Postoje knjige koje svojim naslovnicama nikada ne bi privukle pažnju čitatelja, no naslovi ih ipak izvuku. Zbirka eseja Stefa Jansena o nasljeđu dvaju (zadnjih) ratova na području Balkana jedna je od njih. Što je to dom, kakve veze s njime imaju statističari i političari, te tko se kako sjeća vremena prije - prije deset godina, prije šezdeset godina, prije rata - u ovim esejima nisu pitanja koja se uzima olako, niti zdravo za gotovo.

Čitajući ovu knjigu, neminovno preispitujemo vlastite predrasude, posebice zbog toga što je napisana iz pozicije autsajdera s kojom se možemo, na različitim (i nekim) razinama se poistovjetiti svi mi s malo (ili nimalo) sjećanja na taj neki rat, i živim iskustvom njegovih posljedica. 

“...kartografi biraju što će pokazati, a što neće, i odabiru određeno preklapanje između statistike i teritorija...”

Ako vas ne odbijaju rečenice poput “...odraz su tipičnih antiprimordijalnih proučavanja nacionalizma, koja su pokazala kako je njegova diskurzivna okosnica nerazmrsivo povezana s modernim oblicima reprezentacije...”, slobodno smatrajte ovaj tekstić toplom preporukom ove knjige, bez obzira što je napisan s nešto manje akademskog gledišta.

Neizbježno je napomenuti da bi, za starije, ova knjiga mogla biti poprilično nalik poznatoj nam toploj vodi u bojleru. Zato je posebno upućujemo svima (nama) ostalima, pogotovo onima koji, zbog sreće u nesreći da su osnovnu školu polazili u devedesetima, iz prošaptanih sjećanja ljudi oko sebe moraju skicirati obiteljske povijesti. Jer njima (nama) nije bilo mjesta na redovitoj nastavi istoimenog, reklo bi se poprilično bitnog, obveznog predmeta.

 

Potražite knjigu na našim policama.