Irena Vrkljan: Marina ili o autobiografiji

Marina ili o autobiografiji

Drugi (1986.) autoričin roman iz niza njezine autobiografske proze (prvi je "Svila, škare" 1982. na njemačkom, hrvatsko izdanje iz 1984.). U tim autobiografskim romanima oko ispovjednog subjekta javlja se nekoliko stalnih likova: majka, otac, sestre, prvi muž, prijatelji umjetnici, jednako tako u njima variraju slični motivi, prostori i atmosfere. U ovom romanu autorica, odustajući od linearnog nizanja događaja, povećava udio fikcionalnog i litarariziranog, a osnovna načela priče su asocijativnost i fragmentarnost. Osim stalnih, uvedena su dva nova lika: Marina Cvetajeva, nesretna ruska pjesnikinja i Dora Novak, glumica jednako tragične sudbine. Na taj se način s Vrkljaničinom autobiografijom prepleću dvije biografije, odabrane po načelu duhovne srodnosti.

 

Marina Cvetajeva: Ono što je bilo

Ono što je bilo

Autobiografska proza istaknute ruske književnice i pjesnikinje nastala u pariškoj emigraciji uglavnom u prvoj polovici tridesetih godina 20. stoljeća. I u prozi Cvetajeva ostaje vjerna svojoj liričnosti; njezina je proza zvučna, ritmična, ispresijecana obiljem crtica, neočekivanih lomova i skokova te ispunjena neologizmima. Sama je naracija vješto očuđena učestalim dječjim rezoniranjem i viđenjem stvari iz dječje perspektive. Na kraju knjige je objavljen pogovor prevoditeljice Adrijane Vidić.

 

Roland Barthes: Dnevnik korote

Svaka od zabilješki pisana je u znaku majčine smrti i počiva u zamislima na "ceduljama" u Dnevniku korote. Objavljen posthumno, Dnevnik je istovremeno i intimistički zapis i zbirka fragmenata o figurama boli i žalovanja, gubitka i sjećanja na bliske osobe, odlska i metafizičkog prijelaza, predstavljajući nam iznova Barthesa kao pisca velike senzibiliziranosti za društveno i kulturno kodirane životne rituale i velike umješnosti u otkrivanju dubljih, ponekad sasvim emotivnih, slojeva jezika.

 

Miroslav Krleža: Djetinjstvo u Agramu

Djetinjstvo u Agramu

Djetinjstvo u Agramu godine 1902-3 Miroslava Krleže već je u znanstvenom istraživanju bivalo predloškom razmatranju o djetinjstvu, te se Krležina predodžba o djetinjstvu definirala kao afirmativna u društvenom kontekstu. Članak ispituje koje se sve predodžbe o djetetu mogu iščitati iz Krležina teksta, te propituje koncepte koji se nadaju u predočavanju djeteta i djetinjstva u tekstu.

 

Vladimir Nazor: Priče iz djetinjstva

Priče iz djetinjstva

Zbirka autobiografskih priča potaknuta Nazorovim odrastanjem na otoku Braču. Odlikuje je nepretenciozan, izbrušen stil, iskrena dječja vizura i sposobnost da se u svakodnevnim situacijama i detaljima iz otočkog života pronađe iskra upečatljive, nesvakidašnje priče.

Tvrtko Kulenović: Istorija bolesti

Istorija bolesti

Istoriju bolesti možemo odrediti kao roman-esej. I sam Kulenović navodi: ”tradicionalni roman nas vuče samo i jedino naprijed, a knjiga nas u svakom trenutku vuče u svim pravcima, malo ili mnogo naprijed, ili malo ili mnogo nazad, od početka ili sredine prema kraju, ali i od kraja prema sredini i početku: ponekad to mogu da budu dva mlaza iz dva izvora svjetlosti, dva sferična ogledala koja se nalaze na krajevima, a mlazovi se u sredini ukrštaju. Jer tako je i u životu: život ne teče samo kao rijeka od izvora ka ušću, nego i poprijeko, i unazad.”

