U četvrtak 10. 3. u 19 sati Book caffe Dnevni boravak ugostit će predstavljanje knjige "Tihi rat" Luke Murine, riječkog autora koji je do sada objavio "Dnevnika jednog političara". Knjigu će predstaviti urednica Dunja Matić i Milan Zagorac u ime izdavača Studija TiM iz Rijeke. Knjigu je u "sirovom" e-obliku moguće preuzeti u našem Magazinu.

Drugi roman mladog riječkog autora Luke Murine naslovljen Tihi rat, kontroverzna je ispovijest posljednjeg živućeg čovjeka o njegovoj ideji i izvedbi uspostavljanja kozmičke ravnoteže. Kao žrtva seksualnog zlostavljanja lokalnog svećenika, Sven se okreće krvavoj i okrutnoj osveti, kastraciji pedofila među svećenstvom, pokrećući tako, nesvjesno i neintencionalno, prvi val Tihog rata, predvorja konačne transformacije ljudske svijesti. Ovaj viski-ispijajući, filozofski i moralizirajuće mučeni, mračan, no još uvijek lucidni glas antijunaka, iščašen je između prošlosti koje se u svojim posljednjim danima prisjeća i statičnoj sadašnjosti u potpunoj virtualizaciji društvenog života. Nelinearna i skokovita radnja se rasprostire pred nama kao mreža misli o ljudskoj psihologiji, društvenim sistemima i religijskom licemjerju. Mikrofizičan u svojoj mitologiji i efektivan u eugenici svijesti koju protagonist prevodi u epitaf, Tihi rat započeo je kao osobna osveta ranjenog djetinjstva, evoluirajući postupno u potpunu i distopijski konačnu transformaciju ljudskog postojanja.

Kakvi smo bili. Uštogljeni. Opterećeni. Kastrirani. Dobili smo što smo htjeli. Ništa se nije promijenilo.

Vjera u raj proizvela je pakao. Cijeli svijet postao je bojno polje svijesti.

U skiciranju ovog svijeta Murina je na trenutke kirurški hladan i houellebecqovski neugodan, koliko adolescentski afektivan i zanesen. Društvena kritika kao izvorna intencija ovog provokativnog pisanja neizostavan je nacrt, kako prvog tako i drugog romana Luke Murine. Tko se već susreo s njegovim prizemljenim i posljedično crnim humorom, još jednom će u njemu naći elegantno podmetnute, efektivne prigovore i primjere tragično čestih i nepopravljivih ljudskih pogrešaka. I premda najjače bačeno kamenje pada upravo na instituciju katoličke crkve i upitnost moralne podstave njezine krvave ideološke jastučnice, mnogo je toga ovdje ostalo, u simboličkom smislu, upravo u oblasti katoličkog sna. Fantazme neokaljane nevinosti, reprezentacija ljubavi razapete na križu i imperativ čistoće i ispovijedanja, isprepliću se s ostalim društveno prenosivim bolestima, s nezasitnim željama, snažnim potresima potkožno povezanog erosa i thanatosa, društveno uvriježenim dezinficiranjima alkoholom i općim mjestom moderne ljudske otuđenosti.

Napisan gotovo kao SF monodrama, s pretpostavkom budućnosti kao distopije i utopije u jednom, s prizvucima još jedne prošlosti koju ćemo prebrzo zaboraviti, Tihi rat funkcionira kao ilustracija mikrofizike društvene dinamike čije posljedice izranjaju na površinu kao sitna i suptilna sakupljanja jedne struje, jednog zamaha, poteza umnoženog i umreženog, neobično sinkronizirane ljudske svijesti.

Koketirajući s popularno prihvaćenim pretpostavkama kvantne mehanike i s referentnim uporištem u skiciranju slabosti suvremenih društvenih sistema, Tihi rat pripovijeda posljednju priču posljednjeg čovjeka. Ona je krvava, kontroverzna, katastrofična i povećalo nad mnogim našim pogrešnim ponašanjima. Kontroverznost kastracije samo je njezin začin. Meso se nalazi u mislima, svim onim mislima koje nam Murina ne dopušta zaboraviti.