Razgovor s Frankom vodila je njegova najbliža ekipa, ekipa volontera s kojima se druži u knjižnici i po doma. Sestre Crnko - Tamara i Sandra, Sanja Sanjalica, Orbi i Tea pokušale su iz Franka izvući sve što bi nas moglo zanimati. Iako, kako je Franko to dobro uočio, pokušale su zapravo doznati kad će muffini. Pa, pokušajmo i mi. Vjerujte, vrijedi doznati.

Franko, jedna od najdužih volonterskih aktivnosti koju radiš je čitanje priča starijim osobama u Domu Kantrida. Možeš li nam reći što te motivira da već godinama sudjeluješ u tome?

Da, već nekoliko godina sudjelujem u čitanju priča starijim osobama u Domu Kantrida. Motivacija za dolazak su mi upravo naši dragi umirovljenici koji su presretni kad im dođemo i s njima provedemo jedno subotnje jutro. Ima tu i pregršt smijeha i doza ozbiljnosti, potkrade se i poneka suzica, no poanta je da se svi zajedno dobro zabavimo, ispunimo im dio dana, te popričamo si o raznim crticama iz života. Zaista velika preporuka za sve ostale volontere koji ne znaju kako bi i gdje počeli s volontiranjem – čitanje umirovljenicima je dobra polazišna točka.

franko dom

Možeš li s nama podijeliti koju anegdotu s volontiranja ili kakav osobni volonterski ritual s tih čitanja?

Pa bilo je dosta anegdota, od kojih moram izdvojit momente kad netko od umirovljenika zaspi, pa počne hrkat usred čitanja priče ili kad nekoj zaboravljivoj nonici zazvoni mobitel na najjače uz „Everybody dance now“. Moj omiljeni moment je bio kad sam jednu priču Mire Gavrana smatrao predepresivnom za čitanje, pa sam usred čitanja promijenio tijek priče. Glavni junak i junakinja u mojoj verziji ostali su „živjeti sretno do kraja svojih života“, za razliku od originalne sudbine u kojem su svi poludili i pomrli.

Što se tiče rituala, nemam neki posebno, no važno je spomenuti da obavezno trebate pročitat priču prije nego što dođete na čitanje. Čisto da spriječite iščuđavanje i cerenje kad neku neobičnu riječ ili situaciju pročitate prvi put. Uvijek budite spremni.

Što si naučio iz tog iskustva? Kako je utjecalo na tebe kao osobu?

Kad sam krenuo na prvo čitanje davne 2013., imao sam strašnu tremu. „Kako ću ja to, kako će oni reagirati?“ bila su pitanja koja su me mučila. No čim uđete u prostoriju i ugledate ih kako vas srdačno pozdravljaju, zahvaljuju šta ste došli, grle vas, ljube, prođe vas odmah bilo kakva trema i bez straha krećete s čitanjem. Ma i da zaglibite, neće vam uzet za zlo. Šta da vam kažem, penzići su zakon.

franko penzici

Tko ti je najdraži voditelj? Pazi, samo je jedan točan odgovor.

Zapravo imao sam tri voditelja. Prvi čitateljski klub čiji sam bio član vodila je moja draga prijateljica i kolegica Tamara Crnko, no moram priznat da nisam bio toliko aktivan u toj svojoj prvoj sezoni. Pročitao bih knjigu, al' na sastancima sam većinom bio šutljiv i klimao potvrdno glavom. Nakon toga, bio sam u čitateljskom klubu „Almir i vjeverice“ koji je vodio Almir Maslić gdje sam se više opustio i prisustvovao raspravama. I naposljetku, od 2012. sam u „Sanjarima“ koje je do prošle godine vodila još jedna moja draga prijateljica, Sanja „Sanjalica“ Štajdohar zbog čijeg sam načina vođenja kluba zavolio i čitateljske klubove, rasprave i vođenje. Sanjalica je zaista jedna od najboljih i najkvalitetnijih voditeljica, pravi maher u svom zanatu, sestra po voljenju dječje i YA književnosti, velika prijateljica i kolegica za poželjeti.

