Kontinuirano pisanje na više fronta (film, strip, književnost, glazba) obavezno nosi sa sobom određene manjkavosti – naime, stalno mi promiču vrijedna djela pa moram naknadno ispravljati grešku, vratiti se godinu-dvije unatrag i ukazivati na vrijedna ostvarenja koja vrijedi gledati, čitati ili slušati.

Tako mi je promakla knjiga "70 priča o albumima" (Hrvatska diskografska udruga, 2018.) za koju sam čuo u radijskom eteru i vidio ju u katalogu knjižnice. Knjigu su napisali Zlatko Gall i Hrvoje Horvat, a objavljena je povodom Nacionalnog dana albuma (13. listopad) pa tekst pišem s godinom dana zaostatka.

Prvi krug

U knjizi 70 priča o albumima, naglasak je više na rock albumima (Azra, Urban, Parni valjak, Prljavo kazalište, Let 3), ali nisu zanemareni ni izvođači popularne te zabavne glazbe (Mišo Kovač), hip-hop (Edo Maajka, El Bahattee…), kantautori (Arsen Dedić), šansonijeri (Zvonko Špišić), majstori jazza (Matija Dedić, Boško Petrović…) i etno izričaja (Tamara Obrovac). Naravno, našlo se u knjizi mjesta i za albume koji se ne mogu svrstati u jednu žanrovsku ladicu jer im je glazbeni izričaj raznolik, mješavina rocka, popa, etna i drugih žanrova (Gibonni, Gustafi, Josipa Lisac…).

Poseban je trud uložen u dizajn knjige – nije da su svi tekstovi i dodaci u jednoj boji, nije riječ o monotonom ostvarenju.

Slabo su zastupljene 1950-e i 1960-e godine – knjiga započinje opisom albuma Pjeva vam Ivo Robić (1956.) Ive Robića, a završava ju opis albuma Split (2015.) kojega potpisuje Fog Frog Dog, točnije, splitski multiinstrumentalist Branko Dragičević (koji je nedavno objavio novi album, sdgvuigujheriptbnjieoang). Albumi su poredani kronološki – Gall i Horvat podjednako su podijelili materijal (točnije, Horvat je napisao tekstove za 34, a Gall za 36 albuma) – a tekstovi su pretežno kraće forme, nijedan ne prelazi stranicu. I Gall i Horvat u manjoj mjeri ističu koji su im navedeni autori i albumi favoriti, tekstovi su pretežno objektivni osvrti koji će jednoj grupi čitatelja poslužiti kao podsjetnik, a drugoj će grupi (mlađoj generaciji) dobro doći kao izvor novih informacija.

Uz tekstove se nalaze i opći podaci o albumu (godina izdanja, izdavač, dizajn, popis pjesama), dok je susjedna stranica rezervirana za naslovnicu albuma. Poseban je trud uložen u dizajn knjige – nije da su svi tekstovi i dodaci u jednoj boji, nije riječ o monotonom ostvarenju. Ako na naslovnici albuma dominira crvena boja, onda se i u pripadajućem tekstu nalazi ista. Nakon 70 tekstova Galla i Horvata, slijede tekstovi o radu, značaju i zadaćama Hrvatske diskografske udruge te tekstovi o hrvatskim diskografskim kućama (Aquarius Records, Croatia Records, Dallas Records, Dancing Bear, Hit Records, Menart, Scardona).

Drugi krug

U predgovoru knjige 70 priča o albumima Gall napominje kako će se sigurno naći negativnih reakcija „onih koji drže da su se njihovi albumi trebali naći na popisu“ (11.), a ujedno spominje kako je 70 priča o albumima tek prva knjiga (nazvavši ju prvi krug) te kako postoji tendencija za drugom knjigom jer je hrvatska diskografija sadržajno bogata i žanrovski raznolika te se nikako ne može sažeti u svega 70 albuma. U međuvremenu je izašla i druga knjiga, "71 priča o albumima" (Hrvatska diskografska udruga, 2019.) koju je napisao novinar Samir Milla (1975.). Urednički je posao kod obiju knjiga obavio Siniša Škarica koji je na dobrom glasu kao provjereni znalac kada je riječ o glazbenim pitanjima.

