Ove godine vRIsak nam je u Rijeku doveo Aleša Štegera, slovenskog pisca koji je postao akademikom berlinske Akademije umjetnosti. Zašto nam je njegovo djelo posebno zanimljivo? Zato što je Maribor jedini stvarni lik u fantastičnom romanu Oprost. I zato što je Aleš Šteger roman napisao nakon što je bio voditelj programskog pravca Terminal 12 EPK Maribor 2012. U riječkom Ex-Librisu, upitan o učinku EPK na Maribor, dojmio me se njegov odgovor. „EPK je Mariboru donio to da se vidi kakav bi grad Maribor mogao biti.“

„Shvatio sam da kompleksni mehanizam grada djeluje preko kratkih spojeva i nesporazuma, preko parcijalnih pogleda i nagomilanih frustracija koje često proizlaze iz starih priča.“ Aleš Šteger

Ništa drugo u ovom romanu nije stvarno, ali dobro je da političari ne čitaju lijepu književnost, jer su neki čitači u romanu prepoznali poveznice sa stvarnošću i čudili se hrabrosti autora. Podsjetilo me to na Gorana Vojnovića i njegov razgovor u policijskoj stanici na temelju romana. Je li ovaj roman Štegerov odušak nakon mariborskog EPK iskustva? Jesu li alegorija i književnost jedini mogući način izricanja iskrenog uvida i mišljenja? Oduvijek je to bio dobar način, a ponekad i jedini koji može proći bez izravnih posljedica. Nije li Vladimir Nazor to činio u Medvjedu Brundu? Nije li Kristian Novak u Ciganinu, ali najljepšem progovorio o vrlo aktualnim temama koje polako izlaze na vidjelo, kao što se to učestalo u stvarnosti počelo događati s izbjeglicama na hrvatskom teritoriju? Alegorija hobotnice na početku romana ne može biti očitija. Sjajan je Štegerov opis njezine inteligencije dok je na tanjuru vlasnika restorana, koji ju obožava.

Vrlo važna tema ovoga romana jest religija i religijski kultovi, zapravo preciznije rečeno scijentologija i kult blizanaca. Ništa nije samo onako kakvim se čini na prvi pogled i svatko ima neku povijest, neku mračnu stranu koja ga veže. Prošli životi određuju nas podsvjesno, a nedostatak znanja o početku svijeta vrti u krugovima vezanosti. Zanimljiva je i poveznica kazališta i scijentologije koja zaokružuje priču.

Veliki Ork lokalna je mreža moćnika, donositelja odluka, koji se međusobno svi i ne poznaju ali drmaju Mariborom. Pod krinkom novinarstva protagonisti romana uništavaju jednog po jednog pripadnika Velikog Orka. Uspijevaju li to, provjerite sami!

Pomalo je zastrašujuće čitati ovaj roman u kontekstu Rijeke kao buduće Europske prijestolnice kulture, ali možda nam ovaj roman na simboličkoj razini može pomoći u sagledavanju našega grada i naših mogućnosti 2020. godine.

Ipak, svaka Europska prijestolnica kulture treba pronaći svoju ravnotežu među zvijezdama. Kulturne ustanove Rijeke, uključujući Gradsku knjižnica Rijeka, sudeći prema suglasnosti Gradskog vijeća za zaduživanje radi realizacije kapitalnih projekata, svoju ravnotežu tražit će na prostoru Ex Benčića.