Kada se raspravlja o igranim filmovima u kojima glavnu riječ ima Batman, uspostavlja se da su mišljenja kritike i šire publike uvelike različita. Jedna grupacija hvali Burtonova ostvarenja (Batman iz 1989. i Batman Returns iz 1992.), dok drugi, većinom pripadnici mlađih generacija koji Batmana nisu najprije upoznali kroz Burtona, preferiraju Nolana.

Burtonova i Nolanova stvaralačka poetika u mnogočemu se razlikuju; Burton je dobar komad pažnje posvetio atmosferi Gothama Cityja, a Bruce Waynea interpretirao kao pomalo smotanog playboyja što noću potajice u kostimu dijeli pravdu kao Batman, Nolan se usredotočio na psihološku dimenziju, predočavajući krhkost unutarnjega svijeta koji na prvu u javnosti ostavlja dojam ekscentričnog, bezbrižnog bogataša.

Početničke nespretnosti i pomoćnici

Batman nije rođen kao heroj s natprirodnim moćima, u svom pravedničkom djelovanju oslanja se na vlastitu tjelesnu snagu, tehnološka pomagala i rijetke pomagače.[1]Ključni pomagač je vjerni sluga Alfred koji Batmanu uspješno pruža očinsku ulogu. Obiteljska tragedija primorala ga je na konciznije promišljanje o ljudskoj naravi i natjerala na aktivno djelovanje protiv snaga zla. Kako je mladi bogataš Bruce Wayne postao maskirani Batman opisuje se u naslovu Batman Begins (Christopher Nolan, 2005.), a slična se priča predočava u naslovu Godina prva (Fibra, 2017.).

BAT_FB_4

Koje će početničke greške činio prije nego je navukao masku na lice, ali i kasnije, kada je počeo djelovati kao maskirano biće o kojem su isprva kružile negativno intonirane priče pa ga ganjaju svi, i kriminalci i sile zakona? S kojim se moralnim dilemama susreo i kako je došao do ljudske pomoći u obliku tužitelja Harveyja Denta i nepotkupljivog policajca Jima Gordona? Otpočetka se pokazuje da lik Waynea/Batmana ima kompleksniju, težu i mračniju osobnost što je prožeta nesigurnošću i strahovima. Nesavršen i sam sebi nepotpuno poznat, Batman je prikazan realističnije pa je zato zahtjevnijim čitateljima stripova draži kao literarni lik.

Nestrpljiv i željan akcije, mladi Wayne želi što prije krenuti u borbu protiv kriminala što buja bez prestanka, ali najprije mora usvojiti osnove zanata, prebaciti teorijsko znanje u praksu. Stoga se najprije sukobljava sa sitnim ribama da bi kasnije krenuo na veće igrače i tako stekao njihovu pažnju i, naravno, mržnju. Podjednak dio priče posvećen je Jimu Gordonu, policajcu koji je prisiljen raditi u Gotham Cityju. Miller spaja puteve dvaju pravednika. Jedan djeluje javno i izaziva gnjev korumpiranog sistema kojem se ne želi pridružiti, a drugi djeluje tajno i izaziva gnjev podzemlja što kontrolira sve, pa i vodeće predstavnike sistema što se običavaju lažno prezentirati kao moralne vertikale.

Godina prva opisuje događaje koji prethode priči Duga noć vještica u kojoj se Batman, uz neočekivanu pomoć Catwoman, sukobljava s mafijaškom obitelji Falcone Za scenarij je zadužen slavni scenarist i crtač Frank Miller (1957.) koji je, malo prije nego se odlučio napisati priču Godina prva, dao dašak kreativne energije serijalu Daredevil. Crtački dio maestralno je obavio David Mazzucchelli (1960.)[2]Domaćoj publici poznat i po grafičkom romanu Asterios Polyp (Fibra, 2012.). Svakako pročitati., tada mladi autor u usponu koji je s Millerom prije toga kao crtač briljirao na Daredevilu.[3]Riječ je o petoj knjizi o Daredevilu - Ponovo rođen (Fibra, 2012.). Svakako pročitati.

Osim priče, hrvatsko izdanje sadrži zanimljiv pogovor, bogatu galeriju naslovnica te kompletan scenarij sa skicama u izvornom obliku. Valja istaknuti da je Mazzucchellijev pogovor netipičan, rađen u formi stripa. U pogovoru Mazzucchelli opisuje kako je kao dječak zavolio Batmanove priče, ali i objašnjava po čemu je Batman kao maskirani pravednik u mnogočemu drugačiji od drugih boraca za pravdu.