U knjizi "71 priča o albumima" ima više djela koja su bila zabavnoga karaktera, popularna ostvarenja koja su bila slušanija među širom publikom, prisutnija i radijskom eteru i značajna po dobroj prodaji (Doris Dragović, Oliver Dragojević, Toni Cetinski, Colonia…). Milla svoju knjigu otvara albumom Ja sam žena (1980.) Jasne Zlokić, a zatvara albumom Carrousel (2019.) kojega potpisuje Zagrebački ansambl flauta.

71

Poput Galla i Horvata, Milla fokus stavlja na činjenice, stoga su osobni dojmovi rijetki. Kada je potrebno, spominje albume iz prve knjige, a osvrće se i na albume koji su uslijedili kasnije te spominje aktualnije informacije. U većoj su mjeri spomenuti albumi koji su obilježili 2000-e i 2010-e godine pa su tako svoje zasluženo mjesto dobili i nešto mlađi izvođači (Pavel, Natali Dizdar, Mia Dimšić, Vojko V…). Jasno, neće svi albumi biti svima po volji jer, nemoguće je svima ugoditi. Milla ističe albume koji su obilježili čitavu epohu ili barem godinu po količini prodanih izdanja ili slušanosti, djela koja se, neovisno o osobnom ukusu i preferencijama, moraju istaknuti jer su iz raznih razloga bili prekretnički ili pak odskočne daske u razvoju glazbene karijere.

Dok je u knjizi 70 priča o albumima dobrim dijelom naglasak stavljen na rock izvođače i njihove srodnike, u knjizi "71 priča o albumima" zastupljeno je više žanrova – prevladavaju pop albumi (Tajči, Severina, Toše Proeski, Massimo…), zastupljene su klape (Cambi, Rišpet, Intrade…), ali i blues (Tomislav Goluban) te jazz albumi (CHUI). Naravno, ne manjka rock albuma (Hladno pivo, Elemental, Mayales, Let 3), punka (KUD Idijoti) ni hip-hopa (Edo Maajka, Tram 11). Nitko nije zakinut niti podcijenjen – Milla je istaknuo koje su prednosti uvrštenih albuma, po čemu su specifični i zašto su vrijedni spomena te slušanja. Nakon "71 priče o albumima", slijedi tekst o radu Hrvatske diskografske udruge te dojmovi o prvoj knjizi.

Treći krug?

Tekstovi Zlatka Galla, Hrvoja Horvata i Samira Mille kraćega su opsega, u njima se nalaze bitne informacije, ne ide se u pretjeranu širinu. Umijeće je kada se u naizgled jednostavnoj formi kaže ono najvažnije, bez raspisivanja. Zanimljivi i informativni, tekstovi nude osnovne podatke o glazbenim albumima koji su, iako stari i do pet desetljeća (primjerice, album Naši dani Grupe 220), vrijedni slušanja i daljnjeg preporučivanja.

Prevladavaju pomirljivi tonovi – u knjigama su spomenuti različiti glazbeni ukusi koji se možda ne nadopunjuju uvijek, ali ipak ostvaruju skladan suživot.

Prevladavaju pomirljivi tonovi – u knjigama su spomenuti različiti glazbeni ukusi koji se možda ne nadopunjuju uvijek, ali ipak ostvaruju skladan suživot. Kao tekstopisci, Gall, Horvat i Milla nisu pretjerivali u svojim opisima niti su bili agresivno nametljivi, a nisu bili ni pristrani ni svađalački nastrojeni; osobna su mišljenja u maloj mjeri prisutna, objektivnost je nadvladala subjektivne dojmove, čime se čitateljima pruža prilika da samostalno stvore vlastiti sud o spomenutim albumima.
Profesionalno su istaknuli određene vrline, izdvojili reprezentativne primjere iz mnoštva biserja te pokazali zavidnu količinu znanja dok su pisali o glazbenim albumima koji su dobrano obilježili diskografsku scenu.

Bez imalo nećkanja, knjige "70 priča o albumima" te "71 priča o albumima" preporučujem kao obavezno štivo za ljubitelje glazbe i one koji će to tek postati. Materijala za sljedeća izdanja ne manjka, stoga ne sumnjam da će se HDU-ova edicija nastaviti te da će nagodinu izaći treća knjiga. Ništa čudno ako će treći krug sadržavati barem 72 priče o albumima.