 

Semezdin Mehmedinović: Me’med, crvena bandana i pahuljica

Memed, crvena bandana i pahuljica

Prozna knjiga u tri dijela, tri zaokružene priče, a opet svaka je sačinjena od intimnih prikaza doživljaja, događaja, stanja, ali prije svega osjećaja, ogoljenih od bilo kakvih filtera. Priče su svaka za sebe čitav svemir intime jednog čovjeka koji je bolno iskren prema sebi, životu, obitelji, supruzi, sinu. Kroz priče o obitelji, bolesti, boli, autor precizno donosi sliku američke politike i društva u kojem živi. Kao i prethodne autorove knjige i ova sadrži njegove crteže.

 

Ilma Rakusa: Mnogo mora

Mnogo mora

Autobiografska knjiga koja govori više o duhovnim no fizički dokazivim činjenicama, u kojoj sjećanja postoje isključivo kroz osobni doživljaj, slike, mirise i osjećaje autorice. Autorica u knjizi riječima crta mentalnu mapu Europe, na način na koji ju je doživjela dok se kao djevojčica tijekom 1950-ih i 1960-ih sa obitelji selila u različite europske zemlje. Dok danas putuje, ona zapravo traži dom otkrivajući ujedno i široka prostranstva svoga uma...

 

Dževad Karahasan: Dnevnik selidbe

Dnevnik selidbe

“Vanjski promatrači bosanske drame, kao i oni koji su u njoj neposredno sudjelovali, zgroženi i nemoćni pred mučeništvom Sarajeva i genocidom nad jednim narodom čija se jedina pogreška sastojala u pokušaju obrane demokratskog ideala, poštovanja i tolerancije, tih temeljnih vrijednosti naših društava – u ovoj kratkoj, ali uvjerljivoj knjizi Dževada Karahasana, pronići će uzaludno traženi ključ zagonetke koja glasi: odakle toliko divljačke tvrdoglavosti u rušenju jednog grada i civilizacijskog modela koji taj grad predstavlja.” (Juan Goytisolo u prikazu francuskog izdanja Dnevnika selidbe u Le Mondeu)

 

Branko Ćopić: Bašta sljezove boje

Bašta sljezove boje

U Bašti sljezove boje mozete da nadjete Jutra plavog sljeza, kao i Dane sljeza. Videćete kako svet oko sebe gleda mali dečak iz kojeg godinama kasnije progovara pisac, čemu treba da se čovek skloni, kako rat deluje na male ljude i još mnogo toga što je svako od nas u životu iskusio. Niz godina nas najčitaniji savremeni pisac Branko Ćopić je plenio stilizovanim jezikom prožetim sočnim humorom.

 

Vesna Parun: Noć za pakost

Noć za pakost

Autobiografski zapisi ove suvremene hrvatske poetese ispisani u lirskoispovijednome tonu podijeljeni su u dvije cjeline metaforički naslovljene "Poljubac života" i "Noć za pakost" u redcima kojih izviru introspektivno izlistani prijelomni trenuci iz života pjesnikinje. Uz ovu Paruničinu davno zamišljenu i dugonastajuću duhovnu biografiju, koja "satkana je od života samoga i plaćena vlastitom sudbinom", objavljene su i brojne fotografije i (auto)portreti pjesnikinje, njene obitelji...

 

Miroslav Kirin: Album

Album

Memoarski zapisi intimističkoga karaktera i naglašenoga poetskog naboja. Oživljujući u sjećanju fotografije iz obiteljskoga albuma, uništenoga u ovome posljednjem, "postmodernom" ratu na hrvatskom tlu, autor se zapravo prisjeća fragmenata iz vlastitoga života, uglavnom djetinjstva i mladosti, razdoblja koje je proveo u Petrinji i okolnim selima, gdje su njegovi roditelji radili kao učitelji. Pripovijedanje se odvija u ti-formi, čime autor istodobno pridaje svojim zabilješkama lirsku notu, ali i uspostavlja distancu prema sadržaju, te o traumatičnim događajima piše, kao što sam kaže, bez "buke i bijesa". Tom tehnikom on ujedno načima pitanje identiteta. Individualno vještim potezima nadrasta svoje okvire, prerastajući u univerzalno, pri čemu kolektivno i povijesno tek mjestimice, kao u udaljenoj maglici, biva tek dotaknuto, a granica između žrtve i krvnika također se briše. Krećući se na osobnom planu, autor zauzuma nadvremensku perspektivu, doživljavajući rat kao situaciju u kojoj dolaze na kušnju sve temeljne vrijednosti na kojima počiva ovaj svijet i izgrađujući drugi, satkan od sjećanja i dojmova. Fotografija tako postaje metonimijom otisaka života u svijesti.

