Osim što se opetovano govori o smrti poezije, spominje se da manjak prostora na kojemu bi se pisalo o poeziji. Smanjuje se i broj književnih kritičara koji su voljni pisati o poeziji. Za pisanje o poeziji potrebna je poprilična doza hrabrosti jer, brojni pjesnici ćudljivim tekstovima (i još ćudljivijim ponašanjem) izazivaju negativno čuđenje u svijetu. Ima pjesnika koji zrače ambicijom. Međusobno se u pohvalnom tonu spominju u tekstovima, zatvoreni kružok pruža im sigurnost. Svojski se trude biti originalni i izuzetni. Moraš paziti na svaku riječ kada im se obraćaš, a još je gore ako moraš pisati o njihovoj poeziji i pritom ne navedeš karakteristike njihovog izraza. Zato nerado pišem o poeziji.

Pjesnika ima sasvim dovoljno, ali koliko je dobrih i kvalitetnih među njima, to je već drugi par cipela. Slovenski kantautor Vlado Kreslin (1953.), nenametljiv je i tih pjesnik koji ne privlači pažnju na sebe, a stvara divne pjesme (od kojih su mnoge uglazbljene) u kojima je vidljiv snažan utjecaj Dylana, Cohena, Springsteena i Dedića pa bih ga opisao kao slovensku kombinaciju nabrojanih autora.

Slovenski kantautor Vlado Kreslin (1953.), nenametljiv je i tih pjesnik koji ne privlači pažnju na sebe, a stvara divne pjesme (od kojih su mnoge uglazbljene) u kojima je vidljiv snažan utjecaj Dylana, Cohena, Springsteena i Dedića.

Prisutan je Kreslin na glazbenoj sceni preko 40 godina i zasluženo stekao status kvalitetnoga folk rock izvođača, nastupao je sa sastavima Mali bogovi i Beltinška banda, a surađivao je s brojim glazbenicima. Čak ni glazbeni kritičari ne zaobilaze Kreslina, priznaju mu umjetničku vrijednost. Književni kritičari nisu ažurni, ne trgaju se za Kreslinovim ostvarenjima. O pjesničkoj zbirci Prije nego otvoriš oči (Naklada Nediljko Dominović, 2010.), prvoj koja je objavljena na hrvatskom jeziku, malotko je pisao.

Kako stvari stoje glede poezije i književne kritike uopće, o pjesničkoj zbirci Prokockani sat (Sandorf, 2019.) također će rijetki napisati samostalni tekst. Snažne je stihove Kreslin napisao o ljubavi, turistima, davnim danima, društvenim mijenama (Herman i moj otac), greškama predaka (naslovna Prokockani sat), glazbi, prijateljstvu i ljetovanju, a dio pjesama nastao je na jadranskoj obali. Kreslin bilježi svakodnevne opservacije, povremeno iznosi kritiku društva i pritom nije ni grub ni neugodan, već gospodski umjeren, ne koristi jeftine emocije da bi impresionirao čitatelja.

I kada iznosi detalje iz vlastitoga života, Kreslin je ugodno suzdržan, ima u sebi osjećaj za dobru mjeru, zna gdje i kada treba povući granicu, ne pretjeruje u iznošenju vlastite intime, čemu su tekstopisci vrlo često skloni. Prevladavaju pomirljivi tonovi, blagi humor ponegdje je prisutan. Nema kod Kreslina potrebe za hermetičnosti ni sklonosti prema zagonetkama, nije zaglibio u ambicioznim namjerama. Jednostavan je njegov izraz i lako se može shvatiti što pjesnik poručuje. Osim pjesama, u zbirku Prokockani sat uvrštena su Kreslinova kratka prozna pojašnjenja, a ta tumačenja o nastanku pjesama također su poetični, ugodne minijature, komentari o tekstu.

Kada se slušaju Kreslinove pjesme, slušatelj ih može zamisliti na papiru, a slična situacija nastaje i dok se čitaju njegove pjesme – lako se pjesma zamisli u notnom obliku. Nisu baš česti autori koji umiju napisati pjesmu što može živjeti i na papiru i na pozornici. Kreslinove uglazbljene pjesme uvrštene su u zbirku Prokockani sat (S tobom je izi; Pjevaj mi pjesmu; Što da ti donesem, draga?; Sve se dá; Tamo na kraju drvoreda...). Jedan od mojih favorita je Pjevaj mi pjesmu, poletna skladba koju bih opisao kao himnu životu, a jednako je očaravajuća i pjesma Rijeka (koja je također uglazbljena). Kreslinove pjesme sjednu mi na prvo slušanje - u ovom slučaju, na prvo čitanje.

Kada se slušaju Kreslinove pjesme, slušatelj ih može zamisliti na papiru, a slična situacija nastaje i dok se čitaju njegove pjesme – lako se pjesma zamisli u notnom obliku.

Kreslinove pjesme napisao je život. Nema u njegovim stihovima uvjeravanja, pametovanja i nesnosnoga prenemaganja. Zbog njega i njemu sličnima još vjerujem pjesnicima; da ih nema, ne bih imao ovo malo povjerenja u poeziju. Osjeti se da su pjesme iz zbirke Prokockani sat pisane bez napora, da su nastale spontano. Uz Kreslinovu poeziju, svejedno je li riječ o uglazbljenoj ili papirnatoj formi, život mi izgleda punije i smislenije.

Mnogi bi rado napisali poeziju koja očarava čitatelja, ali nije dovoljno imati želju za pisanjem. Štošta se mora poklopiti da bi kvalitetna pjesma zaživjela, a Kreslinu stvaranje pjesama polazi za rukom. Vlado Kreslin nesumnjivo je pjesnik, umije prenijeti misao na papir i čini to jednostavno, bez mučenja. Proći će ideologije, mijenjat će se stilovi i trendovi, no Kreslinova će iznadprosječna poezija ostati na životu, odoljet će mutnim mijenama i nadživjeti beznačajna spadala. I kao glazbenik i kao pjesnik, Vlado Kreslin je velikan, jedan od onih skromnih autora koji nemaju potrebu za dokazivanjem. Najbolja potvrda njegovog značaja jesu prvoklasne pjesme koje je stvorio. No, mada je riječ o kvalitetnim djelima, to ne znači da će biti medijski popraćene…