Da austrijska književnica Christine Nöstlinger (1936.) odlično razumije tinejdžerske probleme, najbolje nam dokazuje njezin roman Olfi među ženama (Znanje, 2009.). Premda nije bila tinejdžerica kada je pisala roman, Nöstlinger je na duhovit način ispričala poučnu priču o škakljivom procesu odrastanja koji mladima često ostaje u sjećanju po neugodnostima.

Glavni lik romana je četrnaestgodišnji Olfi, pravim imenom Wolfgang. Nije vrli učenik, baš naprotiv, muku muči s ocjenama, a dodatne egzistencijalne muke mu stvara sedmeročlana skupina žena (majka, baka, bakinom sestrom, dvije tete i dvije starije sestre) s kojima mora živjeti. Sasvim novi problemi za Olfija počinju nakon što u psihološkom časopisu pročita članak u kojem piše da djeca koju odgajaju muškarci postižu bolje rezultate u intelektualnom pogledu. Stvaraju se pitanja u Olfijevoj glavi, pita se u kojoj je mjeri članak istinit. Dakle, pored loših ocjena, počinju ga mučiti pitanja glede muških članova obitelji kojih, eto, godinama nema ni u kojem obliku. U Olfijevom slučaju fraza blažen među ženama ne drži vodu, stoga započinje svoju privatnu potragu za biološkim ocem, a tijekom potrage će biti prisiljen suočiti se sa (ne)standardnim tinejdžerskim boljkama i problemima.

Premda je sadržajno relativno kratak, roman Olfi među ženama (u originalu Olfi Obermeier und der Ödipus) Christine Nöstlinger otvara brojne škakljive probleme koji ne gube na aktualnosti, prvenstveno zato jer se o njima još uvijek u nedovoljnoj mjeri otvoreno priča u javnim sferama – naime, pripovijeda se o važnosti očinske figure, tematizira se obiteljsko nasilje od kojega i danas mnogi okreću glavu, vršnjačkoj pomoći i konzumaciji opijata (alkohol, hašiš) među mladima. Roman je prisutan na popisu lektire za 6. razred, a bilo bi prigodnije kad bi se nalazio na popisu za učenike sedmih i osmih razreda jer su oni zreliji i bogatiji po pitanju čitateljskih te životnih iskustava. Nažalost, svakodnevica i statistički podaci jasno pokazuju kako današnji tinejdžeri sve ranije upadaju u konfliktne situacije zbog sve brojnijih disfunkcionalnih obiteljskih zajednica i pomanjkanja empatije uopće – stoga fraza obiteljska idila u sve većoj mjeri poprima status nedostižnog ideala.

Bez pametovanja i prenemaganja, Christine Nöstlinger uspješno je zahtjevnu životnu priču ispripovijedala uz dobru dozu humora, ne dodvoravajući se pritom čitateljstvu. Predviđanja događaja nisu moguća jer su obrati česta pojava, što čitatelja drži u napetom stanju. Brojni suvremeni autori iz područja dječje književnosti mogli bi se ugledati na Christine Nöstlinger – ona je smogla hrabrosti da progovori o tabu temama i pitanjima što i dandanas muče mlade, baš kao što su ih mučili i davne 1984. godine, kada je roman Olfi među ženama prvi put objavljen.