 

Ingmar Bergman: Rođeni u nedjelju

Rođeni u nedjelju

Autobiografski roman kultnog švedskog filmskog i kazališnog redatelja, scenarista i književnika u kojem kroz vizuru osmogodišnjeg dječaka Pua upoznajemo autorovu obitelj - autoritarnog, nasilnog oca, zaštitničku majku, buntovnog brata, nježnu dadilju, dominantnu baku po majci i druge likove. Osjetljiv dječak, sklon maštanju i očuđivanju stvari i pojava, razvija s ocem složen odnos straha i divljenja, a njihovo nerazumijevanje i svađe trajat će gotovo do samog očevog kraja, kad Bergman pruža ocu ruku pomirenja. Ova knjiga, nevelika opsegom, ali snažna u doživljaju te jezično besprijekorna, potvrđuje I. Bergmana jednako snažnog u književnom iskazu, kao i u filmskom.

 

Pajo Kanižaj: Zapisi odraslog limača

Zapisi odraslog limača

Duhovita i iskričava povijest odrastanja u rodnome Đelekovcu, a potom u Koprivnici duhovito je štivo koje zavodljivo pripovijeda o vremenu nakon Dugoga svjetskog rata. Svojim jedinim romanom pjesnik i humorist Pajo Kanižaj svrstao se uz bok onih autora koji nostalgično i duhovito pripovijedaju o vremenu prvih ljubavi, prvoga neposluha i svega onoga što donosi pubertet. Zapisi su godinama izlazili u nastavcima u Modroj lasti , a Dubravka Težak je taj roman proglasila najoriginalnijim prikazom djetinjstva u hrvatskoj književnosti.

 

Nada Topić: Male stvari

Male stvari

U trideset kratkih priča odnosno fragmentarnih zapisa autorica tematizira svakodnevicu jedne obitelji viđenu očima djevojčice. Stilski, ove su priče efektne i zanimljive jer se korištenjem reduciranog jezika, primjerenog dobi i životnom iskustvu pripovjedačice, postiže efekt lirskoga, začudnog, duhovitog pa i mudrog. Soba, Haljina, Klompe, Ormar, Zubi ili Prašina neki su od naslova/pojmova koji se pojavljuju u ovoj zbirci. Svim je pričama zajedničko da o upotrebnim predmetima odnosno stvarima koje same po sebi ne nose ništa neobično niti pretjerano zanimljivo autorica piše na način koji čitatelju otvara takoreći cijeli mali svemir jedne djevojčice, a priče o stvarima zapravo su priče o ljudima i međuljudskim odnosima.

 

Miep Gies: Sjećanje na Anne Frank

Milijunima koje je dirnuo Dnevnik Anne Frank ova knjiga nudi izvanrednu priču Miep Gies, žene koja je sa svojim suprugom više od dvije godine pomagala u skrivanju obitelji Frank od nacista. Poput tisuća neispjevanih heroja svakog su dana riskirali svoje živote kako bi donosili hranu i novosti te pružali emotivnu potporu žrtvama Holokausta. Od razdoblja svojeg djetinjstva kao izbjeglice nakon Prvoga svjetskog rata do trenutka kad je stavila maleni, crveno-narančasti karirani dnevnik – Anninu ostavštinu – u ruke Otta Franka, Miep Gies prisjeća se svoje prošlosti s jednostavnom iskrenošću i potresnom jasnoćom. Svaka stranica odzvanja hrabrošću i ganutljivom ljepotom.

