Pripremajući tekst, nastojim ne čitati tuđe tekstove o djelu koje mislim analizirati i tako sve dok ne napišem svoj tekst jer, ne bih da nečije mišljenje previše utječe na moje ili, još gore, da pokupim nešto pa da me optuže za krađu ili za prisvajanje.

Pokušavam ne čitati uvodne i popratne tekstove. Činim to kasnije, nakon što napišem svoj tekst, čisto da mi u podsvijesti ne ostane nečija rečenica ili misao. Najradije i nekako najlakše pišem o djelima koja nisu u žiži zbivanja i o kojima malotko piše, no onda me pokradu kojekakvi urednici, nadrinovinari, blogeri, a možda i pokoji učenik za školske potrebe, dok sastavlja lektiru, esej ili komentar.

Ako prvi pišeš o nekom djelu, za očekivati je da će te kasnije netko pokrasti, posebice u situacijama kada inspiracija zakaže ili je vremenski rok premašen. Nekoliko sam puta potkraden, dijelovi tekstova bili su kopirani i potpisani drugim imenom, bez korištenja znakova navođenja ili citiranja. Netko će reći da bi mi moralo biti drago što itko čita moje tekstove. Opet, reći će dežurni cinici, to je obilježje postmoderne, da se ono što postoji kopira unedogled, bez srama ili dodatnih pitanja. Pa tko više mari za autorska prava, želje i dopuštenja autora?

Superman među zvijezdama

Nedavno sam pročitao tekst Grant Morrison: Gospodar multiverzuma, kaosa i vremenskih tijekova Nikole Dragomirovića, vrsni osvrt o scenaristu Grantu Morrisonu (1960.) koji je u svijet stripa unio mnoštvo promjena, stvorio monumentalne priče i dobrano utjecao na kolege scenariste te ostatak mašinerije što pokreće strip scenu.

Dragomirović je, nema sumnje, podrobno pripremao svoj tekst, istraživao i iznio pregršt podataka, ispripovijedao priču o tome kako je Morrison napredovao i po čemu su njegove priče epskih razmjera posebne. U iscrpnom tekstu navode se važnija Morrisonova ostvarenja, a jedno od njih je naslov Superman među zvijezdama (Fibra, 2019.), vrsna i dinamična priča što je objavljivana od studenoga 2005. do listopada 2008. godine, u 12 nastavaka. U toj priči moćni Superman, naime, umire.

Nikola Dragomirović u svojem tekstu spominje odlike djela Superman među zvijezdama, no, na moju sreću, nije išao u pretjeranu, dubinsku analizu jer, ta je priča tek djelić stvaralačkog mozaika kojega je Morrison brižno do sada sastavio. I eto, godinu dana kasnije prvi sam put pročitao hrvatsko izdanje Morrisonove priče koju je nacrtao Frank Quitely (1968.), majstor vizualne naracije koji je skladno dopunio i dočarao sve ono što je Morrison htio reći. Važnu je ulogu u stvaranju imao i Jamie Grant koji je priču tuširao i kolorirao.

Umirući Superman

Po čemu je naslov Superman među zvijezdama poseban? Naslov je sam po sebi intrigantan i privlači, a priča ubitačno napeta i skladna. Uvod je kratak, zaplet zapravo brzo slijedi. Superman se predozirao solarnom radijacijom, preostala mu je godina dana života. Paradoksalno, ubija ga vlastiti izvor snage. Međutim, Superman se ne sažalijeva, ne očajava i ne pravi od sebe žrtvu (kako bi to činio prosječan čovjek), već nastoji preostalo vrijeme iskoristiti za dobrobit čovječanstva tako što pokušava ostvariti 12 zadataka mitskih razmjera, ostaviti Zemlju u sigurnim rukama, ne zanemarujući pritom ni svoju zemaljsku ljubav, novinarku Lois Lane kojoj ne otkriva da će umrijeti.

Stvorio je Morrison pripovijest epskih razmjera iz koje se može shvatiti što Supermana zapravo pokreće te odakle potječe njegova nesebična ljubav prema čovječanstvu.