Prošle si sezone bio i aktivan voditelj rasprava čitateljskog kluba Sanjari. Moramo primijetiti kako se i količina spečenih muffina smanjila negdje u to vrijeme :) :)  Kakvo ti je bilo iskustvo vođenja i moderiranja rasprava?

Ispravak netočnog navoda. Naime, još uvijek sam aktivan voditelj rasprava čitateljskog kluba Sanjari, no od ove sezone uvodim i novi način vođenja – bacam sve članove u voditeljske vode. Svaki mjesec voditelj rasprave je neki drugi član kojem pomažem u odabiru naslova i pripremanju za raspravu. Količina muffina se jest smanjila jer priprema za vođenje kluba nije mačji kašalj, a i dobro je paziti na liniju (hvala, Franko, nema na čemu, Sanjari moji). Treba pročitati knjigu, bez obzira ako vam je knjiga odlična ili grozna. Morate pripremiti raspravu u trajanju od sat-sat i pol, pripremiti pitanja o romanu, likovima, radnji. Da ne spominjem naravno samu pripremu pri odabiru naslova. Treba pronaći dovoljan broj primjeraka, odabrati tri naslova između mora dobrih knjiga. Zapravo se divim svim prošlim voditeljima jer tek od prošle godine vidim kako vođenje čitateljskog kluba nije samo dolazak s pročitanom knjigom i otvaranje rasprave. 

Koja ti je knjiga s čitateljskog bila najbolja za raspravu?

Uf, teško pitanje. Zaista smo kroz godine pročitali dosta izvrsnih naslova. Rasprave koje su mi baš ostale u odličnom sjećanju vezane su uz romane „Gonič zmajeva“, „Dječak u prugastoj pidžami, „Ubiti pticu rugalicu“, „Blaga je noć“, „Orkanski visovi“. Ma zaista smo čitali dosta dobrih, štoviše odličnih knjiga.

Koju raspravu pamtiš kao najdražu/najbolju i zašto?

Imali smo odličnih rasprava oko odličnih knjiga, no nekako najviše pamtite odlične rasprave oko loših knjiga. Zaista su najzabavnije, pogotovo ako se polovici roman čini odličan, a polovici grozan. Nekako mi je najbolje u sjećanju ostala ovogodišnja ljetna rasprava u vezi romana „Alabama Song“ na kojoj nas je prisustvovalo ravno troje ljudi; Sanja, Brko i ja. Sanja i ja u timu „koja grozna knjiga“, Brko u timu „knjiga je odlična“. Sanja i ja nismo fanovi kad autor uzima stvarnu osobu i pripisuje joj fiktivnu radnju, Brku to nije smetalo. Rasprava je trajala sat i pol i vjerojatno smo mogli o njoj pričati još sat i pol da se knjižnica nije zatvarala.

franko klub

S obzirom na to da ti tako dobro ide koordiniranje rasprava čitateljskog kluba, zanima nas kada ćeš organizirati i neki koordinirani susret igranja društvenih igara uz puno slatkiša i smijeha? :)

Pokušavam odgonetnut tko je postavio ovo pitanje i nekako mi miriši na Crnko Sr. Pa do kraja mjeseca zasigurno će se naći prostora i vremena i za ovakve 'evente'. :))

Hmm... Ovo se zove rubrika Vrli Volonter godine preporučuje. Znamo da je izašao Tajni dnevnik knjigoljupca velikog, ali prije no što ga kreneš ispunjavati, nabaci 5 naslova koji garantiraju da će osoba koja ih čita pustiti suzicu, histerično se smijati, oplemeniti biće (traži se najdraži klasik!), jako se prestrašiti ili biti dijete među redcima...

