Puno prije pojave virtualnih zidova po kakvima se danas ostavljaju statusi, misli i poruke, zidovi javnih zgrada bili su pravi javni oglasnici, prostori za izražavanje javnog mišljenja, bilježenje narodnih mudrosti, vrijeđanje, komunikaciju uopće. „Moja je budućnost znanje i rad!!!“ motivacijska je, a pomalo i očajnička, izjava koja nas, ispisana najvećim slovima tamne boje na jednom takvom grafitima išaranom osječkom zidu, uvodi u ovu čudovišnu pustolovinu čije je mjesto radnje – muzej.

Jedna tipična hrvatska obitelj domaćin je ovoj pustolovini. Otac s prioritetom nogometne utakmice, majka s prioritetom frizerke, sestra s prioritetom vlastita puberteta i baka s prioritetom kuhane sarme nisu baš neka nit vodilja malom školarcu koji izražava čudnu želju – on želi u muzej, na etnografiju.

Kudaaa? Štaa? Kune mi, odvest ću te na psihijatriju!!! Šta ćeš u muzeju? Zar se sad tamo bježi iz škole? Mi smo bježali u bircuze k'o pravi muškarci. Ako hoćeš, vodit ću te na tekmu - igraju naši i njihovi.

Tipičnim odgojnim postupkom – bakinim udjeljivanjem kunice, dvi, za ulaznicu, naš junak Ivo Keder u muzej kreće sam. I to neslavno završi. Bar na kraju prvog čina.

Ivo se iz muzeja vraća isprebijan, ne osobito siguran u to što je upravo proživio, uvjeren da je postao žrtvom repatog balavog čudovišta. No tek tada počinje pustolovina…

Autor poznate i nagrađivane Enciklopedije čudovišta, Enciklopedije čovjeka pisane rukom čudovišta, Dobroćudnih čudovišta Hrvatske, djeci omiljenih i planetarno poznatih Kućnih čudovišta, Stanislav Marijanović, poznatiji kao, jednostavno, stručnjak za čudovišta, potpisuje i podcrtava i ovu knjigu – apel za spas muzeja i njihovu predaju u ruke građana.

Najgorljiviji muzejoljupci predvođeni Ivom Kederom i njegovom (više osvetoljubivom, a manje osviještenom) familijom, kreću u borbu za oslobođenje muzeja. Transparenti na sve strane vrište jednom zajedničkom porukom: Smrt čudovištima – sloboda muzejima!

ČUDOVIŠTA, NAPUSTITE MUZEJ DRAGOVOLJNO! DALJE PRLJAVE PRSTE OD NAŠIH USPOMENA 

PUSTITE NAS UNUTRA I TO BADAVA!

 HOĆEMO SVAKI DAN NOĆ MUZEJA

Prepoznatljive Marijanovićeve ilustracije, poigravanje stripom i osebujan literarni stil donose još jedan ultra šašavi aranžman, neusporediv i sa čime. Možda malo s Balogom, zbog čega nam je drago...

 KOLIKO BI VAS BILO TU DA SE NEGDJE DIJELI ČOBANAC?

Ispod dramski napete priče leži duhovita, ali oštra kritika društva.

ŠTO ĆE MUZEJ KULTURI „NA SE I PODA SE“?

Marijanović čudovišta ne izmišlja, on se jednostavno osvrne oko sebe i ubere ih. Oslikava stvarnost, i crtežom i riječima.

Zavirite u Čudovišta u muzeju na našim policama http://bit.ly/1d4s1ta