U rješavanju podviga probleme će mu zadavati brojni likovi, u čemu će se naročito isticati njegov najbolji neprijatelj, Lex Luthor koji je delikatnu situaciju zakuhao – konačno bi mu se mogla ostvariti stara želja – eliminacija Supermana. Luthor je genijalni znanstvenik opsjednut Supermanom, baš kao što je Joker obuzet Batmanom.

Superman među zvijezdama nije srcedrapajuća priča stvorena na jeftinim emocijama, daleko od toga. Stvorio je Morrison pripovijest epskih razmjera iz koje se može shvatiti što Supermana zapravo pokreće te odakle potječe njegova nesebična ljubav prema čovječanstvu, bićima kojima izvorno ne pripada. Kako će se priča postupno približavati vrhuncu, tako će se razvijati i konačni obračun između Supermana i narogušenog Luthora, utjelovljenoga Zla kojemu je životni cilj upravo ono što se tada događa – propast i smrt Supermana kojemu zavidi i kojega krivi za sve svoje neuspjehe.

U službi čovječanstva do samog kraja

Vidi neraspoloženi Luthor kako postupno stari i slabi, dok Superman ne gubi na snazi, čak štoviše, ovladava novim vještinama. Nakon što je spasio genijalnoga znanstvenika Lea Quintuma, koji svoju inteligenciju i znanstveni napredak koristi u plemenite svrhe za sveopću dobrobit, Supermanova se snaga utrostručila, stekao je čak imunost na donedavne slabosti, ali mu je sunčeva snaga naškodila, i to toliko da ga njegov donedavni izvor energije ubija.

Quintum će dati Supermanu jasno do znanja kako mu uskoro slijedi smrtni čas, zbog čega Superman neće niti očajavati na sav glas niti tražiti suosjećanje drugih, već će zadržati prisebnost, koristiti preostalo vrijeme da Zemlju ostavi u što sigurnijem stanju, mareći za Metropolis i čovječanstvo koje zapravo i nije njegov narod, ali je postao dio njega jer je odmalena odrastao u skladnoj obitelji Kent, gdje je osvojio, ali i zadržao temeljne moralne vrednote.

Vješto skrivajući pravi identitet superjunaka pod krinkom smušenoga gubitnika, imao je priliku na vlastitoj koži shvatiti kako ljudi funkcioniraju.

Čovjek bi se pokušao iskobeljati iz problema i umaći smrti, ali Superman nije običan čovjek koji je fokusiran samo na sebe niti je egocentrik poput Luthora. Kao smotani novinar Clark Kent koji piše za Daily Planet, Superman je imao priliku iskusiti sve čari običnoga čovjeka koji je nerijetko predmet sprdnje i oličenje kukavičluka, nije jednom u ulozi trapavog Clarka zakazao pred kolegama u redakciji, naročito pred elegantnom Lois u koju je potajno zaljubljen.

Vješto skrivajući pravi identitet superjunaka pod krinkom smušenoga gubitnika, imao je priliku na vlastitoj koži shvatiti kako ljudi funkcioniraju, što ih pokreće i koči u namjerama te kakav je osjećaj biti nepopularan mužjak u grubom, kompetitivnom svijetu, gdje u pravilu najbolje prolaze jači i prodorniji pojedinci.

Nadčovjek i humanist 

Vremenski putnici Atlas i Samson nastojat će nadmašiti Supermana te osvojiti atraktivnu i sposobnu Lois Lane jer zna napuhani dvojac što će se Supermanu dogoditi u skoroj budućnosti. Atlas i Samson drski su i nepromišljeni u svojim postupcima, no Superman će i njima očitati prigodnu bukvicu. Kako će rješavati zadatke kojima će se upisati u povijest i evoluirati, tako će se približavati smrti koju mu je priredio genijalni zlotvor Luthor.

Neće zato Superman gubiti prisebnost duha niti oklijevati, budućnost čovječanstva bit će mu stalno na prvom mjestu, bit će ono što je uvijek i bio – nadčovjek u punom smislu riječi. Iznad ljudi, ali u službi ljudi, aktivni i neproračunati humanist koji ne djeluje iz sebičnih i skrivenih pobuda. 

