedan jedan dan kada zaposlenici mogu raditi što žele i da se u tom danu događa najviše inovacija i rješenja različitih problema. Isto tako postaje malo jasnije zašto toliko programera i dizajnera u svoje slobodno vrijeme i bez honorara razvija genijalni software koji je opensource i besplatan za upotrebu. 

Molekula: Koje druge kreativce? Ima ih još? Šalimo se, no svi smo male agencije ili partnerstva i jedino smo kroz suradnju mogli ovakav projekt realizirati u tako kratkom roku i tako dobro. Napravili smo dvije stvari, pomogli i proučili jedni druge te dinaminku suradnje koja može biti ponovno ostvarena na budućem komercijalnom projektu. 

Postoje li već planovi za budućnost i nove projekte, možda i one komercijalne prirode? 

Cipmann: Ne još, koliko mi znamo.

Žmale: Bit će ih uskoro. S ovakvim timom, nema da ne bude. :)

Kombinat: Vjerujemo da će nas kroz ovo prepoznati multimiljarderske tvrtke, pa ćemo se svi obogatiti :)  

Molekula: Obogatiti se vrlo vjerojatno nećemo, surađivati hoćemo. 

Hajde brzo, blitz pitanje svi redom - posljednje pročitana knjiga! :)

Žmale: Tri sjene (strip)

Cipmann/Čip: Julian Barnes – Levels of Life

Cipmann/Raimann: David Safier – Loša karma

Kombinat/Lea Jurin: Marina Fiorato - Gospa od badema (naravno ljetno štivo o alkoholu hahahah)

Kombinat/Marina Toto: Graham Green - Počasni konzul

Kombinat/Mirna Gurdon: Megg’s History of Graphic Design, Meggs i Purvis (da, znam, uopće ne zvuči pretenciozno :D)   

Manufaktura/Dobriša Radovanović: Forest & Tardi - Ipak i ovdje 

Molekula/Jasmina: Rework - Jason Fried, David Heinemeier Hansson

Molekula/Ivan: Designing for Emotion - Arron Walter

bibliobus_full res_001

Fotografije: Ivan Vranjić