Ajme, samo 5? Joj. Hm, na pamet mi trenutno pada „Gonič zmajeva“ za puštanje potoka suzica, „Timmy Promašaj“ za histerično smijanje (iako smo Sanja, Orbi i ja JEDINI u tom timu izgleda, vi nas ne razumijete!), „Rijeka koja je tekla naopačke“ za oplemenjenje (?! Je li to riječ, ne znam, nisam studirao kroatistiku.) duše, grozomorno odlični „It“ Stephena Kinga za prestrašiti svaku kost u svom tijelu, te „Samo ne Ivy Pocket“ za biti dijete među redcima. Ima tu još naslova, al kad baš mora bit 5, evo prvih 5 kojih sam se domislio.

Što za tebe znači knjižnica i na koje načine ona sve utječe na tvoje biće? Koja je prva knjižnica u koju si kročio i što te navelo da zavoliš čitanac?

Knjižnica je za mene utočište koje ti nudi bezbroj naslova za uživanje, širenje horizonata, upuštanje u svijet mašte. Je l' postoji bolja stvar od knjižnice koja ti nudi toliko naslova koje uzmeš sa sobom doma, skuhaš si čaj, pokriješ se dekicom i svaki put se upuštaš u potpuno drugi magični svijet? Da vam odmah i odgovorim, ne postoji. Prva knjižnica kojoj sam pristupio bila je ona u osnovnoj školi Hreljin koju sam pohađao od 1994. do 2002. Moja ljubav prema čitanju započela je još u maloj dobi kad su mi mama, teta i nona čitale slikovnice i priče, bajke i basne Charlesa Perraulta, braće Grimm ili Ezopa. Najdraže su mi bile „Plesna haljina žutog maslačka“ i „Maca papučarica“. Ta ljubav je samo rasla u školi zahvaljujući pomno odabranim naslovima iz lektira koje nam je preporučala profesorica Doris Šimičević i zahvaljujući kojoj sam se upustio i u spisateljske vode pišući priče i pjesme na čakavskom jeziku.

Preporuči svakoj HP školi čarobnjaštva knjigu za koju si uvjeren da bi postala njihov zaštitni znak... ;) Ima nas u različitim redovima.

Hm, da vidimo.

Gryffindor – 'Knjiga izgubljenih stvari' – John Connolly

Hufflepuff – 'Rijeka koja je tekla naopačke' – Jean Claude Mourlevat

Ravenclaw – 'Coraline' – Neil Gaiman

Slytherin – 'American Psycho' – Bret Easton Ellis

Koja je tvoja najveća blamaža koju si doživio u Gradskoj (ne računamo poglede koje ti upućujemo kad ne doneseš išta za jest ili izjavu da je Tolkien dosadan)?

Prvo, još jedan ispravak! Nisam nikad izjavio da je Tolkien dosadan jer nisam nikad ni probao čitat „Gospodara prstenova“ (znam, šok, polovica vas je sad ugasilo ovaj intervju). Ispričaš jednom anegdotu da si zaspao u kinu gledajući „Gospodara prstenova“ i to te prati i nakon 10-ak godina. Strašno.

E sad, što se tiče moje najveće blamaže, bilo ih je dosta, od spoticanja, padanja, udaranja u kvaku, prolijevanja sokova. Dosta sam nespretan uživo, tako da vjerujem da ću umrijeti na toliko blasfemičan način da će ljude biti blam išta staviti u osmrtnicu.

Najdraža blamaža u knjižnici kojoj sam prisustvovao je vezana uz drugu, meni nepoznatu osobu koja je došla u knjižnicu tražiti „Galeb“ od Jonathana Livingstonea. GALEB. OD. (!!!) JONATHANA. LIVINGSTONEA. Djeco, ne šaljite roditelje po knjige, dođite sami po naslov jer jednog dana možda će baš netko od vaših roditelja završit kao blamanegdota u intervjuu nekog drugog volontera. :)))

Stribor ili Trsat?