Nakon što sam pročitao ovaj monumentalni strip, popustio sam i pročitao dodatne tekstove te saznao što je autore nadahnulo u radu, što su htjeli reći i koje su im bile namjere. Tekstovi su mi pomogli u zapažanju sićušnih detalja koje sam pri prvom čitanju izostavio ili ignorirao, ne pridajući im prevelik značaj. U međuvremenu sam pročitao i izvrstan tekst Život i smrt jedne ikone, Supremana Danijela Kuzmića, predanog ljubitelja stripova koji piše kvalitetne analize. Dobio sam tako još širu sliku o samoj priči, ali ujedno stekao i poveću kočnicu.

Zablokirao sam pri samoj pomisli da nakon svega moram napisati vlastiti tekst o priči Superman među zvijezdama, bojeći se da ću slučajno ili namjerno pokrasti Dragomirovića, Kuzmića ili Morrisona.

Što se dogodilo s maskiranim zaštitnikom?

Ista se spisateljska kočnica pojavila i dok sam čitao zbirku priča Neila Gaimana o Batmanu Što se dogodilo s maskiranim zaštitnikom? (Fibra, 2019.) jer, najprije sam pročitao Gaimanov uvodnik koji je poprilično zanimljiv, prožet osobnim iskustvima. Gaiman opisuje kako mu je otac kupio prvu priču o Batmanu, zašto uopće voli lik Batmana i pod kojim je okolnostima nastala priča u kojoj, baš kao u naslovu Superman među zvijezdama, glavni junak umire.

Najprije sam pročitao Gaimanov uvodnik koji je poprilično zanimljiv, prožet osobnim iskustvima. Gaiman opisuje kako mu je otac kupio prvu priču o Batmanu.

Zapravo, u Gaimanovoj je priči Batman već mrtav i na smrtnom odru, a vjerni neprijatelji i prijatelji dolaze u dvoranu, gdje će mu odati posljednju počast. Na istom će se mjestu naći i pozitivci (detektiv Gordon s kćerkom Barbarom, batler Alfred…), i prekaljeni negativci (Zagonetač, Joker…), i sve će ih Batmanova smrt neugodno zateći, stoga će biti obazrivi prema pokojniku i, začudo, nitko neće praviti ekscese na bdjenju.

Batman je život posvetio čišćenju grada Gothama od kriminala i sila zla. Sizifov je to posao, moglo bi se reći, budući da su u Gotham stalno navirale nove prijetnje. Beskonačnoga se zadatka prihvatio Šiško zbog čega mu je patio privatni život. Početak misije dobro je znan, pomno uklanjanje zločina i zaustavljanje zločinaca motivirano je ubojstvom roditelja. Zbog nasilnog gubitka roditelja mladi Bruce zamrzi zločin i odluči se boriti protiv njega. Odlučno nastoji zadanu zakletvu izvršiti, odatle poriv za istjerivanjem pravde.

Smrt junaka 

Neil Gaiman ponudio je interesantnu i upečatljivu priču o smrti junaka, bez pretjerivanja i spektakla, baš gaimanovska. Akcijskih je dijelova malo, naglasak je stavljen na dijaloge i atmosferu. Gaiman je posvetio priču ocu Davidu (1933-2009.), a crtač Andy Kubert (otac mu je vrsni crtač Joe Kubert, očita je sličnost u crtežu između oca i sina) posvetio je svoj rad majci Muriel (1931-2008.).

Osim dvodijelne priče o Batmanovoj smrti, u ovoj se zbirci nalaze još četiri Gaimanove kratke priče (Crno-bijeli svijet; Pavana; Iskonski grijesi; Kad su vrata) iz Batmanovog univerzuma. Primjerice, u priči Pavana ne govori se o Batmanu, već o njegovim neprijateljima, točnije rečeno, o Otrovnoj Ivy pred čijim su čarima mnogi pokleknuli jer je ubitačno privlačna. Doslovno. I ubitačna i privlačna.