 

Zdravko Malić: Zastanci

Zastanci

Izbor kratkih priča, crtica, ogleda, pjesama u prozi, portreta, aforizama, polemičkih skica, imaginarnih pisama i drugog iz ostavštine osnivača studija polonistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu predstavlja svog autora kao senzibilnog i upornog tragača za najraznovrsnijim sadržajima svijeta. Tekstovi ispovjednog tona i izrazite autobiografske dimenzije podijeljeni su u sedam blokova, a svaki je najavljen jednom autorovom vinjetom o smislu pisanja, o umijeću pričanja priča, o važnosti knjiga...

 

Joža Horvat: Svjedok prolaznosti

Svjedok prolaznosti

Autobiografija u kojoj su oživljena najvažnija razdoblja Horvatova života, od rođenja i dječaštva u Kotoribi, do odlaska u Zagreb pa u partizane, te postratni period u kojem je Horvat zbog svojeg djela Ciguli Miguli bio označen kao neprijatelj partije i nakratko uklonjen iz javnog života (epizoda koja ga je okrenula moru i plovidbi svijetom, nakon kojih su nastale i njegove najbolje knjige), pa nadalje... Uzbudljiv život i društveni angažman aktivnog sudionika u dramatičnim, povijesnim mijenama 20. stoljeća, ispripovijedani zanimljivo te obogaćeni mnoštvom fotografija, intrigantnih faksimila pisama, dokumenata i druge knjižne građe, čine knjigu privlačnom široj čitalačkoj publici.

 

Sunčana Škrinjarić: Ulica predaka

Ulica predaka

Ulica predaka predstavlja atipični roman u kojem nema dječjih maštanja na koje je čitatelj naviknuo te radnje koja svakoga drži napetim do samog kraja. U romanu ne postoji idealna slika djetinjstva, nego prikaz sredine u kojoj je sve realistično te ružno baš kao što to inače biva u stvarnom svijetu. Radnja se odvija u Zagrebu u naselju s bogatim obiteljima, uređenim vrtovima i velikim kućama. Zagreb je prikazan iz perspektive djevojčice, kroz razne događaje u školi koje djevojčica proživljava te iz njetnih lutanja gradom. Vrijeme radnje obuhvaća početak Drugog svjetskog rata, tijek rata i završetak. Užasi rata su jedan dio događaja jer ih Tajana ne doživljava direktno nego kroz sudbine ljudi s kojima se susrela u životu.

 

Zdenka Marković: Prozori moga djetinjstva 

Prozori moga djetinjstva

Knjiga poluautobiografske proze spisateljice i vrsne polonistkinje Zdenke Marković.

 

 

 

Andrijana Kos Lajtman (1978.) pjesnikinja, sveučilišna nastavnica i književna znanstvenica. Izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je nositeljica različitih kolegija iz hrvatske i svjetske književnosti. Objavila je šezdesetak znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama te dvije znanstvene knjige. Povremeno se bavi književnom kritikom, kao i filmom. Autorica je dokumentarno-eksperimentalnih filmova “Tihi rubovi” (2019.) i “Dan antifašizma” (2019.) u suautorstvu s Damirom Radićem.

 

Objavljeni radovi:

Stepenice za Stojanku K. , V.B.Z., Zagreb, 2019., zbirka pjesama
Teleidoskop , HDP, Zagreb, 2018., poezija (finale Nagrade Ivan Goran Kovačić)
Poetika oblika - Suvremene konceptualne i hipertekstualne proze, Naklada Ljevak, Zagreb, 2016., znanstvena knjiga
Lunule, Disput, DHK, Zagreb, 2012., zbirka poezije nagrađena nagradom Dobriša Cesarić
Autobiografski diskurs djetinjstva, Naklada Ljevak, Zagreb, 2011., znanstvena knjiga
Jutarnji laureat, Čakovec, 2008., zbirka pjesama
Zarazna zona" (2021., Fraktura, suautorstvo s Damirom Radićem)