Trsat je još jako mlad, dajmo mu da napuni godinu, dvije pa ćemo dati konačan sud. Drago mi je da imamo i ogranak na Trsatu, prostor je predivan i user-friendly. Stribor je ipak moje najdraže dijete koje će uvijek imat posebno mjesto u mom srcu (da, djeco, roditelji imaju najdraže dijete, samo vam to ne žele reć :))) ).

Koja je bila najužasnija knjiga koju smo ikad na klubu čitali? I jesu li pastrve u Cesti zaista znak optimizma?

Pastrve u Cesti jesu znak optimizma, tu u potpunosti podržavam svoju dragu prijateljicu Sandru Crnko koja nam se uskoro vraća i cijelo sanjarsko društvo se raduje njenom povratku za praznike! #IzdržiSandra #PitaOdLimunaČekaNaTe

Što se tiče najužasnije knjige, uf. Bilo ih je. Nisam imao živaca za „Oca“ Miljenka Jergovića ni za „Naranče nisu jedino voće“ Jeanette Winterson.

Za slučaj da pastrve u Cesti nisu znak optimizma, s kim bi se najradije sakrio u podrum sa zalihama hrane post-apokaliptičnog svijeta McCarthyja dok zombiji haraju okolo?

Da ignoriram ovo pitanje s obzirom na odgovor u prvom? Ne mogu izabrat jednu osobu. Ili mogu zamijenit tu jednu osobu za još veću zalihu hrane? Mislim, budimo realni, treba mi prostora i hrane, kršan sam ja momak i nekad mi je hrana draža od ljudi. Nekad = uvijek.

Planiraš li proizvesti neke nove okuse muffina i znaš li okvirno kada ćeš ih napraviti za nas?

Nekako primjećujem da je glavni motiv ovog intervjua – muffin. Trenutno sam muffine ostavio po strani i baziram se na kuglofe. Tako da je „moj“ novi izum – čokoladni kuglof od naranče. Obožavam aromu naranče u kolačima i tortama. Drugi dio pitanja, rječnikom millenialsa: „seen“.

Kad bi se spremala oluja svih oluja i kad bi desetak dana bio kompletno bez struje, za čitanac bi izabrao?

Sve dijelove „Harryja Pottera“ i komplet knjiga Jane Austen. Tamo negdje šesti dan bih prešao na „Little Women“ Louise May Alcott. I za kraj, „Zelena milja“ Stephena Kinga i „Rijeka koja je tekla naopačke“.

Najbolji knjiški film i najbolja stvar iz 80-ih?

Knjiški film NIJE iz 80-ih, ali „Zelena milja“je predivna adaptacija Kingova romana. Tom Hanks can do no wrong in my book (ha!). Čak ni u parodiji 'Toddlers & Tiaras“ gdje se dere klinki „sexy feet, sexy feet!“.

Stvar iz 80-ih? Srce mi zatitra uz Starshipovu 'Nothing's gonna stop us now', Totovu 'Africu', a živi raspašoj nastane kad zasvira Rick Astley s 'Never gonna give you up'. Instantni tanac.

Svi znamo da voliš čitati knjige, ali da ti je jedina prava ljubav "Uvod u anatomiju". :) Preporuči top 5 serija, uz "Uvod u anatomiju", koje jednostavno svi moraju pogledati! (najteže pitanje na svijetu s obzirom na količinu pogledanih serija :P)

Gle, 'Uvod u anatomiju' je jedna velika ljubav koja traje već 11 godina (isusebože), al ima tu masu kvalitetnijih naslova za preporučiti. Moj #1 je uvijek i zauvijek „Pushing daisies“ Bryana Fullera, a slijede „The Leftovers“, „Friends“, „30 Rock“, „Parks & Recreation“, „Parenthood“, „Buffy“, „Gilmorice“, i mnoge druge.

Što se tiče „Uvoda“, još i dalje patim za Cristinom Yang. Vrati se, Cristina Yang!

Koja ti je najdraža populacija s kojom voliš raditi i zašto?