U isto su vrijeme, znači, objavljene dvije izvrsne priče u kojima maskirani junaci gube bitku sa smrću. Tako simboli pravednosti pokazuju da su i oni nalik običnim smrtnicima za koje se uporno zalažu, ispada da ni oni ipak nisu neslomljivi i vječni, već da imaju ograničen vijek trajanja. Za razliku od Supermana, Batman ne posjeduje natprirodne sposobnosti i njegovi su resursi ograničeni, svode se na mentalnu volju, tjelesnu snagu i naprednu tehnologiju koja mu stoji na raspolaganju.

Mogu li fiktivni junaci izbjeći smrt?

Mada su obojica jaki i sposobni borci za koje znamo da će na kraju pobijediti, ipak stalno strepimo nad njima, pitamo se hoće li se uspjeti izvući iz gorućih problema i nadvladati opake protivnike koji djeluju prokleto moćno i nepobjedivo. Znamo da je riječ o priči, no uživimo se toliko da postanemo dio priče – gubimo dah i strepimo, naježimo se. Kome nije poznat onaj snažan osjećaj neizvjesnosti koji vas prikuje za mjesto, kada Batman ili Superman u sukobu djeluju slabašno pa se pesnice i zubi automatski stišću.

Pa koga nisu prošli trnci tijekom gledanja igranog filma Superman 2 (Richard Lester, 1980.), kada se Superman bori protiv generala Zoda i njegove zeznute družine koja rado kinji Zemljane, ali i moćnoga Supermana koji je na strani Zemljana? Na mene je taj film u dječjoj dobi snažno utjecao, ostao mi je u sjećanju intenzivan strah koji me nadvladao jer je pravedni Superman na trenutke djelovao poraženo, bespomoćno i iznemoglo.

Jesu li Batman i Superman, obojica stvoreni 1930-ih godina, već postali besmrtni smrtnici, zagarantirano ušli u povijesne knjige? 

Fiktivni junaci djeluju nepoderivo, ne očekujemo da bi i oni mogli jednom skončati, na vlastitoj koži doživjeti simptome bolesti i starosti te, naposljetku, umrijeti. Kada su u pitanju osobe (pa i stvari) do kojih nam je izuzetno stalo, ignoriramo konačnu propast i shvaćamo ju olako sve dok se smrtni čas nedvosmisleno približi pa drskost ishlapi i bude zamijenjena strahom. Onda smo odjednom pretjerano oprezni i opterećeni, očajavamo i zazivamo pomoć, nastojimo odgoditi zakazani sastanak sa smrću.

Mogu li fiktivni likovi izbjeći svojevrsnu smrt u obliku zaborava? Jesu li Batman i Superman, obojica stvoreni 1930-ih godina, već postali besmrtni smrtnici, zagarantirano ušli u povijesne knjige? Ako nisu, hoće li naknadno steći besmrtnost? Hoće li se fiktivni likovi poput Supermana i Batmana za pet desetljeća (ili pet stoljeća) intenzivno spominjati kao uzori i oličenje pravednosti ili će ih s vremenom zamijeniti drugi likovi? U kojoj će mjeri buduće generacije zapamtiti i pojmiti živopisne avanture Supermana i Batmana, hoće li žarko prepričavati izvedene pothvate i gorljivo se zauzimati za njih ili će obojica zbog pojave novih junaka biti potisnuti na margine, prekriveni zaboravom, eventualno nakratko spomenuti u pokojoj prigodnoj referenci, svedeni na sporednu ulogu?

Kako bilo, sadašnjim generacijama Batman i Superman predstavljaju oličenje plemenitosti, primjer su pravednih boraca koji rade za dobrobit ljudi i ostavljaju dojam besmrtnosti. Pomalo je paradoksalno da o pamćenju smrtnika ovisi hoće li vrijeme pregaziti ove (i ostale) junake. Pitanja o besmrtnosti ne tiču se samo Batmana, Supermana i ostalih fiktivnih likova. Ista se pitanja tiču i konkretnih smrtnika koje, više ili manje, smrt užasava i ne ostavlja ravnodušnima. Tko će se od nas upisati u besmrtnu povijest, riječju ili djelima djelotvorno spasiti od smrtnosti?

*Sadržaj nije dopušteno preuzimati bez pisanog dopuštenja autora.