I prije Jokera, šaljivdžija

I dok naslov Godina prva predočava Batmanove početke, naslov Strašan vic (Fibra, 2017.) govori o prošlosti Batmanovog opasnog protivnika Jokera, manijakalnog ubojice kojem je stalno na pameti izazivanje smrtonosnih nereda. „Što si duže s nekim u društvu, manje ga poznaješ“, uobičajena je misao psihologa koja se udomaćila u toj mjeri da je postala narodna izreka, tvrdnja u koju se ne mora sumnjati. No Batman, kad je Joker u pitanju, ima drugo viđenje, njemu na pamet pada sasvim suprotno pitanje: „Kako se dvojica mogu toliko mrziti, a da se ni ne poznaju?“ (16.)

BAT_FB_5

Brian Bolland (1951.), zadužen za crtež i boju, tečno je pratio scenarij za koji je zaslužan slavni Alan Moore (1953.), osoba koja je po mnogima jedan od najboljih scenarista u svijetu stripa. Je li najbolji, veoma je upitno, no svakako je jedan od najrazvikanijih u toj branši.[4]U kojoj je mjeri Moore kvalitetan scenarist, možete se sami uvjeriti ako pročitate V kao VendettaČuvariPakao i Čudovište iz močvare. Kako god, ne može se poreći da je Moore, stvorivši Strašan vic, napravio sjajan posao. Priča je, kratkoći unatoč, iznimno napeta i majstorski posložena. Ne umara objašnjavanjem, čak i iskorišteni klišeji djeluju svježe. Retrospektivni dijelovi, kad se prikazuje Jokerova prošlost, dani prije nego je Joker postao psihopat i bio običan obiteljski čovjek stjeran u kut, napravljeni su u crno-bijeloj tehnici, boja se pojavljuje rijetko kada, u sitnicama.[5]Sličnom se tehnikom poslužio Gregory Wright u Batmanovoj priči Haunted Knight, a nedostatak boja prisutan je i u filmu Rumble Fish (Francis Ford Coppolla, 1983.). Boje su u tom filmu namjerno rijetko korištene samo radi postizanja metaforičnih efekata. Moore predočava dijelove Jokerove privatnosti koje Batmanu nisu poznate. Da je znao Jokerovu prošlost, možda bi njihov odnos bio u manjoj mjeri prožet trzavicama. Moore Jokera prikazuje kao mladog, neuspješnog komičara koji, da bi svojoj obitelji pružio bolju budućnost, pristane sudjelovati u kriminalnoj radnji. Ispada da Joker nije uvijek bio manijak, već da je nekad imao obzirno ljudsko lice koje se, spletom nesretnim okolnosti, potpuno promijenilo.

Jack Nicholson briljirao je kao Joker u Burtonovom filmu iz 1989. godine, no Moore je ponudio dublju verziju priče o tome kako je zapravo Joker postao manijakalni ubojica. Priča je prvotno objavljena 1988. godine, baš u vrijeme kada su mnogi superjunaci (Superman, Daredevil, Wonder Woman) doživljavali silne preobrazbe jer je kod publike došlo do zasićenja superherojskim serijalima pa su autori morali posezati za novim scenarističkim cakama kojima bi zadržali stare te pridobili nove čitatelje.

Ne čini samo Jokerova prošlost Strašan vic. Joker je pobjegao iz zatvora i pripremio strašnu spačku, svojevrsni eksperiment kojim želi sebi i drugima dokazati kako svačiji razum ima granice koje se ne bi smjele prijeći ako se želi sačuvati razumnost. Batman je u cijeloj priči sporedni lik koji grozničavo nastoji pronaći Jokera te spriječiti patološkog kreativca u stvaranju nereda. Osim što se na tih četrdeset i nešto tabli opisuje Jokerova prošlost i njegova nova čudovišna namjera, Moore usto uspijeva pokazati kako odnos između Jokera i Batman nije samo klasičan sukob između dobra i zla, već da između njih postoje i duboke sličnosti, što je primijetio i strip kritičar Andrija Mihajlović u svojoj kolumni Vodič kroz svet stripa: „U Vicu Mur pripoveda o tome kako nas jedan, samo jedan loš dan, može promeniti za čitav život. Presudan trenutak, u kom je ostao bez roditelja, promenio je tok dečaka Brusa Vejna, ali i život neimenovanog mladića, koji je želeo da uspe kao komičar i obezbedi egzistenciju svojoj porodici, a postao najgori kriminalac koji je hodao Gotamom; i Džoker veruje da su on i Betmen dve strane istog novčića.“

Jedna od zajednička karakteristika Batmana i Jokera jest da su obojica istraumatizirani osobnim tragedijama, ali je razlika u tome da ne reagiraju jednako na njih. Joker poludi li prelazi na stranu zla, gdje pronalazi novi dom u kojem se osjeća kao riba u vodi, dok se mladi Bruce Wayne odluči aktivno boriti protiv kriminala što nagriza Gotham City. Cilj mu je u potpunosti suzbiti kriminal jer su mu upravo predstavnici kriminala uništili djetinjstvo, ali ta borba, uz slikovitog i neumornog neprijatelja kao što je Joker, nije laka misija.