Najdraža populacija s kojom volim raditi su mi ipak djeca, zbog njihove kreativnosti, novih i iskrenih ideja, glupiranja kad se glupiramo, ozbiljnog rada kad ozbiljno radimo.

Naravno, to ne znači da su mi nešto manje dragi umirovljenici ili moji dragi 'millenialsi'. :)))

Kad bi te pitali ljudi koji nemaju iskustva u volontiranju kod nas, a htjeli bi se okušati, što bi naveo kao prve tri stvari koje su najpozitivnije u našoj organizaciji :) <3

Prva stvar bi definitivno bila upoznavanje novih ljudi. Ne mogu ni izbrojati koliko sam novih ljudi i novih prijateljstava stekao za vrijeme svog volontiranja u Gradskoj knjižnici Rijeka. I ti ljudi i prijateljstva su tu za do kraja života.

Druga stvar bi bila proširivanje vlastite kreativnosti. Crtanje, pisanje, recitiranje, čitanje, razgovori i razmjena mišljenja s drugim osobama.

Treća stvar bi bila – hm, zaista puno i fino klopamo. Spremite se da ćete dobit par kilograma u druženjima s ostalim volonterima. :)

Zašto obožavaš Gradsku?

Gradsku obožavam zato što je velika i nudi toliko toga. Za stručnu literaturu tu je Palazzo Modello, za beletristiku Dom lijepe književnosti, a kad želite mir za čitanje tu su ogranci Turnić, Čavle, Trsat, Drenova i Zamet.

S obzirom da tvoje dobro srce ne može reći „ne“, a znatiželja te odvlači u razne smjerove, odjednom si se našao i u svijetu suvoditelja kazališne radionice. Odakle sad to?

Sve je počelo prošle godine kad me je dobra vila Stribora, moja Veve (iz Staklenika) preporučila uz još tri volontera (Anja, Milan i Tea) da pomognemo s čitanjem priča klincima u dječjem kazalištu Malik. Malo pomalo, uz pomoć i savjete naše glavne voditeljice Denis Kiriničić, počeli smo raditi s klincima prve glumačke korake i montirati finalnu sezonsku predstavu. Svaki petak bi mi srce bilo puno ko kuća! Desetero klinaca, Anja, Denis i ja „montirali“ smo „Cirkusgrad“ čiji stanovnici pomažu gradonačelniku u pronalaženju istinske sreće. Predivno iskustvo. Na kraju radionice ostao je onaj osjećaj „želim još“, što je u konačnici i cilj. :)

franko

Pitanje za našeg omiljenog maLIKA: kako je to vratiti se u djetinjstvo?

Jako je lijepo vratiti se u djetinjstvo, a fora je i uspoređivati svoje djetinjstvo s djetinjstvom novih generacija. Sad ću zvučat kao stari nono, al mislim da je veći gušt bio krasti trešnje iz susjedovog vrta, igrat se lovice ili školice, nego uspoređivat rezultate na Candy Crushu. No svaka generacija ima svoje iskustvo i svoj gušt. :)

Omiljena rečenica iz predstave? Ili možda pjesma? ;)

Znat će Denis, Anja i klinci. „Nije lako bubamarcu, zumzumzumzum!“ :)))

Priča se da si se tada počeo baviti i koreografijom? Može koji potez, čisto ilustracije radi? ;)

Anja i ja smo bili dosta kreativni oko finalnog plesa u predstavi, istina. Potez će biti predstavljen na nekom budućem plesnom podiju.

Najveselija anegdota iz tog perioda?

U takvom društvu anegdota ima napretek. Najveseliji moment bio je na samoj premijeri kad je jedan klinac „izašao iz lika“ za vrijeme predstave i rekao drugome: „To je moj tekst!!!“ i nastavio sa svojim monologom. Djeca govore najsmješnije stvari!

franko malik

 

Radoznale bile: Tina Babić, Tea Brec, Sandra Crnko, Tamara Crnko i Sanja Sanjalica Štajdohar